Novi umetnički kulturni centar 1

Realizacijom projekta Evropska prestonica kulture, Novi Sad dobija novi umetnički i kulturni centar, kapaciteta za nesmetan rad 1.500 učenika sa 200 profesora u Muzičkoj školi i 600 učenika sa 60 profesora u Baletskoj.

Ukupne površine od 12.520 kvadratnih metara, zgrada će imati i dve koncertne sale: novu Gradsku koncertnu dvoranu sa 430 mesta i malu Školsku koncertnu salu sa 150 mesta. Za Novi Sad kao Evropsku prestonicu kulture u 2021, od izuzetne važnosti je izgradnja kapaciteta za izvođenje kulturno-umetničkih sadržaja, ne samo radi ispunjavanja obaveza po projektu koji je Fondacija Novi Sad 2021 na sebe preuzela, već pre svega što mladima ostaje u legat, kako objekat tako i misija stvaranja kulturnih i kreativnih potencijala.

Radmila Rakin Martinović, direktorka MŠ Isidor Bajić, ima puno planova kad je reč o budućnosti nove Gradske koncertne dvorane. „Dvorana mora imati bar dva do tri kvalitetna muzička događaja nedeljno da bi bila isplativa. Potrebno je da živi svoj zaseban život i mislim da je Novom Sadu potrebna jedna koncertna poslovnica koja će negovati koncertnu aktivnost klasične muzike i brinuti o životu ove dvorane. Pored toga, mlad čovek danas nema mogućnost da plasira svoja znanja i veštine, da napravi produkciju onog što radi. Mladima je teško da i pored talenta, sebe afirmišu i ja očekujem da će upravo ova koncertna dvorana i logistika koja će je pratiti, stvoriti uslove da oni funkcionišu. Mi ćemo se zajedno sa Baletskom školom brinuti da nivo edukacije i usvojenih veština i dalje bude besprekoran. Naši projekti biće usmereni ka izgradnji publike i cilj nam je da svaki Novosađanin dođe u tu salu – da ubedimo sugrađane da predrasude koje imaju prema klasičnoj muzici ne stoje. Muzika nije bauk, ona je pristupačna i nudi relaksaciju i izlaz iz stresa“, poručuje profesorka.

Rakin Martinović ističe da je za buduće funkcionisanje Gradske koncertne dvorane neophodno stvaranje menadžmenta koji će je voditi. „Taj neko ko će upravljati objektom imaće punu odgovornost da salu učini produktivnom, pre svega iz kulturoloških, edukativnih, umetničkih i finansijskih razloga, jer sala ne sme biti prazna“, dodaje ona. Direktorka škole naglašava da je za ovaj zadatak neophodno angažovati tim ljudi obrazovanih za taj posao, školovanih menadžera u kulturi, sa iskustvom i senzibilitetom ka ovoj vrsti kulturno-umetničke produkcije. Kad je reč o lokaciji i kapacitetima, Rakin kaže da je najbolja lokacija najbliža centru koliko je mogla da bude, a objekat isplaniran prema potrebama, i navikama populacije Novog Sada. „Ako imamo u vidu broj dece koji žele da se muzički edukuju i steknu veštine igre i plesa, ako znamo broj posetilaca koncerata klasične muzike i baleta, i uzmemo u obzir ekonomsku isplativost, rezultat je objekat koji se gradi. Veličina koncertne dvorane, uprkos kritikama koje se mogu načuti, odgovara našim potrebama i u korelaciji je sa dvoranama izgrađenim u gradovima širom Evrope, sa brojem stanovnika približnim populaciji Novog Sada: Vanta i Espo u Finskoj, Brno u Češkoj, nekoliko sala u Austriji i Rumuniji“, kaže ona.

Pijanista Kemal Gekić smatra da je to što Novi Sad dobija novu Gradsku koncertnu dvoranu odlična stvar. „Smatram zapravo dobrim sve što se ulaže u kulturu i sve što se novo gradi za potrebe izvođenja kulturno-umetničke produkcije. Drago mi je da se ovakav jedan poduhvat realizuje kroz projekat EPK – to je sjajno. Pretpostavljam da će biti i onih koji će reći da je ova dvorana malog kapaciteta i da je Novom Sadu potrebna veća – ali ova dvorana je za početak fenomenalna. Novi Sad sigurno ima publiku i za događaje u većim dvoranama, ali će mnogo češće biti prilike da se ispuni baš ovaj kapacitet. Zapravo, za jedno pet do 10 godina videćemo da li se uspelo u tome da Gradska koncertna dvorana zaživi, da dobije svoju publiku, svoje mesto u gradu, u zemlji i ovom delu Evrope. Potrebno je vreme da se neke stvari uhodaju, promovišu i pozicioniraju. Onda može da se krene dalje – u izgradnju veće koncertne dvorane.

Osvrnuo bih se na nekoliko veoma značajnih detalja koje je bitno pomenuti povodom ovog projekta izgradnje Gradske koncertne dvorane. Naime, od izuzetne važnosti je to kakva će biti akustika u ovoj dvorani i da li je za to odabran dokazani ekspert u ovoj oblasti koji će učiniti sve da se mi koji muziku izvodimo osećamo dobro u tom prostoru, ali i da publika može da oseti te vibracije i dobro rasprostiranje zvuka. Ja na primer, volim da sviram u Novosadskoj sinagogi, i uvek se radujem tome, taj ambijent je apsolutno fantastičan, iako akustički zahtevan. Ali ako gradimo nešto iz početka, onda treba uraditi kako treba. Pored toga, od izuzetne važnosti je nabavka kvalitetnog koncertnog klavira kakvog trenutno nema u Novom Sadu, a to je Steinway. Dobro je što se izgrađuju novi prostori ali, te prostore treba opremiti adekvatnim sredstvima za rad, jer bez alata nema ni zanata.

Drago mi je da se u Novom Sadu izgrađuje kulturna infrastruktura i nadam se da će biti sve više događaja koji se organizuju radi izvođenja klasike i džeza, naročito na otvorenom – da bude dostupno svima. Ja bih lično voleo da sviram u Futoškom parku“, kaže Gekić.

Milan Radulović, direktor Muzičke omladine Novog Sada, slaže se sa Gekićem kad je reč o kulturnim infrastrukturnim poduhvatima. „Slažem se i sa opservacijom oko veličine prostora. Dvorana jeste manjeg kapaciteta, ali za početak je odlična. To ne znači da će Novosadska sinagoga kao koncertni prostor biti zaboravljena, naprotiv, to znači da će svaki događaj imati svoje mesto, publiku i namenu. Za projekat EPK ovo je strateški bitno, jer će nakon godine titule ostati objekti i sredstva za dalji održivi razvoj kulture i događaja koji privlače publiku.

Od velike važnosti je pitanje na koji način će se upravljati novom Gradskom koncertnom dvoranom. Ko će moći da je iznajmljuje i pod kojim uslovima? Ko će i na koji način vršiti selekciju programa i izvođača… Od presudne je važnosti da ta dvorana ima kontinuitet u radu, da se obezbedi program koji će biti poznat godinu dana unapred, jer se na taj način privlače i izvođači i publika, ne samo iz zemlje već i regiona i Evrope, u prestonicu kulture i mladih.

Pored toga, i ja smatram veoma važnim ulaganje u sredstva za rad – nabavka kvalitetnog Steinway klavira je preko potrebna ovom gradu. Mi se već godinama mučimo prilikom realizacije Nomusa sa Steinway klavirom koji stoji u Sinagogi, a u čiju reparaciju nije ulagano već 30 godina. Duboko sam uveren da će svi uloženi napori u izgradnju kapaciteta u kulturi, ovom gradu doneti benefite u svakom smislu“, kaže Radulović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari