Četiri godine nakon svoje senzacionalne rođendanske koncertne svetkovine u organizaciji Centra za muziku Kolarčeve zadužbine, sa Litvanskim nacionalnim simfonijskim orkestrom i Julijanom Rahlinom kao solistom, smelo udružujući sa svojim tada aktuelnim Violinskim koncertom br. 2. „Metamorfoze“ Mendelsonovu „Škotsku“ simfoniju, maestro Kšištof Penderecki ponovo je ovde, ovoga puta u društvu respektabilnog poljskog ansambla Sinfonietta Cracovia, te sa trijumviratom besprekornih violončelista u centralnoj tački programa – njegovom sopstvenom Končertu grosu za tri violončela (!) i orkestar (2000-2001).

Četiri godine nakon svoje senzacionalne rođendanske koncertne svetkovine u organizaciji Centra za muziku Kolarčeve zadužbine, sa Litvanskim nacionalnim simfonijskim orkestrom i Julijanom Rahlinom kao solistom, smelo udružujući sa svojim tada aktuelnim Violinskim koncertom br. 2. „Metamorfoze“ Mendelsonovu „Škotsku“ simfoniju, maestro Kšištof Penderecki ponovo je ovde, ovoga puta u društvu respektabilnog poljskog ansambla Sinfonietta Cracovia, te sa trijumviratom besprekornih violončelista u centralnoj tački programa – njegovom sopstvenom Končertu grosu za tri violončela (!) i orkestar (2000-2001).
Začudo, tek ovlaš ispunjena dvorana Kolarčeve zadužbine i odsustvo meteža i elektriciteta izvanrednog koncertnog događaja koji su onomad krasili zakrčeni trotoar ispred Kolarca i ukupno veličanstvenu atmosferu unutar zdanja, unekoliko su u ovoj prilici, još od starta napomenuli izvestan entropizam, koji je situaciju iz gledališta bio jednog časa u ozbiljnoj pretnji da preslika na ekspresiju sa scene i obratno. Tako je uvodni Šubert (Simfonija br. 5 B-dur D485), sa svojim spokojnim i nevinim ozračjem, u vakuumu detonacija povišenog uzbuđenja preko puta, ostao u stadijumu bojažljive opsade zvukom, delujući pre kao priviđenje koncertnog ideala sa svojom perfektnom lakoćom i očovečenošću nego išta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari