Tradicionalni godišnji konkurs za studente tri velike umetničke škole iz Pariza, Londona i Berlina – Prix Leica – krajem 2006. doneo je značajno priznanje mladoj Beograđanki Bredi Plavec. Njen rad „Before I wasn’t alone“, realizovan u saradnji sa Marijom Ranđelović, odabran je kao najbolji studentski rad pariskog Fakulteta primenjenih umetnosti, na kom je Breda provela dva semestra, nakon studija fotografije na FPU u Beogradu.

Tradicionalni godišnji konkurs za studente tri velike umetničke škole iz Pariza, Londona i Berlina – Prix Leica – krajem 2006. doneo je značajno priznanje mladoj Beograđanki Bredi Plavec. Njen rad „Before I wasn’t alone“, realizovan u saradnji sa Marijom Ranđelović, odabran je kao najbolji studentski rad pariskog Fakulteta primenjenih umetnosti, na kom je Breda provela dva semestra, nakon studija fotografije na FPU u Beogradu.
„Zahvaljujući ‘Mostu umetnosti’ Francuskog kulturnog centra, u okviru kog je uspostavljena saradnja dva fakulteta, uspela sam da dobijem stipendiju za jedan semestar u Parizu. Zatim su me primili i na drugi semestar“, kaže Breda u razgovoru za Danas. „Sjajna je to prilika studirati na Fakultetu koji ima veliku podršku države, i raspolaže značajnim budžetom. Fotografija je tamo samostalan odsek, sa sedam obaveznih predmeta od kojih su samo tri teorijska. Dakle, vrlo se intenzivno

radi, na raspolaganju su kolor i crno-bela laboratorija, studio, kamere… Ovde nisam imala mogućnost za rad na velikom formatu, jer jedini aparat za film formata 9×13 nije radio. Tamo sam mogla da iznosim takav fotoaparat sa fakulteta, da radim sa njim na ulici. Osim usko stručnih predmeta, tu su i razni izborni predmeti – istorija fotografije, istorija moderne muzike, portreta, odnos crteža i fotografije…“ objašnjava Breda, poredeći uslove za rad na beogradskom i pariskom fakultetu.
Učesnica niza kolektivnih izložbi u Rimu, Arlu, Parizu – Breda Plavec se beogradskoj publici predstavila samostalnom izložbom fotografija „Pauza za ručak, Dubai“ (Lunch break), održanom pretprošle godine u Grafičkom kolektivu. Kao i na radu selektovanom za Prix Leica, i sa Bredinih prizora iz Dubaija posmatrača vreba nešto neizrečeno, izostavljeno, što zapravo nosi značenje rada. „Najviše me interesuje uticaj grada na čoveka, pojedinca, time sam se bavila i u Parizu. Postoji neka pomalo hermetična zatvorenost grada, možda opterećenog velikom tradicijom, i oseća se zatvorenost za nove ljude i nove tendencije. Stranac se može osetiti strašno usamljeno i melanholično. U poređenju sa Beogradom, Londonom – Pariz je zaista zatvoren. Gradovi kao što je Dubai, gde sam radila za prošlu samostalnu izložbu, kao da tek nastaju, oni danas grade svoj socijalni život i kulturu, što je dosta interesantnije. U Francuskoj je taj imperativ zaštite tradicije, konstantno opterećenje. Možda zato nije ni čudo što smo ja i Marija jedine na tom takmičenju prošle od strane pariske škole, jer je ona dosta tradicionalna, a sam žiri na konkursu su činili i ljudi sa londonske Kraljevske škole (RCA) i berlinskog Fakulteta primenjenih umetnosti (BFH), gde je fotografija znatno modernija“, kaže Breda i dodaje da je osnovno polazište rada „Before I wasn’t alone“ Bodlerov „Pariski splin“. „Obe nas je interesovao unutrašnji svet individue u gradu, a posebno osećaj žene u društvu. Zato smo bile oduševljene spektaklom momenta, emocijom trenutka koji vodi ka unutrašnjem svetu koji svaka žena nosi“.
„Iz lične potrebe imam želju da izlažem i bavim se ličnim temama, ali umetnička fotografija nije komercijalna. Mali je procenat ljudi u svetu koji žive od umetničke fotografije, a kod nas su prilike još gore. Volela bih da podignem portret, koji sam specijalizovala u Parizu, na jedan viši standard u komercijalnoj fotografiji, što je u Beogradu moguće samo na dva koloseka – u modnoj ili advertajzing industriji. Možda otvorim i prvi ženski fotografski studio kod nas. Ukoliko ne iskoristim mogućnost da odem za Dubai“, konstatuje Breda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari