Miroslav Bata Petrović: Homo multiplex 1

Miroslav Bata Petrović, dokumentarista, reditelj, snimatelj, scenarista, dobitnik je ovogodišnje Nagrade za životno delo Martovskog festivala.

Poklopilo se tako nekoliko stvari – nagradu je dobio na najdugotrajnijem pa i najznačajnijem festivalu domaće dokumentaristike, koji je i sam kao umetnički direktor vodio o poluvekovnom jubileju, ona je stigla u godini kada sam obeležava pet decenija bavljenja ovim poslom, najzad, dodeljena mu na otvaranju Festivala u Domu omladine Beograda, u kome je takođe svojevremeno bio urednik filmskog programa.

Rođen je 1949. godine i diplomirao je istoriju umetnosti. Filmom se bavi od 1967. godine, najpre amaterski, a od osamdesetih i profesionalno. Autor je oko 100 filmova, najrazličitijih dužina i žanrova, među kojima je možda najpoznatiji dugometražni dokumentarno-igrano-eksperimentalni film „Čudesan san Dzige Vertova“ (I nagrada na festivalu u Salernu, Italija, 1990). Eksperimentalni film je, kako kaže, njegova prava vokacija. Njime on pokušava da postigne efekat „čistog filma“ kako naziva nešto što nije puki larpurlartizam, već film očišćen od dijaloga, „brbljanja“, svega što ne pripada ovoj umetnosti u njenom primarnom, vizuelnom vidu. Filmove snima po sopstvenim scenarijima. Takođe, uspešno se bavi i snimateljskim radom, na svojim i tuđim filmovima.

Osnivač je i direktor u produkcijske kuće Fiks Fokus iz koje je nastalo mnoštvo filmova prikazanih upravo na „kratkom metru“. Bavio se i pedagoškim filmskim radom. Zajedno sa Slobodanom Novakovićem, u godinama kada je izgledalo da od Festa nema više ništa, „smislio“ je Festival autorskog filma, a sa Udruženjem filmskih i televizijskih radnika Vojvodine pre desetak godina inicirao je i osnovao Filmski festival „Bdenje duše“ u Sremskim Karlovcima. Na različite načine u telima je raznih festivala, a možda njegovom radu najsvojstvenije – član Saveta Arhival alternativnog filma u Domu kulture Studentski grad. Prepričavajući svoj najjači utisak u vezi sa ovim, kako kaže, „homo multiplexom“, njegov kolega Igor Toholj u katalogu Martovskog festivala pominje Petrovićev film „Samo za Savu Trifkovića“, koji „vizuelno evocira zlatno doba filmskog eksperimenta“. „Autor se obraća jednom jedinom preostalom gledaocu u bioskopskoj sali koju su u međuvremenu napustili svi normalni gledaoci oslovljavajući ga rečima, koje ću parafrazirati sa inverzijom na protagonistu ovog teksta: ‘Bato, jeste li još uvek uvek tu? I ja sam…'“

Bata Petrović član je redakcija i raznih filmskih časopisa u kojima i sam piše, a pored filmske esejistike objavio je i romane, knjigu priča, knjigu o Fiks Fokusu „Tvrdoglavost, pa šta?“, i bio član tima za izradu obimne monografije o glumcu Velimiru Bati Živojinoviću. Snimao je i reklamne, kao i muzičke spotove.

Živi u Beogradu sa suprugom i sinom, Matijom Munjiza Petrovićem, čije ime takođe, polako ali sigurno, još od osnovnoškolskih dana, postaje poznato u svetu filmske umetnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari