U Narodnoj biblioteci Srbije juče je predstavljena monografija „Sveti manastir Hilandar – srpska carska lavra“ za koju je tekst napisao i sve mape i slike u tehnici akvarela oslikao svestrani umetnik Mile V. Pajić. Knjigu su, zajedničkim snagama, na četiri jezika – srpskom, ruskom, engleskom i nemačkom, objavili Službeni glasnik i Riznica srpske duhovnosti.

„Postoji u manastiru Hilandaru jedno mesto, u kome se čuvaju najveće svetinje svekolike srpske duhovnosti i kulturne baštine. To mesto je hilandarska riznica. Svi srpski manastiri i crkve od 10. veka do današnjeg dana su riznice u kojima je sve nastalo, čuvalo se, prenosilo sa kolena na koleno i zaveštavalo potonjim generacijama. Hilandarska riznica je riznica nad riznicama. U najtežim i najtragičnijim trenucima naše istorije bila je riznica u blagu ovih riznica: od uništenja, od nestajanja, od otimanja i zatiranja… Od zaborava – najtragičnijeg ishodišta ljudskog uma“, piše u uvodniku monografije o kojoj su juče govorili profesor Akademije SPC za umetnost i konzervaciju protojerej-stavrofor Radomir Popović, koji je u ovu knjigu priložio tekst „Pravoslavlje i srpski duhovni identitet“, urednik u Službenom glasniku Petar Arbutina i Mile V. Pajić.

Prema Pajićevim rečima, ova monografija nastala je takoreći za jednu neprospavanu noć u kojoj je Hilandar goreo 2004. – „sutradan je u glavi imao kompletno složenu knjigu sa naslovom i poglavljima“. U monografiji su sadržani kratka istorija Svete Gore, opis svih 20 njenih manastira i raskošna priča o Hilandaru, jedinoj srpskoj svetinji u autonomnoj monaškoj zajednici na Atosu – trećem „prstu“ grčkog poluostrva Halkidiki, koja je pod duhovnom jurisdikcijom Vaseljenske patrijaršije.

– Naziv Sveta Gora je sintagma preuzeta iz Psalama Davidovih, gde nagoveštava buduće Carstvo Božje. Kad o njoj govorimo, pre svega mislimo na monaštvo kao srce duhovnosti univerzalnog hrišćanstva, čije opitno iskustvo privlači ne samo pravoslavne, nego i rimokatolike, protestante, pa i neverujuće. Ova knjiga je duhovni vodič za sve one koji nemogu da kroče na Sveti Goru, ali i za upoznavanjem široke čitalačke publike sa našim duhovnim izvorištem – naglasio je profesor Popović.

Kao zanimljivost, juče je napomenuto i da je monografiju na nemački prevela monahinja Jovana iz manastira Svetog Nikolaja – Soko grada kod Ljubovije u svetu Sibila Ler. Ona je unuka nemačkog generala iz Drugog svetskog rata Aleksandra fon Lera koji je kao zapovednik Četvrte vazduhoplovne flote učestvovao u napadu na Jugoslaviju aprila 1941. i rukovodio bombardovanjem Beograda.

Dvanaest vekova trajanja

Manastir Hilandar je četvrti po redu u hijerarhiji svetogorskih manastira. Osnovali su ga na ruševinama starijeg manastira 1198. veliki župan Stefan Nemanja i njegov najmlađi sin Rastko – obojica su zbog zasluga za stvaranje samostalne srpske srednjovekovne države i crkve kanonizovani. Tokom 12. vekova neprekidnog života ovog manastira, hilandarski monasi su imali značajnu ulogu i trajno bili vezani za matičnu zemlju – Srbiju. Hilandar je i danas važno mesto hodočašća i predstavlja najbogatiju riznicu i arhiv srednjovekovnog nasleđa srpskog naroda. U oktobru 2015. Hilandar, koji sada ima 50 monaha, proslavio je četvrt veka manastirskog opštežića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari