Pisac Mihajlo Pantić o rušenju kuće Predraga Matvejevića u Mostaru: Nova epizoda potiranja boljih strana prošlosti na Balkanu 1FOTO STANISLAV MILOJKOVIĆ

Već godinama prisustvujemo demonstraciji i neposrednim činovima revizije istorije koja se odvija pod plaštom navodnog obračuna sa socijalističkim i komunističkim totalitarizmom u kojem je svaka od kasnije zaraćenih strana sebi dodelila ulogu žrtve, i Mostar sa potiranjem sećanja na Matvejevića tu nije nikakav izuzetak – kaže Pantić

U Mostaru više nema rodne kuće Predraga Matvejevića (1932 – 2017), jednog od najvažnijih i najuglednijih pisaca ovog prostora, i beskompromisnog borca za ljudska prava.

Kuću u kojoj je odrastao u mahali Cernik, u poznatoj Liska ulici, srušili su bageri krajem juna, u sklopu akcije rušenja oštećenih objekata, a njeni ostaci završili su na nekoj od mostarskih deponija, objavio je hrvatski „Jutarnji list“.

Tako su, zahvaljujući gradskoj i ostaloj vlasti, u Mostaru „izbrisani“ tragovi pisca „Mediteranskog brevijara“, kultnog dela koje je prevedeno na 23 jezika, pisca „Druge Venecije“, koja je samo u Italiji prodata u preko deset hiljada primeraka, doživotnog počasnog potpredsednika Međunarodnog PEN centra u Londonu, predsednika Naučnog veća mediteranske laboratorije u Napulju, dobitnika francuskog odlikovanja Legija časti, posthumnog laureata prestižne nagrade „Jean d’Ormesson“ za knjigu „Mediteranski brevijar“, javnog intelektualca koga su 1999. italijanski komunisti podržali kao kandidata na izborima za parlament EU…

– Prva moja pomisao na tu vest bilo je pitanje šta li sadašnjim mostarskim moćnicima uopšte znači intelektualno nasleđe Predraga Matvejevića, još jednog u nizu znamenitih Mostaraca i mostarskih spomenika, zajedno sa Starim mostom i Partizanskim grobljem – kaže za Danas pisac, kritičar i profesor Mihajlo Pantić.

– Nije mi teško pretpostaviti da se baš i nisu pretrgli od čitanja „Razgovora sa Krležom” i „Mediteranskog brevijara”, a posebno ne od publicističkih tekstova pisanih u minulim decenijama u kojima je Matvejević bio jedan od ne baš malobrojnih, ali nipošto ne i većinskih (ex)jugoslovenskih kulturnih delatnika koji su i u smutnim vremenima sačuvali zdrav razum, kritički stav i elementarne moralne principe – ističe Pantić, dodajući sećanje na svoj poslednji susret sa Matvejevićem.

– Bilo je to u Opatiji, pre desetak godina, rekao mi je u razgovoru koliko nas određuju i podneblje i vreme u kojem živimo, da se i u Mostaru, i u Zagrebu i u Beogradu, pa najzad i u Rimu – gde je kao univerzitetski profesor proveo ratne godine – uvek osećao kod kuće, bez obzira na sve sumorne okolnosti kojima je bio svedok. Da je rušenje njegove kuće izuzetak sigurno bismo govorili o kulturnom skandalu, ali kako to nije slučaj, rekao bih da je posredi tek nova epizoda potiranja boljih strana prošlosti na Balkanu. Naime, već godinama prisustvujemo demonstraciji i neposrednim činovima revizije istorije koja se odvija pod plaštom navodnog obračuna sa socijalističkim i komunističkim totalitarizmom u kojem je svaka od kasnije zaraćenih strana sebi dodelila ulogu žrtve. Mostar sa potiranjem sećanja na Predraga Matvejevića tu nije nikakav izuzetak – smatra Pantić.

– Taj svakako najlepši, ali, avaj, uz Kosovsku Mitrovicu i najpodeljeniji grad ovog dela Evrope, u poslednje vreme samo je izašao na glas po inače široko rasprostranjenom vandalizmu i uništavanju kulturnih spomenika, kakav je i Partizansko groblje Bogdana Bogdanovića. Onima koji su razočarani tim događajima, ako već i nisu oguglali na prethodni niz mnogih takvih, ostaje slaba uteha da će(mo) se Matvejevića sećati i po rečima i po delu, tačnije, po knjigama koje svedoče život jednog tipičnog, a opet posebnog slobodnomislećeg čoveka iz ovog podneblja – ističe Pantić.

Ovaj skandalozni događaj, naravno, posebno je „zanimljiv“ zato što je rodna kuća Matvejevića (udaljena od mostarske Gradske većnice oko 200 metara) godinama bila zanemarivana, a onda je 2019. objavljen projekat po kojem je trebalo da bude preuređena kao Rezidencijalna kuća za pisce.

Tu je trebalo da bude smeštena biblioteka književnog velikana i njegova rukopisna zaostavština, a postojao je i plan, kako su tada pisali regionalni mediji, da se na kući postavi spomen-ploča u čast Predraga Matvejevića.

Cinizam ovog kulturnog vandalizma utoliko je veći što je Mostar, podnoseći zahtev za svoju kandidaturu za evropsku prestonicu kulture 2024, najavio da će se Matvejevićeva rodna kuća urediti kao „Mediteranska kuća“, jer je on svojim delom smestio Mostar u „srce Mediterana“!

U okviru ove inicijative Gradsko veće je nedavno objavilo i predlog da jedna od mostarskih ulica nosi ime Predraga Matvejevića.

Mostaru bi to svakako činilo veliku čast, ali Matvejeviću, čija je rodna kuća završila na deponiji, verovatno ne bi.

Pokazalo se da pisac koji je doktorirao na Sorboni, koji je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao francusku književnost do 1991, kada je zbog ratova napustio Jugoslaviju, koji je bio predavač i na Trećem pariskom univerzitetu (Nouvelle Sorbonne), i rimskom sveučilištu La Sapienza, i primio počasne doktorate u Francuskoj, Italiji i Velikoj Britaniji, danas ipak mnogo više pripada evropskoj kulturi nego ovdašnjoj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari