Nenad Radujević je proslavio svoje drugo punoletstvo. To ne znači da on ima 36 godina, već da je njegov modni studio Klik napunio 18 i to baš na dan kada je i Radujević rođen.

Slučajnosti, međutim, nisu ono što čini i što je obeležilo rad ove agencije. Ideje, inovativnost sa jasnom namerom, pak, jesu. Zbog toga nije neobično što je Nenad Radujević kada je domaća modna scena u pitanju u mnogo čemu bio prvi, što je postavio standarde modne prezentacije i što Fešn vik, evo, dočekuje svoje 26. izdanje.

Da li je ostalo još nešto na našoj modnoj sceni u čemu biste želeli da budete prvi?

– Imati prvu modnu agenciju na prostorima eks Jugoslavije, a zatim i prvi organizovati Fešn vik ne samo na prostoru Balkana već na prostoru cele istočne i jugoistočne Evrope već samo po sebi nije mala stvar. Ali izgleda da sam rođen da budem pionir i da se bavim pionirskim poslom. Pre dve godine smo pokrenuli i časopis Faar. To je sezonski modni fešnart časopis i on je prvi koji modu tretira kao umetnost i daje punu slobodu svojim autorima. Na sve to, nedavno sam postao i profesor u prvoj visokoj francuskoj modnoj školi Mod Art i postao prvi profesor predmeta koji se zove Metodologija istraživanja koji nije nov samo kod nas već i u čitavom njihovom internacionalnom programu koji se kreira u Parizu. Generalno mislim da je puno toga već pokrenuto na modnom tržištu kod nas, tako da velike stvari više ne mogu da se dese. Mada, verovatno da će se još nešto spontano desiti, a da ja toga nisam ni svestan. Mislim da je tako i najbolje.

Jasno je da modu u Srbiji generalno gledano malo njih uzima za ozbiljno, a kamoli za umetnost. Kada će se taj odnos prema njoj promeniti i šta treba da se dogodi da bi moda dobila svoje pravo mesto?

– Moda je ovde tretirana više kao zabava, a manje kao biznis. Ona još nije postala dovoljno unosan biznis da bi se „ozbiljni ljudi“ pozabavili njome na taj način. Ako sada gledamo koji se sve brendovi pojavljuju kod nas i ko se sve njima bavi to pokazuje da će se stvari promeniti, a pre svega u produkciji. Smatram da domaća produkcija može da bude zanimljiva i da može ozbiljno da postavi neki srpski brend, kao što su to uradili Španci sa svojim vodećim svetskim mas brendovima (Zara, Mango…).

Zašto već sada nemamo takve brendove već se isključivo oslanjamo na strane konfekcije?

– Od toga smo daleko jer nismo još shvatili na koji način možemo da pravimo kvalitetne brendove koji će zadovoljiti ukus široke publike. Ovde postoje potencijalno dobri brendovi ali njih treba razviti. Armatura postoji u smislu produkcije, fabrika, jeftine radne snage, tradicije u tekstilnoj industriji, talentovanih kreatora. Svi uslovi postoje. Bili su ovde konsultanti iz Pariza koji su rekli da mi imamo sve kockice, ali da nisu dobro poređane. Niko se nije setio da počne da ih ređa, a taj pazl je jednostavan i vidljiv, samo je potrebno da se neko pozabavi njima. Ni Španci nisu Zaru napravili za dva meseca, nego su radili na tome godinama.

Koliko je napora i živaca potrebno uložiti da bi se „izgurao“ jedan Fešn vik, pogotovo sada u vreme ekonomske krize?

– Morate da obezbedite nešto za mnogo manje novca nego što je realno. Ljudi to očekuju od vas, a i jedino je tako izvodljivo. Radi se sa puno kompromisa, jer glupo je odustati od neke ideje koju realizujemo već 13 godina. Mi smo u jednom nezgodnom tesnacu, ali ja sam nepopravljivi optimista i nekako se uvek nadam da će biti bolje. Verujem da će se u bliskoj budućnosti neko ozbiljno pozabaviti uspesima koje je Nedelja mode napravila na domaćem tržištu i u regionu.

Da li je Fešn vik danas ono što ste mislili da će biti kada ste pokrenuli taj projekat?

– Meni je bilo važno da uradim taj prvi Fešn vik u decembru 1996, jer mnogi ljudi nisu verovali da je to moguće realizovati u Beogradu. Svim snagama sam se trudio da pokažem da to može. Već druga Nedelja mode je bila postavljena onako kako sam ja to zamišljao, a danas je to ozbiljna manifestacija iza koje stoje ozbiljni rezultati. Otkada smo krenuli mnoge stvari su išle nabolje na bolje, neke su danas komplikovanije, ali sada se oslanjamo na iskustvo i prethodne rezultate. Svaki Fešn vik donese boljitak i ta uzlazna linija postoji i danas. Naravno išlo bi mnogo brže kada bismo imali ozbiljnije i bogatije tržište.

Šta je sve potrebno da se uradi i dogodi da bi jedan svetski poznati dizajner ovde napravio reviju, a potom se i poklonio pred beogradskom publikom?

– Beograd pre svega nema radnje takvih brendova. Ti veliki luksuzni brendovi nisu došli na način na koji treba da dođu. Postoje te multibrend radnje koje prodaju nešto od drugih linija tih poznatih kuća, ali one prve još nisu ovde. Onog dana kad Beograd bude imao Šanelovu, Diorovu radnju, kada ovo tržište bude spremno da primi takvu vrstu robe, onda će i doći i takve revije. Do tada možemo samo nekim lobiranjem i snalaženjem da dođemo do tih velikana.

Da li je domaća modna scena opterećena sličnim događajima i koliko je to obesmišljava?

– Beograd je veliki grad, ali je mali ako želite da imate i Fešn vik i manifestaciju koja to kopira. U Srbiji mnogo toga nije rešeno po pitanju autorskih i srodnih prava, tako da još dugo nećemo moći takve stvari pravno da regulišemo. Puno je dizajnera koji su stasali uz Fešn vik i nisam siguran da ova druga manifestacija ima takve rezultate. Naš zadatak nije samo organizovanje revija, već kompletnog modnog tržišta. Fešn vik insistira na kvalitetu programa, produkcije i kvalitetnoj prezentaciji, a rezultat toga je razvoj srpske modne scene.

Pene brokoli po ukusu

Nenad Radujević je iz bogatog menija restorana Pomodoro izabrao Pene brokoli (pene, brokoli, tikvice, šampinjoni, beli luk, neutralna pavlaka, mirođija, masline).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari