Projekat prevođenja reprezentativnih dela srpske književnosti u inostranostvu pokrenut je krajem januara u Ministarstvu kulture Republike Srbije, konkursom naslovljenim „Trajni PR Srbije“. Na konkurs se mogu prijaviti samo profesionalni izdavači registrovani van teritorije Srbije, a cilj ovog projekta je obezbeđivanje finansijske podrške u vrednosti do 50 odsto cene prevoda u inostranstvu, za dela srpske književnosti koja su objavile domaće izdavačke kuće.

Projekat prevođenja reprezentativnih dela srpske književnosti u inostranostvu pokrenut je krajem januara u Ministarstvu kulture Republike Srbije, konkursom naslovljenim „Trajni PR Srbije“. Na konkurs se mogu prijaviti samo profesionalni izdavači registrovani van teritorije Srbije, a cilj ovog projekta je obezbeđivanje finansijske podrške u vrednosti do 50 odsto cene prevoda u inostranstvu, za dela srpske književnosti koja su objavile domaće izdavačke kuće. Prednost će, kako u konkursu piše, imati ona književna dela koja su dobila neku od prestižnih književnih nagrada (poput Ninove, Andrićeve, Nagrade Miloša Crnjanskog ili Isidore Sekulić).
– To, međutim neće biti jedini kriterijum po kome ćemo odlučivati, jer nam je cilj da privučemo što veći broj izdavača. Ne treba posebno pominjati primer „Proklete avlije“, koja je sa nijednom dobijenom nagradom reprezentativni primer srpske književnosti. Nećemo biti isključivi, dakle, nećemo se fokusirati samo na dela savremene srpske književnosti, već će u obzir doći i takozvana moderna tradicija, odnosno dela objavljena u poslednjih 60, pa i sto godina – kaže savetnik u Ministarstvu kulture Mladen Vesković, dodajući da nisu isključena ni književna dela iz ranijeg doba, kao što je, na primer, srednjovekovna književnost, ali da ne očekuje da će za prevode takvih dela biti previše zainteresovanih izdavača.
Budžet za projekat je osam miliona dinara ili 100.000 evra (tri miliona iz budžeta Ministarstva kulture i pet miliona iz Nacionalnog investicionog plana). Poređenja radi, Češka je za ovakav projekat prošle godine izdvojila 86, a Hrvatska 60 hiljada evra, podsećaju u Ministarstvu. Projekat je inače rađen po ugledu na slične projekte u 18 zemalja, a najsličniji je konkursu koji realizuje Kanadski savet za umetnost. Finansijska podrška će stranom izdavaču biti isplaćena tek nakon dostavljanja pet primeraka prevedene knjige i sklopljenog ugovora o autorskim pravima za domaćom izdavačkom kućom, što je, kažu u Ministarstvu, način da se bar jedan deo novca vrati u zemlju. Takođe, prevedena knjiga mora biti štampana u roku od godinu dana od datuma potpisivanja ugovora između stranog izdavača i Ministarstva kulture Republike Srbije, čija podrška mora biti jasno naznačena na štampanom izdanju.
Mladen Vesković ističe da bi konkurs od sada trebalo da bude kontinuirana aktivnost Ministarstva, a da će iskustvo pokazati da li će se ovaj projekat u budućnosti intenzivirati.
– Konkurs ipak nije zatvoren sistem, već je podložan sugestijama. Ako bude interesovanja mogao bi da se odvija u polugodišnjim intervalima, kakav je slučaj u Francuskoj ili Nemačkoj – kaže Vesković.
Postoje i naznake da bi ovakav projekat trebalo da bude jedna od nadležnosti budućeg Nacionalnog centra za knjigu, čije otvaranje, iako pompezno najavljivano za ovu godinu i dalje nije izvesno. Pisac Veselin Marković, u razgovoru vođenim ovim povodom, kaže za Danas da je u razvijenim zemljama Evrope na različite načine regulisano ovo pitanje, ali da se time uglavnom bave različiti fondovi za prevođenje.
– Na primer, brigu o prevođenju norveških pisaca u inostranstvu vodi vladina institucija po imenu NORLA (Norwegian Literature Abroad), koja je od 1978. pomogla prevode preko hiljadu knjiga. Ona povezuje strane i norveške pisce i izdavače, subvencionira strane izdavače zainteresovane za norveške pisce, pokriva putne troškove književnika i njihovih prevodilaca, organizuje seminare o prevođenju, savetuje pisce, finansira prevođenje promotivnih odlomaka, učestvuje na međunarodnim sajmovima knjiga itd. Pri tom, ima samo nekoliko zaposlenih. S druge strane, organizacija po imenu Forfattersentrum pomaže piscima u svakodnevnom životu: organizuje predavanja, tribine, gostovanja u drugim gradovima, javna čitanja i slično. Statusnim pitanjima bavi se udruženje književnika (Forfatterforening). Za razliku od naše države, pisci se ne osećaju kao da su prepušteni samima sebi – kaže Marković.
Iako je nosilac Vitalove nagrade za 2001. godinu, za horor triler „Izranjanje“, on kaže da su za prevođenje skoro svih svojih dela (nekoliko prevoda u Evropi i SAD), izuzev jednog slučaja – kada je prevod ugovorio izdavač – bili zaslužni lični napori i kontakti.
– Pisci bi trebalo prvenstveno da razmišljaju o pisanju, a ne o prevođenju ili pukom preživljavanju, ali problem je u tome što se kod nas briga o kulturi više ogleda u busanju u grudi nego u konkretnoj akciji. Recimo, naša zemlja je jedna od retkih evropskih zemalja koja nema fondove za prevođenje domaće književnosti. Pošto vas strani izdavači obično pitaju da li imate te fondove, naši pisci ne kreću od nule već iz minusa – objašnjava Marković, dodajući da su zato inicijative poput konkursa o prevođenju izuzetno važne.
Konkurs će biti otvoren do 1. maja, nakon čega će se sazvati komisija i pregledati dokumentacija, a rezultati se očekuju početkom jula.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari