– Velike društvene mreže kao što su Fejsbuk i Tviter su već zajedničko dobro – bez participacije miliona ljudi one ne bi postojale. LJudi su svesni toga da smo mi ti koji održavaju njihovo postojanje. Ipak, te platforme su privatno vlasništvo. Mi radimo a neko drugi dobija novac za to. Postoji još eksperimenata sa zajedničkim dobrom i „zajedništvom” – kaže za Danas Džodi Din, profesorka političke teorije i teorije medija na Univerzitetu u Ženevi u državi Njujork, uoči svog predavanja održanog sinoć u Kući kulture, svojevrsnog uvoda u međunarodnu konferenciju „Razmišljanje izvan kapitalizma“. Poglavlje četiri „Ono zajedničko i Zajedničko dobro“ u njenoj knjizi „Komunistički horizont“ Din navodi među šest važnih elemenata za sadašnju situaciju.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

* Šta je bio vaš glavni cilj u „Komunističkom horizontu“?

– Da razorim pretpostavku da je komunizam potpuno poražen, mrtav i sahranjen. Ideološkim tvrdnjama da je liberalna demokratija zapravo „kraj ideologije”, kako navodi konzervativni filozof Fransis Fukujama, i da alternative kapitalizmu nema, kako nam je Margaret Tačer usadila u glave, suprotstavljam mišljenje da komunizam još uvek ima mnogo toga da nam ponudi.

* Kako komentarišete specifičan vid komunizma u bivšoj Jugoslaviji? Uklapa li se u vašu teoriju i da li su prema vašem mišljenju iskustva ovog sistema dragocena danas?

– Mnogo toga možemo da naučimo iz iskustva ljudi koji su živeli u takozvanom „stvarno postojećem komunizmu” kao i iz iskustva komunističkih partija iz celog sveta, kako onih uspešnih tako i onih manje uspešnih. Arhiviranje ovih eksperimenata, bez antikomunističkih patoloških krivljenja koja su nanela toliko štete našoj mogućnosti da razumemo istoriju socijalizma, apsolutno nam je neophodno. Takođe, potrebno je da učimo i od gerila revolucionara i od ljudi unutar malih paramilitarnih ćelija i lokalnih ogranaka; u najmanju ruku potrebno je da znamo o njihovim motivacijama, njihovim nadanjima, načinima na koji su se nosili sa svojim zaduženjima… Jugoslovensko iskustvo nam je pre svega dragoceno jer nam daje dokaz o eksperimentima u okviru radničkog samoupravljanja. Još jedan aspekt koji je danas važno prizvati je politička forma koja je prevazišla nacionalističku podelu i etnocentrizam.

* Šta su novi aspekti komunističkih pokreta i organizovanja koji bi mogli da poboljšaju društvo?

– Odbacivanje egoizma kao moralno prihvatljivog. Odbacivanje akumulacije kapitala i ekonomskog rasta kao društvenih ciljeva vrednih pohvale. Shvatanje da proizvodnja treba da se zasniva na potrebi a ne na privatnom profitu. Artikulacija internacionalističke, globalne političke solidarnosti. Ovi aspekti nisu „novi” aspekti komunizma već ključni aspekti ideje komunizma.

* Kako vidite poziciju medija u komunizmu a kako u predatorskom neoliberalnom kapitalizmu?

– U mojoj teoriji o „komunikativnom kapitalizmu” ideja je da se demokratski ideali participacije i inkluzije ostvaruju preko društvenih medija. Ali umesto slobodnijeg, egalitarističkog društva i jednake raspodele moći dobili smo potpuno suprotnu situaciju. Razvoj komunikacije doveo je do produbljivanja nejednakosti, fragmentacije političke opozicije i slabljenja kritike. Imajući ovo u vidu, mišljenja sam da u komunikativnom kapitalizmu vrednost razmene komunikacije nadomešćuje njenu vrednost. Svi vidovi komunikacije postaju komunikativno ekvivalentni. Prebrojavamo ih pre nego što se bavimo njihovim sadržajem. Na pitanje pozicije medija u komunizmu je teško dati odgovor zato što podrazumeva „potpuni komunizam” pre nego političku borbu i tranziciju. U najmanju ruku, komunističke političke platforme moraju da zahtevaju „komunizaciju” velikih platformi i korporacija – Epla, Gugla, Amazona, Fejsbuka, Tvitera, itd. Ovo više ne bi trebalo da budu privatne korporacije već kolektivni projekti (Vikipedija je dobar primer za ovakav model). I dalje, očekivala bih i nadala se da bi pod komunizmom naši medijski sovjeti odbacili i rasipnički model medija gde se novi modeli telefona, laptopa, tableta i raznih vrsta gedžeta pojavljuju svakih par meseci i tretiraju kao krajnje potrošna roba. Eliminisanje ovakvog modela je važno iz dva razloga – kako bi se promenili eksploatacijski uslovi u fabrikama i kako bi se usvojile one prakse koje su održive za našu životnu sredinu.

* Šta je zapravo danas izvan kapitalizma? Čini se kao i da je kritika kapitalizma postala roba?

– Ne znam na šta tačno mislite kada kažete da kritika kapitalizma postaje roba. Ako mislite na to da kritika kapitalizma dolazi isključivo od onih koji „imaju manje” i da oni jednostavno „hoće još” i da ne žele kraj kapitalizmu, onda se ne slažem. Komunizam nam nudi veću ekonomsku jednakost u vidu kvaliteta života jer nas u sve većoj meri udaljava od mehanizama tržišta pa tako zdravstveni sistem, obrazovanje, slobodno vreme, kultura, hrana i poljoprivreda, saobraćaj i rad gube određenje koje im nameću tržišta i otpočinju da se zajedničkim snagama organizuju.

* Da li se mogu vratiti u život „ono zajedničko i zajedničko dobro“ koje navodite kao jedan od šest bitnih elemenata u svojoj knjizi „Komunistički horizonti“?

– Postoji niz eksperimenata u vezi s tim kao „zajedništvom“ (engl. commoning, filozofkinja Silvija Federići koristi ovaj termin). Oni se odvijaju na raznim lokacijama, na raznim nivoima, od urbanih bašti, borbi oko prava na grad, distribuciji vode, zemljišta, itd. Prema mom mišljenju, ovi eksperimenti ne samo da pokazuju našu sklonost ka komunizmu već otkrivaju i našu želju za komunizmom, želju za zajedničkom proizvodnom organizacijom, od koje ćemo koristi imati svi a ne samo pojedinci.



Sve je moguće

„Horizont nije izgubljen. Sve je moguće“, smatra Din, koja pojam horizonta shvata kao dimenziju iskustva koju nikada ne možemo izgubiti, čak i ako je ne vidimo. Horizont oblikuje našu situaciju i nužna je dimenzija naše aktuelnosti. U pogledu politike, komunizam je horizont koji uslovljava naše iskustvo i zahvaljujući kome nam se menja perspektiva; ponovo se javlja kao magnet za političku energiju zato što je bio i ostao alternativa kapitalizmu.


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari