Beogradska glumica Lora Orlović, zajedno sa svojim suprugom, novinarom Aleksandrom Žikićem, od pre dve godine živi u Americi. Ne samo da se tamo nije odrekla svog posla, nego je njena karijera dobila novi, snažan zamah.

O tom zamahu, o lepim stvarima koje su joj se već dogodile, kao i onima koje je tek čekaju, Lora Orlović govori za Danas.

Sa kakvim ambicijama ste otišli u Ameriku?

– Pre svega, želela sam da se usavršavam, a potom i da karijeru nastavim na nekom mestu koje daje šansu za uspon. U Srbiji, ako hoćete ozbiljno da se bavite ovim poslom, nikakav uspon nije moguć. Za razliku od Srbije, koja je mrtva bara, i u kojoj se stagnacija izjednačava sa životnim idealom, Amerika vas motiviše da napredujete i nagrađuje svaki napor. Meni takav ambijent odgovara jer nisam mrzovoljna osoba. Naprotiv, rad i učenje me ispunjavaju velikim zadovoljstvom.

Gde, konkretno, radite i učite?

– U Filadelfiji sam završila ogranak škole Li Strazber. Sada sam u filmskoj školi glume kod Majka Lemona. On je vrhunski kasting direktor i radio je na mnogim filmovima snimanim u Filadelfiji. Da pomenem samo „12 majmuna“, ili „Filadelfiju“ sa Tomom Henksom. Kod njega sam polagala audiciju, primio me je i nalazim se na njegovoj kasting listi. Na klasi filmske glume kod njega primljeno nas je svega šestoro. Posle tri meseca veoma zanimljivog, opuštenog, ali i uzbudljivog rada, odabrao je nas troje da igramo u njegovom kratkom filmu. Ja igram Sintiju, devojku koja postaje žrtva sopstvenih laži.

U Srbiji ste mnogo više igrali u pozorištu nego na filmu. Imate li u Americi šansu da se pojavljujete u teatru?

– Naravno, i što je još bolje, Amerika je zemlja u kojoj svoje šanse možete kreirati sami. Ja sam, recimo, u Mičel performing arts centru, prošle godine imala premijeru svoje predstave „The Sunshine Of My Life“. Osim što glumim, sama sam napisala tekst i režirala predstavu. U njoj ima dosta pokreta, a tekst je, razume se, na engleskom. Najveći kompliment posle svakog izvođenja je taj što su ljudi istinski dirnuti. Neki čak kažu da su, gledajući predstavu, doživeli emotivni šok. Ovih dana sam u pregovorima da se predstava postavi u još nekim pozorištima, a sa jednom glumicom koja je u Južnoj Africi držala dramsku školu za decu, dogovaram se da to isto napravimo i u Filadelfiji.

Osim svega toga, tražite li još neki izazov?

– Tražim, pošto meni uvek treba mnogo izazova i moram da utolim žeđ za eksperimentom. Osim klasičnog pozorišta, jako me zanima performans, nekakva drugačija forma i nov izraz kojim možete da prikažete čistu, golu emociju. Jako volim ono što radi Marina Abramović. Srele smo se nedavno u Njujorku, bio je to skoro neverovatan susret sličnih energija i misli. Marina će uskoro pogledati jedan moj performans, i to će, verujem, za mene biti početak ostvarivanja još jednog velikog sna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari