total recall svarcenegerFoto: imago stock&people / imago stock&people / Profimedia

Dok je za jedan od najboljih naučnofantastičnih filmova Arnolda Švarcenegera prvobitno bio planiran nastavak, ovaj film Stivena Spilberga na kraju je mnogo bolje funkcionisao kao samostalno ostvarenje.

Postoji mnogo SF filmova koji ne uspevaju da dostignu kvalitet knjiga po kojima su snimljeni, ali ima i nekoliko izuzetaka koji zapravo nadmašuju svoj izvorni materijal. Na primer, reditelj Pol Verhoven je u svom kultnom trileru iz 1990. godine veoma slobodno adaptirao satiričnu kratku SF priču Filipa K. Dika „We Can Remember It for You Wholesale“, a sve te izmene pokazale su se kao pun pogodak.

Kada je „Totalni opoziv“ (Total Recall) premijerno prikazan 1990. godine, film sa Arnoldom Švarcenegerom jedva da je ličio na Dikovu originalnu priču. To nije bila mana, jer je autorova izvorna priča bila kratka i nežna priča o varljivosti sećanja, sentimentalnosti i nostalgiji, dok su Verhoven i Švarceneger osnovnu premisu proširili u mnogo složeniju i satiričniju priču o veštačkoj inteligenciji, digitalnim dvojnicima i zamišljenim virtuelnim stvarnostima koje deluju stvarnije od samog života.

„Minority Report“ je prvobitno bio zamišljen kao nastavak filma „Total Recall“

„Totalni opoziv“ je gotovo slučajno postao jedan od najpronicljivijih SF filmova poslednjih 40 godina, pretvorivši Dikovu kratku priču u zamršenu misteriju u kojoj gledaoci nikada nisu mogli sa sigurnošću da znaju šta je stvarno, a šta deo protagonistovih izmišljenih „sećanja“.
Kasniji filmovi poput „Matriksa“, „eXistenZ“-a i „Početka“ (Inception) pozajmljivali su elemente iz ovog inteligentnog i razigranog SF trilera, pa ne čudi što je u jednom trenutku bio predložen i nastavak „Potpunog sećanja“.

Ono što jeste iznenađujuće jeste činjenica da je taj projekat na kraju postao potpuno zaseban film Stivena Spilberga. Prava na „Minority Report“ otkupljena su još 1992. godine, ubrzo nakon izlaska „Potpunog sećanja“, kao potencijalni nastavak Verhovenovog hita, uz povratak Arnolda Švarcenegera u ulozi Daglasa Kvejda. Međutim, kada je jedna od produkcijskih kuća koja je posedovala prava na projekat bankrotirala, film je godinama ostao zaglavljen u takozvanom „razvojnom paklu“.

Poput kasnije ekranizacije SF priče „Ja sam legenda, i „Minority Report“ je prošao kroz brojne verzije sa različitim glumcima u glavnim ulogama pre nego što je konačno snimljen 2002. godine. U režiji Stivena Spilberga, film prati policajca jedinice Prekrim, načelnika Džona Andertona, kojeg igra Tom Kruz.

Njegov zadatak je da u Vašingtonu 2054. godine sprečava zločine pre nego što se dogode, otkrivajući dokaze o budućim kriminalnim namerama građana. U tome mu pomažu vidovnjaci poznati kao „prekogovi“ (precogs), ali ubrzo postaje jasno da u okviru odeljenja Prekrim ništa nije onako kako izgleda.

„Minority Report“ je ipak zadržao neobičnu vezu sa franšizom „Total Recall“

Uz sjajnu sporednu glumačku postavu koju su činili Samanta Morton, Maks fon Sidov i Kolin Farel, „Minority Report“ je po izlasku doživeo veliki uspeh kod kritike. Film je bio i veliki bioskopski hit, zaradivši 358 miliona dolara uz budžet od svega 102 miliona.

U poređenju sa ranijom Dikovom ekranizacijom „Blejd Raner“, „Minority Report“ predstavljao je ogroman uspeh. Zanimljivo je da je film zadržao i neočekivanu vezu sa franšizom „Potpuno sećanje“, uprkos tome što je Švarceneger rano napustio projekat.

Punih deset godina nakon što je imao sporednu ulogu u „Minority Reportu“, Kolin Farel je preuzeo ulogu Daglasa Kvejda od Arnolda Švarcenegera u rimejku filma „Potpuno sećanje“ iz 2012. godine.

Ovu novu verziju režirao je Kurt Vimer, poznat po filmu „Equilibrium“, a u njoj su igrali i Kejt Bekinsejl, Džesika Bil, Bokim Vudbajn, Brajan Krenston i Džon Čo. Za razliku od originalnog filma i „Minority Reporta“, Vimerov rimejk nije naišao na naročito dobar prijem kod kritike, a i bioskopska zarada bila je ispod očekivanja.

Izvor: Comic Book

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari