Akademik Slavko Gavrilović (Sremske Laze kod Vinkovaca, 1924 – Novi Sad, 2008) preminuo je u 85. godini. Među našim istoričarima, i ne samo našim, važio je za jednog od najkompetentnijih ekperata za proučavanje Srba na teritoriji Habsburške monarhije tokom 18. i 19. veka.

Među njegovim mnogobrojnim knjigama i studijama, posebnu pažnju privlače one posvećene pokretu Srba u Vojvodini 1848. godine. Gimnaziju je pohađao u Vinkovcima, Sremskim Karlovcima i Novom Sadu. Godine 1942. prekinuo je školovanje, uključio se u narodnooslobodilački pokret, a u leto 1943. stupio u partizanske odrede u Slavoniji. Do leta 1946. ostao je u JNA. Maturirao je u Novom Sadu 1946. i iste godine upisao se na grupu za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao je sa odlični uspehom početkom 1951. godine.

Većkao student IV godine zaposlio se u Zemunu kao nastavnik istorije. Posle diplomiranja premešten je iz Zemuna u Učiteljsku školu u Prizrenu, u kojoj je radio do jeseni 1953. Posle toga prešao je u Vojvođanski muzej u Novom Sadu, gde je kao kustos radio do 1955, kad je izabran za asistenta za istoriju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Doktorirao je 1956. na Beogradskom univerzitetu, zatim je postao docent, pa vanredni i redovni profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Više godina bio je šef Katedre za istoriju na svom Fakultetu, član Univerzitetskog saveta i njegovih raznih komisija, kao i član ili rukovodilac raznih nastavno-naučnih tela na Filozofskom fakultetu.

Aktivno je sudelovao u stvaranju Istorijskog instituta Vojvodine za čije je osnivanje napisao osnovni referat. Godinama je bio predsednik Naučnog veća tog Instituta i jedan od najaktivnijih članova njegovog kolektiva.

Bio je stalni član Matice srpske (Odeljenje društvenih nauka) i član njegovog Upravnog odbora. Učestvovao je na kongresima istoričara Jugoslavije, kao i u radu niza naučnih skupova u zemlji i inostranstvu. Bio je dugogodišnji član i odgovorni urednik u redakciji „Zbornika Matice srpske za društvene nauke“, a zatim odgovorni urednik „Zbornika Matice srpske za istoriju“ (1970-1979), kao i član redakcionog odbora „Jugoslovenskog istorijskog časopisa“ u Beogradu. U Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, čiji je redovan član postao decembra 1985, radio je kao saradnik Odbora za proučavanje Prvog srpskog ustanka, Međuakademijskog odbora za istraživanje i objavljivanje arhivske građe o balkanskim trgovcima u Ugarskoj u XVIII veku, Odbora za romantizam, Sentandrejskog odbora, kao i raznih komisija, a bio je i predsednik Naučnog veća Istorijskog instituta SANU.

Za monografiju „Srem u revoluciji 1848-1849“ dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda, a za monografiju „Ruma i Prilog istoriji trgovine i migracije Balkan-Podunavlje XVIII-XIX veka“ Oktobarsku nagradu grada Novog Sada. Dobio je nagradu za životno delo od Udruženja univerzitetskih nastavnika u Novom Sadu, 1998, a ove godine je, 1. februara, na svoj rođendan, primio Februarsku nagradu grada Novog Sada.

Komemoracija povodom smrti akademika Slavka Gavrilovića biće održana u utorak, 23. septembra u Matici srpskoj. O njegovom delovanju u Matici srpskoj govoriće akademik Čedomir Popov, predsednik MS, o aktivnostima u SANU akademik Vasilije Krestić, a o njegovoj profesorskoj karijeri na Filozofskom fakultetu dr Dejan Mikavica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari