Klasik Stanković u strip formatu 1

Valjevac Milan Nešković inventivno se u svom rediteljskom postupku oprobao da ispirativnu dramatizaciju poznate Stankovićeve pripovetke „Uvela ruža“ Jelene Mijović pretvori u aktuelnu priču o mentalitetu izazovne svakodnevice, na premijeri ovog dela u Vranju, na 36. „Borinim pozorišnim danima“.

Trebalo je vranjskom ansamblu, koji i dalje odbrojava nedočekane dane za završetak njihovog doma, jedna ovakva predstava. Posebno je perspektivno važan rad sa rediteljem Neškovićem, koji je ovom dinamičnom predstavom bez suvišnih detalja napravio prototip čitanja Stankovića, sa odličnim kapacitetom za predstojeće festivale, na kojima će „Ruža uvela“ svakako imati jasnu poziciju. On je jednostavno pokazao da se klasik Bora Stanković može čitati i u strip formatu, a da ostane autentičan i moćan.

Veštom kompilacijom više likova iz Stankovićevih pripovedaka, držeći se osnovne niti priče, Mijovićeva je dala puno prostora reditelju da u skladu sa veoma organičenim scenskim, kostimografskim i drugim pratećim pozicijama u kojima se već četiri godine nalazi vranjsko pozorište, pruži neophodni zamajac pomalo pogubljenom samopouzdanju ovdašnjeg glumačkog ansambla. I uspeo je Nešković u tome, jer „Ruža uvela“ deluje u svim segmentima tačno u prikazivanju te Stankovićeve osnove, u kojoj dominira mentalitet sredine i patrijarhalnost koja je porazna po ljude i njihove živote. Juče, danas i za buduća vremena.

Pažljivo praveći balans emocija, Nešković ne koristi patetični patos, već tamo gde emocije probijaju kao nužan i sledbeni „težak bol“ koristi iskustvo Radmile Đoršević (Adžika), Žetice Dejanović (Marija). Kristina Janjić Stojanović (Stana) vrhunski se nosi sa glavnim likom, u čemu joj pomaže svojom svedenošću i maksimalnom preciznošću Bojan Jovanović (Kosta). Marko Petričević (Nikola) i Milena Stošić (Anica) u brzoj razmeni kratkih rečenica i tako održavaju tempo predstave koja se odvija na sceni četvorostrane simbolike – od istoka do zapada, severa i juga kao univerzalna metafora.

Narativni vodič i zanimiljivi kostim

Uvodeći lik „ciganke“ u zapaženom tumačenju Tamare Stošić, gledalac dobija svojevrsnog narativnog vodiča kroz priču, što dodatno daje glumcima šansu da budu karakterno precizni i lišeni potrebe da ovakvim rediteljskim vođenjem skrenu sa njegove zamisli. Dragan Živković (Ilija, mesar) i Jelena Filipović (Cveta) likovi su koji oplemenjuju atmosferu i odnose unutar dešavanja na sceni. Posebno su zanimljivi kostimi talentovane Ivane Mladenović, koja je samo u naznakama potcrtala vreme ondašnje, prilogađavajući ih rediteljskoj zamisli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari