Za promenu formata Oktobarskog salona čula sam u subotu uveče, 25. oktobra, iz medija. Ni Odbor Salona, ni ja nismo bili ni konsultovani niti obavešteni. Zato dajem ostavku. Znam da taj čin nema težinu, pošto sam u odlasku sa mesta direktora već mesecima, ali nažalost, ima značaj jer će Upravi Grada omogućiti još jednu „pobedu“, a to je postavljanje direktora ove institucije bez konkursa.

Odlazim iz Kulturnog centra Beograda ponosna na ono što sam uradila – lično, kao i u saradnji sa kolektivom ove kuće. Iz prostora KCB-a isključeni su svi zakupci zbog nepoštovanja ugovora. Neki od njih imali su pri tom veliku nelegalnu podršku beogradskih političara. Umesto privatnog, kao nekada, otvoren je kafe Centar, koji vodi Kulturni centar Beograda. U periodu zatvaranja muzeja i galerija u Srbiji i Beogradu, ovde je otvorena Galerija Podroom i osnovana Kolekcija Oktobarskog salona. Jedan od najaktivnijih bioskopa u Srbiji, sa isključivo autorskim repertoarom, dobio je novu najsavremeniju tehničku opremu i novi enterijer. Realizovana je prva velika zvanična izložba Srpske savremene umetnosti u Zagrebu. Za vreme mog mandata u periodu opšte i sve veće turbulencije, realizovano je oko 2000 kulturnih programa. Lično sam izdržala sve pretnje i pritiske u vezi sa izložbom porodice Bogujevci o zločinu koji su pripadnici Škorpiona počinili nad njima na Kosovu. I ovog trenutka smatram da su ovakvi umetnički projekti potrebni srpskom društvu. Sve ovo realizovano je sa besmisleno malim sredstvima, od kojih Uprava grada daje manje od polovine. Kulturni centrar Beograda je, dakle, na tržištu! Grad plaća plate za 22 zaposlena, a u Centru je 40 stalno zaposlenih. Sa stalnim saradnicima vezanim za Beoizlog, kafić i programe, ima nas 55. Za sve ove dodatne ljude, ali i za dodatna sredstva za programe – zarađujemo sami. Za svo to vreme, nije bilo niti jednog pokušaja evaluacije od strane Uprave grada koja je osnivač Kulturnog centra Beograda, nije bilo bilo kakvog suštinskog interesovanja (osim kratkog perioda kada je Sekretar bila Katarina Živanović). Javno postavljam pitanje Vladanu Vukosavljeviću, sadašnjem Sekretaru, da li uopšte zna kako zaista radi Kulturni centar Beograda. A znate zašto? Zato što radimo i ne pravimo probleme. Osim političkih! A tu je novi problem. Ja nisam ni u jednoj partiji, imam i neke rezultate iza sebe, i ne mogu tako lako da me diskredituju. Ali mogu da mi onemoguće rad. Prostor javnosti se i onako neprestano sužava. Birokratija je potpuno obesmislila sve. Ko god danas u Srbiji radi, ako želi da uopšte radi – mora da krši zakon svaki dan. To znači da ste ranjivi, da mogu bilo kada da vam nađu nepravilnosti. Zato ljudi uglavnom i biraju da ne rade.

Odlazim jer volim Oktobarski salon. Kulturni centar Beograda voli Oktobarski salon. Ponosna sam na ljude sa kojima radim jer su imenom i prezimenom stali u njegovu odbranu. To nije tezga koja se odrađuje. To je čitav jedan svet nekim ljudima. I da, mi se ne slažemo uvek, i nisu sve izložbe dobre, i ne volimo iste umetnike i iste kustose, ali to je savremena umetnost. Problem je što savremena umetnost traži da mislite, da koristite mozak. Zato ne može da se primi u Srbiji. Jer smo dozvolili da imamo nepismenu „elitu“. Kako da prihvate jezik savremene umetnosti kad je to jezik savremenog života. A gde je Srbija danas?Luta kroz istoriju pokušavajući da se uhvati za nešto. Nema ideala, ideologija. Nema vrednosti. Samo glupost i neznanje.

Potpuno sam sigurna da je odluka da Oktobarski salon postane Bijenale pogrešna. Već godinama, od kada je Muzej savremene umetnosti zatvoren, Oktobarski salon je jedino programski i finansijski funkcionalno mesto promišljanja, produkcije i izlaganja savremene vizuelne umetnosti. Diskontinuitet se pravi da bi promenili pravac, da od internacionalne izložbe naprave nacionalnu, tradicionalnu, palanačku. Izložbu za svoje, po svojoj meri. Priče o štednji su budalaština, a o kvalitetu bezobrazluk. Ako je zaista novac najveći problem zašto smanjenje ne ide linerno na sve manifestacije ili se sve prevedu u bijenalne? Uostalom, kroz poklone umetnika za Kolekciju Oktobarskog salona, Grad Beograd dobija umetnička dela vrednija od polovine godišnjeg budžeta za ovu manifestaciju. Da ne pričamo o potpuno netransparentnim procedurama. O navodnim stručnjacima. Volela bih javno da pitam te neimenovane stručnjake ili Sekretara, da li znaju važne podatke koje ime je Kulturni centar Beograda uredno slao u izveštajima, za poslednjih 11 godina od kada je Oktobarski salon postao internacionalan.Da li znaju da je izlagalo 573 umetnika, da su se izložbe održavle u 24 prostora, da je iz toga proizašlo 7 projekata, 12 međunarodnjih projekata predstavljanja naših umetnika u svetu, a Oktobarski salon je osnovao i Kolekciju koju čine 82 rada i 53 umetnika?     

Ovde se radi o politici Salona. Politici koja mora biti promenjena.

Odlazim, jer ne pristajem da budem deo sistema vlasti koja je usisala Bemus i Belef, ukinula Utisak, Peščanik, Sarapin problem verovatno i Insajder, koja je proslavljala oslobođenje Beograda bez spominjanja antifašizma, jugoslovenstva i partizana, koja potpuno netransparentno, bez javnosti a kršeći zakone i suverenitet države “slavi” Beograd projektom Beograd na vodi.Odlazim, jer ne mogu da ćutim i gazim sve u šta verujem. Postoji granica preko koje savest ne može da pređe. 

Predali smo Beograd. Ovo više nije moj grad. 

Pobedili ste. Vladajte. Slavite Beograd.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari