Oto Tolnai: Pesnik od svinjske masti 1Foto: Arhiva Nova misao

Pesnik-džokej u Kostolanjijevom smislu, dakle onaj koji se svega odriče da bi sve moglo biti njegovo, koji u životu sprovodi higijenu patnje i mitologiju bola, Oto Tolnai (Kanjiža, 1940) dobitnik je nagrade za životno delo Društva književnika Vojvodine.

Tolnai je najizrazitiji predstavnik vojvođanske književne scene još od ’60-ih godina prošlog veka. Studirao je mađarski jezik i književnost u Novom Sadu i filozofiju u Zagrebu. Pesnik, pripovedač, dramski pisac, esejista čija su dela prevedena na srpski, nemački, poljski, engleski, holandski, slovački, francuski, italijanski jezik, Tolnai je svakako najplodniji i najsvestraniji stvaralac u književnosti vojvođanskih Mađara. Okušao se u svim umetničkim formama živeći u metamorfozama, od pesme do eseja, od eksperimentalnog romana do drame. Pre ove nagrade za životno delo Društva književnika Vojvodine, dobitnik je nekih od najznačajnijih književnih nagrada u bivšoj Jugoslaviji i u Mađarskoj. Za člana Mađarske akademije književnosti i umetnosti izabran je 1998. godine. Najveće mađarsko državno priznanje, Košutovu nagradu, dobio je 2007. godine.

Autor je dvadesetak pesničkih zbirki, dva romana, tri zbirke novela, više zbirki eseja, od kojih se naročito izdvajaju eseji o stvaraocima i izložbama likovnih umetnika. Pisac je više drama koje su izvođene prvenstveno u Novosadskom pozorištu – Újvidéki Szinház-u.

Njegova sećanja su objavljena u memoarskoj prozi – intervjuu „Pesnik od svinjske masti“, u kojoj je zapisao i sećanja na dane pred raspad Jugoslavije kada je upravo on bio poslednji predsednik Saveza književnika SFRJ. Na istom spratu su se u Francuskoj 7 nalazile i kancelarije Saveza književnika Jugoslavije i Udruženja književnika Srbije čiji je predsednik tada bio Matija Bećković. „Onda su ljudi iz UKS počeli da mi objašnjavaju da je na papiru čitav taj sprat njihov, samo su jedna vrata razdvajala dva udruženja, i polako su odgurnuli orman sa tih vrata, dok je UKS lagano postajalo baza izrade nacionalnog programa ruku pod ruku sa Akademijom“, seća se Tolani.

I pored takve gorke stvarnosti, ovaj pesnik ne sumnja u moć poezije od kada je u knjizi „Transatlantic mail“ pročitao da je „prava poezija ona koje se sećamo“ a kao primer navedena je njegova pesma o lončićima. „Nisam mogao da verujem u ono što sam pročitao, od uzbuđenja mi je ispala knjiga iz ruku. Da neko u Americi, posle toliko godina, piše o mojoj kratkoj pesmi kada smo kao dečaci trčali pod lipe za vreme kiša da bi pili čaj iz malih limenih lončića“, rekao je Tolnai.

Živi sa suprugom na Paliću u Kuli od peska. Imaju ćerku i sina, afirmisane umetnike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari