Više verujem u obične ljude nego u politiku 1Foto: Miroslav Dragojević

Ovaj momenat iščekivala sam od početka projekta – taj ponovni susret sa ljudima iz Velike Hoče i ovu završnicu u Beogradu.

Ja sam nekako zahvalnija, uzbuđenija i važnije mi je to kako su izložbu primili Srbi nego moji sunarodnici u Italiji. Najviše sam zahvalna Srbima sa Kosova koji su tako emotivno reagovali – kaže u razgovoru za Danas italijanska fotografkinja Federika Troizo, čija je izložba o životu Srba u Velikoj Hoči „Posvetli tamu“ u Etnografskom muzeju pre Beograda gostovala u sedam italijanskih gradova, Novom Sadu i Nišu.

Federika Troizo (1973) rođena je, živi i radi u Ređo Emiliji. Fotografijom se bavi od devedesetih godina 20. veka. Kaže da njen fotoaparat ima ulogu „objektivnog posmatrača stvarnosti, koji želi da vrati čudesni atribut narativnosti u najrazličitijim okvirima“. U Veliku Hoču, srpsku enklavu na jugu Metohije, čije je stanovnike zadesila jedna od najtežih sudbina posle uvođenja protektorata UN u južnu srpsku pokrajinu, došla je tokom leta 2016. zahvaljujući prijateljima – volonterima u jednoj od akcija „Društva prijatelja manastira Visoki Dečani“, koje stoje i iza njene knjige i izložbe „Prosvetli tamu“. Fotografije su nastale u jesen 2016, kad se ponovo vratila u Veliku Hoču.

Na pitanje šta joj je bio prvi utisak u ovom srpskom srednjovekovnom mestu nadomak Orahovca, koje je u doba cara Dušana držalo korak sa carskom Prizrenom, a sad živi u izolaciji, kaže da bi samo mogla da „ponovi reči Đovanija Linda Feretija, koji je rekao da je fotografijama Hočanaca video stanovnike svog sela“.

– Već prvi-drugi dan osećala sam da sam se našla u jednom okruženju koje mi je blisko. Raspoznala sam neka lica, vezala se za njih i počela da živim tu njihovu stvarnost. Čak nije bilo potrebe da nekog ubeđujem za fotografisanje i bilo šta objašnjavam. Gotovo da je to bilo neko njihovo potpuno neposredno prihvatanje. Ove fotografije iz Velike Hoče nastale su gotovo instinktivno sa željom da prenesem to osećanje na druge ljude. Moja namera bila je da skrenem pažnju na stvarnost u Velikoj Hoči – objašnjava sagovornica Danasa.

Ona kaže da se na postavci odlučila za fotografije velikog formata da bi ta hočanska „stvarnost koja ćuti i Hočanci bili primećeni i došli do izražaja“, ali i da bi se „skrenula pažnja na ljude koji su marginalizovani“. Prema njenim rečima, na gostovanjima u Italiji publika nije mnogo postavljala pitanja, ali su „svi koji su videli ovu izložbu bili pogođeni i zahvaljivali joj što im je ukazala na postojanje drugačije realnosti“.

– Po meni ovakve izložbe su najbolji način da istina o životu u srpskim enklavama na Kosovu izađe iz njihovih granica. Umetnost je najlepši model zato što je publika bliža toj realnosti – zna šta je uradio umetnik koji se sa njom bio u direktnom kontaktu, a što je drugačije u odnosu sve ono što možemo da čujemo preko medija, gde je drugačija priča i ima drugačije konotacije. Ne bavim se politikom, niti razmišljam u tim pravcima. Mene zanimaju ljudi. Više verujem u obične ljude nego u politiku – ističe Federika Troizo.

Upitana da li posle knjige i izložbe o Velikoj Hoči razmišlja o dokumentarnom filmu, jer je to žanr kojim se takođe bavi, ova italijanska umetnica odgovara da „najpre želi da završi ovaj projekat koji je na neki način za nju bio neočekivan korak, te da će kad sredi utiske videti šta bi mogao da bude nastavak“. Posle završetka projekta fotografije iz Velike Hoče nastaviće virtuelni život na sajtu www.illuminaletenebre.com.

Aplauz za „modele“

Izložba „Prosvetli tamu“ nastala na osnovu istoimene knjige u kojoj 91 portret Hočanaca svih uzrasta, uz upaljenu belu sveću, otkrivaju svoje tajne želje i snove. U knjizi su i tekstovi italijanskog novinara Aleksandra Gorija, monaha Benedikta (Skarfija), sabrata manastira Draganac, Italijana koji je primio pravoslavnu veru, kao i stihovi Đovanija Linda Feretija, italijanskog kompozitora i muzičara i jednog od pionira italijanskog panka, koji je komponovao muziku za izložbu. Iako je u Etnografskom muzeju u Beogradu otvorena krajem 2017, ova postavka sa 12 fotografija velikog formata metar i po sa metar i po svečano je predstavljena javnosti prošlog petka, dva dana pred zatvaranje. O njoj su pored autorke govorili: Aleksandro Gori, arhijerejski zamenik Eparhije raško-prizrenske arhimandrit Ilarion (Lupulović), i kustos Jasmina Andonović. Najveći aplauz, uz suze prisutnih, dobili su „modeli“ Federike Troizo – Hočanci koji su ovim prilikom došli u Beograd.

Prevod Jasmina Andonović

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Ostavite odgovor na Slavko Odustani od odgovora