Veli Joža nam je prirastao srcu pa smo ga otjeli

Najavljeni su kao gosti festivala, autori stripa „Mister DŽo“ (Mr Joe) i vlasnici čitaonice Mrkli mrak. Stariji Vjeran je još i grafički dizajner a Vibor scenograf, zasad i s jednom prestižnom pozorišnom nagradom za ovaj deo svog angažovanja. Pre početka oficijelnog dela intervjua za Danas, braći su privukle pažnju korice najnovije knjige Marka Vidojkovića, SF roman „E baš vam hvala“, što je stariji brat odmah prokomentarisao: „Kod nas tamo dosta ljudi razmišlja o tim stvarima. Ti si rekla da je to SF, kod nas je to polemika koju ljudi i dan-danas vode ozbiljnim tonom.“

* Moglo bi se reći da i nije bezazleno kad je nedavno u Zagrebu preimenovan trg koji je dugo nosio jugoslovenski naziv Maršal Tito. Kako to komentarišete?

Vjeran: Ja to s pola uha slušam u medijima i to kategorišem kao jednu u nizu gluposti koje se dešavaju i koje me nimalo nisu iznenadile. Klasično mazanje očiju ljudima zato što se trenutno zbivaju mnogo krupniji problemi.

* Vibore, ti si ćutljiviji brat pošto si mlađi ili nemaš komentar na isto pitanje?

– Jesam, ali o ovoj temi nemam pojma…

* Vi u Puli kao da ste država za sebe i na ulazu u grad imate natpis „Naš grad naša pravila“?

Vjeran: Eto, ja to nisam primjetio a ti jesi, jer mi živimo tamo. Pre mnogo vremena sam se odnekud vraćao u Pulu i razmišljao o tome kako je nekom ko dolazi u ovaj grad i ugleda prvi put Arenu, zato što mi koji živimo tamo te stvari često uzimamo zdravo za gotovo. Kad gosti dođu i hoće videti Arenu, mi se iščuđavamo i pitamo se „daj, šta će ti to“, ali sam vremenom shvatio da taj spomenik jeste jako bitna stvar. Siguran sam da ima puno detalja u Puli koje drugi primjete a mi se ni ne obaziremo na njih .

* Kakva je strip scena u Hrvatskoj?

Vibor: Strip scena je u Hrvatskoj jača nego što je bila pre 10-15 godina. Sve je više novih autora i zahvaljujući nekolicini ljudi opstaje. U Hrvatskoj ima jako puno crtača, kao i iz Srbije, koji rade za Francuze, Amerikance i Engleze i to je većini autora i cilj. Em, zato što si odrastao na tome, pa želiš crtati i pisati za takve stripove, em je financijski isplativije. Zahvaljujući Darku Macanu, Marku Dješki, koji imaju sajtove posvećene stripu, Marku Šunjeviću sa njegovom izdavačkom kućom Fibra i još nekim ljudima, hrvatska strip scena postoji. Postoji veoma otvoren forum za autore, nakladnike, za sve živo što se tiče devete umetnosti ali to je to. Nešto se migolji, bolje je no što je bilo, ali ni blizu Srbiji ili nekom drugom dijelu svijeta.

* Scenu u Srbiji vidite kao bolju?

Vibor: Da, imate mnogo više autora i napredniji su i što se tiče autorskog srpskog stripa i za vani.

* Kako je kod vas kad je reč o strip manifestacijama?

– Nemamo, jedino Crtani romani šou u Zagrebu, Stripolist u Slavoniji a ostalo su sitne promocije.

* Ovde predstavljate vaš zajednički rad – album „Mr. Joe“ gde je Vjeran scenarista a Vibor crtač. Kako je nastao ovaj strip, o čemu se radi i ko je Mr. Joe?

Vjeran: Taj strip smo izdali sami kroz udrugu zato što tako imamo najveću kontrolu nad svime. Baziran je na priči Vladimira Nazora o Velom Joži. Ne znam koliko se ljudi sećaju te priče, ali je bila obavezna lektira u cijeloj Jugoslaviji. To je priča o potlačenom divu koji se bori i izbori za svoja prava. Kratka pripovetka koja je kod nas klasik. Prijatelj koji je radio festival na oživljavanju lika Velog Jože u Motovunu razmišljao je šta bi sve mogao producirati da bi doprineo toj ideji – filmove, prijevode knjige na strane jezike, strip. Za ovo poslednje se obratio nama, prvo Viboru. Tako smo sticajem okolnosti počeli raditi taj strip.

* Na koji način?

– Odlučili smo imati drugačiji pristup. Nećemo prepričavati priču Vladimira Nazora, nego smo uzeli taj lik Velog Jože i nazvali ga Mr. Joe da zvuči više kul a onda smo počeli da ga provlačimo kroz avanture mimo Nazorovog teksta, kroz SF situacije ili sa elementima horora. Odlučili smo igrati se privlačnijim i modernijim konceptima. Tehnički rečeno, uzeli smo prijedlog prijatelju i pobjegli sa njim (smeh).

* Šta vas je privuklo priči?

– Prijedlog zahvaljujući kojem smo se krenuli igrati. Radili smo dugo na albumu. Samo godinu dana smo ga najavljivali. Kako je vreme odmicalo, sve više nam se dopadalo kako sve to izgleda, Mr. Joe nam je prirastao srcu tako da smo ga otjeli. On je praktično postao naše dijete, koje smo usvojili.

* Na čemu ste vi odrastali?

Vjeran: Ko i svi s ovih područja, naš otac je imao doma stare Stripoteke. Eksove, Politikine zabavnike, tako da smo to listali. Ja sam obožavao Alan Forda, Mandraka i Fantoma.

Vibor: Ja sam bio koncentriran na tu francusku i belgijsku strip porodicu . Od Štrumpfova, preko Asteriksa i Tin Tina. I dan-danas mi je to najdraže i ako nemam a trebam ideju prvo što ću uraditi je ić gledat Francuze.

* I na kraju, šta je Mrkli mrak?

Vjeran: Udruga koja je isprva bila studio za dizajn. Kad sam to zatvorio, zadržao sam ime koje sam smatrao da je kul i kroz koje možemo ispoljavati neke naše kreativne ideje, a strip čitaonica je nastala jednostavno – tako što sam ja sebi kupovao stripove. Skupljao sam ih doma, bili su na policama, na podu, ja sam jedini bio impresioniran tim stripovima. Nisam bio zadovoljan tom činjenicom što niko nije dolazio doma kod mene i govorio mi „u, koliko ti imaš dobrih stripova“ i onda sam odlučio to podijeliti sa svima. Tako da sad u Puli postoji u sklopu Galerije Hrvatskog udruženja interdiscipliniranih umjetnika čitaonica gde ljudi mogu doći, sjest i čitati stripove i informirati se o njima. Ideja je zapravo da se stvori mjesto gde ljudi mogu doći i raspravljati o stripovima, kritizirat, hvalit, pričat i predlagat.