Na upravo završenom, 14. međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, u konkurenciji deset predstava iz sedam evropskih zemalja, nagradu publike „Dalibor Foretić“ dobila je predstava „Odumiranje“ beogradskog Ateljea 212. Nagradu „Veljko Maričić“ za najbolju mušku ulogu dobio je Boris Isaković za ulogu Strahinje u istoj predstavi.

Na upravo završenom, 14. međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, u konkurenciji deset predstava iz sedam evropskih zemalja, nagradu publike „Dalibor Foretić“ dobila je predstava „Odumiranje“ beogradskog Ateljea 212. Nagradu „Veljko Maričić“ za najbolju mušku ulogu dobio je Boris Isaković za ulogu Strahinje u istoj predstavi. U „Odumiranju“, drami Dušana Spasojevića koju je režirao Egon Savin, igraju pored Borisa Isakovića, i Dara Džokić, Igor Đorđević, Branka Šelić – Ilić i Anđelika Simić. Nagradu „Veljko Maričić“ za najbolju epizodnu ulogu dobila je Anita Mančić za ulogu u predstavi „Cirkus istorija“ Sonje Vukićević u produkciji BITEFA i Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
Glumica Helen Miren, koja je dobila Oskara za rolu kraljice Elizabete II, odbila je poziv u Bakingemsku palatu, prenosi list Mail on Sunday. Prema ovoj vesti, Mirenova je odbila poziv njenog veličanstva zato što je zauzeta snimanjen svog novog filma „National Treasure: Book of Secrets“ u SAD. „Nije zabeleženo da njeno veličanstvo privatnu posetu produži i na poziv na večeru nekome ko ju je glumio u filmu. Nismo očekivali da će nam biti saopšteno da je datum neprihvatljiv“, ciritan je jedan neimenovani zvaničnik iz palate. Mirenova je izjavila za list da je pozvana na večeru 1. maja, ali da nije mogla da prihvati poziv jer je bila na snimanju i nije mogla da menja zakazane rasporede.
Rimski legendarni Ćinećita filmski studio, koji je dom „Ben Huru“ i sinonim za Frederika Felinija, napunio je 70 godina. Međutim, njemu tek predstoji oporavak od skoro dve decenije propadanja, uprkos nedavnim uspesima američkih blokbastera „Bande Njujorka“ i „Stradanje Isusovo“. Ćinećita (što bukvalno znači „filmski grad“) je zamišljen kao „Holivud na Tibru“ kad ga je 28. aprila 1937. godine predstavio italijanski fašistički diktator Benito Musolini, koji ga je video i kao propagandno oružje. Ideja je bila da se američki filmovi snimaju u njemu po nižim cenama i tu su nastala dela kao „Quo Vadis“ Mervina Liroja (1949) i „Ben Hur“ Viljema Vajldera (1958). Italijanski reditelji su takođe bili tu – Roberto Roselini, Vitorio de Sika i Lukino Viskonti, ali je najveća slava pripala Feliniju koji je snimio „Sladak život“ (1960), „Satirikon“ (1969) i „Amarkord“ (1973). Tokom 70-ih, zlatno doba Ćinećite bledi sa usponom televizijske produkcije, a studio je skoro bankrotirao tokom 80-ih. Najuspešniji period je bio između 1955. i 1975. godine, a posle toga proizvodnja od 220 filmova godišnje pala je na samo 80. Tada je počeo i sunovrat bioskopa – samo jedan od pet bioskopa nastavio je da radi. Oporavak je počeo 1997, kad je tri četvrtine studija privatizovano, pa je 2002. Martin Skorseze snimao „Bande Njujorka“, a dve godine kasnije Mel Gibson „Stradanje Isusovo“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari