Čuveni slovački kvartet Janoška nastupom u Velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine u nedelju, 11. oktobra, zatvorio je ovogodišnje, drugo izdanje ArtLink festivala mladih talenata. Koncert „Klasika bez granica“ na repertoaru imao je dela Paganinija, Bramsa, Bizea, Lista i džez klasike u specifičnom „Janoška stilu“ zahvaljujući kojem slušanje klasične muzike sa braćom Janoška svojevrsna lekcija evropskog muzičkog nasleđa, nepreglednog blistavog i primamljivog blaga.

„Janoške“ su za Danas govorili o tome šta njihov stil znači, kako su ga gradili. Govorili su o svojim muzičkim izborima i uticajima, ali i budućnosti klasike.

* Govorili ste ranije kako članovi Janoška ansambla dele jednu muzičku viziju. Kakva je to vizija, imajući u vidu vaš bogat repertoar, obojen raznolikim evropskim nasleđem?

– Iskreno, ovo je veoma veliko pitanje, budući da imamo klasično muzičko obrazovanje duboko smo vezani za rane kompozitore od Baha do Vivaldija i „klasičnu“ klasičnu muziku austrougarskog carstva poput Lista, Bartoka, Štrausa, Mocarta, Bramsa… Mi uživamo i u džezu koliko i u tradicionalnoj muzici, balkanskoj, pop… Kada smo shvatili da ne možemo da se opredelimo koji nam je to stil ili žanr najprijemčiviji, odlučili smo da kreiramo i razvijemo sopstveni stil sa našim aranžmanima i kompozicijama. Tako, pomešali smo svu muziku u kojoj mi uživamo, koja je bila deo našeg muzičkog sazrevanja i koja nas dira u dušu. Možete reći da nas izdvajaju posebni aranžmani ili virtuozna izvođenja originalnih kompozitora i dela kao što je Paganinijevo „24 Capricio“, ili Vaksmanova „Karmen Fantazija“. Ja ipak mislim da bi neko to zaista iskusio, mora da dođe na koncert i čuje, doživi taj „Janoška stil“.

* Budući da su svi članovi ansambla braća i rođaci, doživljavate li scenu kao sopstveno igralište ili bi vam naprotiv bilo jednostavnije da svirate ili donosite odluke da niste toliko bliski?

– Hahaha, pa to je teško pitanje! Rekao bih, ako stvarate muziku kao ansambl, morate razviti i stil kao ansambl da biste muzici udahnuli život i ljubav koju je kompozitor uložio… Da bi u tome uspeo, svaki muzičar ima drugačiji pristup i interpretaciju. Kao što znate, odmalena sviramo zajedno i izgradili smo jedan veoma jednostavan i direktan pristup i atmosferu konstruktivne debate o tome šta nam je potrebno da dublje prodremo u suštinu kojom se bavimo. A to je ta jedinstvena stvar koja se ne dešava olako i prečesto.

* Vaš repertoar mora da dolazi kao posledica nezajažljive muzičke radoznalosti. Imate li nove „fascinacije“, nešto što će nesumnjivo oblikovati vaš repertoar u budućnosti?

– Upravo smo snimili naš prvi zajednički CD za Dojče Gramofon. Kada smo ga preslušavali, shvatili smo da svaki put neki delovi zvuče drugačije. Svaka od tih deonica zavisi od improvizacije svakog od članova, videli smo kako naša trenutna emocija snažno boji svaki koncert – može da se kaže da svaki koncert prikazuje teme kojima smo trenutno okupirani. Ne bih kazao baš da postoji neki specijalni projekat aranžiran u „Janoška stilu“ na kojem trenutno radimo.

* Šta vas je privuklo muzici Balkana?

– Ključne su nam ritmička kombinacija i promena harmonije od radosne atmosfere do tuge… Nama se to čini jedinstvenim, nešto što ne možete naći osim možda u Klezmer muzici (muzička tradicija Ašhenaza). Često u našim kompozicijama koristimo balkanske ritmove. Recimo, u jednoj numeri to je kombinacija „Niške banje“ čiji je ritam 9/8 i Sarasatesove „Tarantele“ koja je 3/8.

* Svesni smo da umetnička muzika svakim danom biva namenjena sve manjem krugu publike. Po vašem mišljenju i iz iskustva, na koji način se mogu ohrabriti mladi umetnici da opstanu u onome čemu su posvećeni i kako negovati poverenje i naklonost publike umetničke muzike?

– Kako ja to osećam, čitav svet klasike prolazi kroz jednu veliku promenu, ali i dalje smatram da je najvažnije da mladi umetnici pronalaze svoj put u tome, pa čak iako moraju da pređu nekakve granice. Ako ne „skidate“ nečiji stil, neminovno pronalazite sopstvena osećanja i snagu kojima otvarate prozor uspeha.

Istorija Janoške


Poznati su po tome što se ne ograničavaju žanrovima, braća Ondrej i Roman sviraju violinu, dok je treći brat František pijanista a potiču iz čuvene muzičke familije. Julijus Darvas je kontrabasista i takođe potiče iz muzičke porodice koja je već tri decenije posvećena ovom instrumentu. Iako su kao deca, braća Janoška svirali zajedno, razvili su pojedinačne i uspešne karijere i, kao i Julijus Darvas, nosioci su prestižnih međunarodnih priznanja, nastupali su kao solisti, ali i sa renomiranim svetskim orkestrima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari