Povratak u budućnost Mirjane Denkov Mraović 1Foto: Bojan Cvejić

Sva pravna tumačenja govore da smo mi legitimni predstavnici Udruženja, jer i po Zakonu o udruženjima i po našem statutu – Skupština je najveći organ upravljanja.

Nas je izabrala Skupština održana 2019. godine, koja je možda bila i najbrojnija u poslednjih 30 godina, sa 178 prisutnih članova. Sudski ta skupština nije osporena.

Poređenja radi, 2012. godine bilo je prisutno samo 46 članova, od kojih je za Denkov Mraović glasalo 33 člana dok je za Klačara pre par godina glasalo 143 člana Udruženja.

Ukazuju Danasovi sagovornici predsednika Upravnog odbora Vojislav Klačar i predsednice Nadzornog odbora Nevena Popović, koji su izabrani na Skupštini 2019. godine.

Problem koji je nastao među članovima Udruženja, vodi poreklo iz 2012. kada je grupa nezadovoljnih članova ULUS-a organizovala Vanrednu skupštinu, nešto kasnije i Izbornu skupštinu, i preuzela upravu Udruženja.

Nakon toga, javlja se druga grupa nezadovoljnih članova koja se protivi pomenutim skupštinama, nezadovoljna novom upravom.

Ta druga grupa članova je 2013. oranizovala Skupštinu u Etnografskom muzeju. Bili su nezadovoljni rukovođenjem i smatrali su da postoje zlouportebe, zato su se pobunili.

Uprave ULUS-a iz 2012. i 2013. pokrenule su spor između sebe koji je okončan skoro deceniju kasnije, 2020. godine sudskom presudom kojom su poništene odluke Skupštine iz 2013. godine.

Poslednja skupština ULUS-a održana 28. decembra 2019. godine bila je izborna i sazvana je u skladu sa Statutom i Zakonom o udruženjima, imala je kvorum za rad, 178 prisutnih aktivnih članova i na sprovedenim izborima izabrani su predstavnici organa i tela: Upravni odbor, Nadzorni odbor, Umetnički savet, Sud časti i Statutarna komisija.

Međutim, novi problem nastaje jer, prema mišljenju Danasovih sagovornika, zastupnica Udruženja iz 2012. godine Mirjana Denkov Mraović pogrešno tumači presudu. Ona je dobijen spor u kome su poništene odluke Skupštine iz 2013. godine doživela kao ponovno vraćanje mandata Upravi iz 2012. godine.

– Mirjana Denkov Mraović pokrenula je spor iz 2013. koji je okončan 2020. godine pravosnažnom presudom. Međutim, presuda nije naložila upis Denkov Mraović i vraćanje Upravnog odbora iz 2012. Sudskom presudom su samo poništene odluke Skupštine iz 2013. godine. Sud nije naložio da se poništava, niti je dovenedna u pitanje Skupština iz 2019. na kojoj su izabrani organi tela koji su rukovodili udruženjem od tada – pojašnjavaju Klačar i Popović.

Oni naglašavaju da se tokom ove godine rešavalo pitanje sudbine Umetničkog paviljona „Cvijeta Zuzorić“, te da im ova destabilizacija Udruženja nikako ne ide u prilog.

– Nama je uručena sudska presuda u kojoj je rečeno da se poništavaju sve odluke Skupštine iz 2013. godine. Nakon toga smo ušli u pregovore sa grupom ljudi okupljenom oko Denkov Mraović, koja je bila jedini predstavnik Upravnog odbora iz 2012. godine, a u naše ime su razgovarali Vahida Ramujkić, Martin Erdeš i Vojislav Klačar. Presuda je objavljena na sajtu udruženja i isključeni članovi su vraćeni u članstvo. Ti pregovori su se odvijali u nekoliko etapa i delovalo je kao da postoji potencijal da se dogovorimo i nađemo zajedničko rešenje, no iz ovog ugla, kada sad sagledamo stvari, Denkov Mraović je samo jedno rešenje želela, upravo ovo koje je sada iznudila – da se Upravni odbor iz 2012. vrati na funkciju umesto trenutnog Upravnog odbra i da nastave sami da upravljaju ULUS-om – kažu Klačar i Popović još jednom ukazujući da je problem u tome što Uprave iz 2012. i 2019. na različiti način tumače sudsku presudu.

Prema njihovim rečima, rad Udruženja je sabotiran tako što je Denkov Mraović došla u posed pečata Udruženja bez prethodnog saznanja ili obaveštavanja Uprave iz 2019. Organizovala je Upravni odbor čiji je rad obustavljen 2012. godine i koji sad nastavlja sa radom. Samoinicijativno preuzima pečat i tim pečatom pečatira odluke Upravnog odbora, a u APR-u briše njihove predstavnike Vojislava Klačara i Radivoja Markovića koji su aktuelni predsednik i zamenik predsednika UO. NJima predaje rešenje o brisanju i u tom trenutku nastaje period u kome Uprava iz 2019. ne može nista da uradi, jer ne poseduje pečat, objašnjavaju oni.

– Pogrešno je njeno tumačenje presude, nisam imao ništa protiv da ona bude vraćena u članstvo, nemam čak ništa protiv da joj bude nadoknađena šteta jer nije imala priliku da ispuni svoj mandat od tri godine, ali je vrlo simptomatično da neko nastavlja mandat devet godina kasnije – ukazuje Klačar.

Sagovornici Danasa pojašnjavaju da Uprava iz 2019. godije ne priznaje Upravu iz 2012. ali im od pečata zavisi finansijska održivost Udruženja.

– Poslat je zahtev Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog da da tumačenje, nadamo se da će se time staviti tačka. Ova uprava smatra da je Skupština ta koja odlučuje tako da smo spremni na organizaciju velike Skupštine na kojoj će se članstvo izjasnisti povodom ovog slučaja. Pokuštavamo da uspostavimo dijalog i naši uslovi su da se organizuju legitimni organi udruženja, a ne grupe ljudi zalutalih iz 2012. godine. Jako je bitno ko organizuje Skupštinu – da li smo to mi ili jedna žena koja samostalno pokušava da rukovodi Udruženjem i samostalno kreira naš zajednički dalji put – ističu Vojislav Klačar i Nevena Popović i dodaju da su spremni na dalje razgovore.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari