Ratko Knežević, jedna od najkontroverznijih ličnosti crnogorske javne scene, opet je, nakon petogodišnje pauze, progovorio o međunarodnom švercu cigaretama teško optužujući svog bivšeg prijatelja i kuma Mila Đukanovića.

U intervjuu podgoričkim Vijestima, Knežević je iz Londona pričao o navodnim tajnim švercerskim kanalima, računima i osobama uključenim u taj posao. Optužujući crnogorsku vlast da je „okrenula milijarde dolara“, Knežević tvrdi da je samo u 1999. i 2000. godini preko računa dvije firme iz Lihtenštajna i sa Kipra oprano oko 2,3 milijarde njemačkih maraka. Za te firme istražitelji iz Barija sumnjaju da su ih kontrolisali Đukanović i Stanko Cane Subotić, navodi Knežević.

Sve je aktuelizovao tvrdnjom da iza ubistva hrvatskog novinara Ive Pukanića stoji duvanski kartel. Sa Pukanićem je dugo godina bio prijatelj, a zajedno su bili i na inauguraciji Džordža Buša. Kaže da je dobio informacije da je i njemu ugrožena bezbjednost i da je on „sljedeća meta vojnog krila duvanskog kartela“.

Nekadašnji novinar nekoliko beogradskih listova, zagrebačkog Danasa i Televizije Titograd, nakon reporterske karijere, uz pomoć poznatog crnogorskog biznismena Ćana Koprivice, ušao je na velika vrata u evropski biznis. Sredinom devedesetih bio je šef Trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu. Kasnije je pričao da je tada Crna Gora za Amerikance „bila vrsta cigara, planina u Latinskoj Americi, provincija u Italiji“, a samo tri godine kasnije „Crna Gora je, pored Izraela, postala najveći primalac američke direktne finansijske pomoći per kapita“.

Politički se, jednom je izjavio, nije slagao sa Đukanovićem od „jula ´97. kada je, osim njega, i dio DPS-a pod njegovom kontrolom glasao za Slobodana Miloševića kao novog predsjednika Jugoslavije“. Tvrdio je da je i za Crnu Goru i za Srbiji izvjesno vrijeme srećnije rješenje da imaju međunarodni protektorat nego samostalnost. „Sadašnja priča o samostalnoj Crnoj Gori služi samo da se zaštiti projekat ‘privatne države’, zna se i čije i kakve“. Prema sopstvenom priznanju, za Crnu Goru je odradio dva velika posla. Početkom devedesetih preko prijatelja Bernija Eklstona kupio je lirdžet za crnogorsku vladu, a četiri godine kasnije prodao je crnogorskoj policiji američke uniforme. Bilo je to vrijeme sankcija, pa je imao problema u Velikoj Britaniji, u kojoj, eto, danas živi.

Može se pohvaliti da je jedini Crnogorac koji je igrao tango sa Klaudijom Šifer. Za sebe kaže da ne zna ni da mrzi, ni da se sveti. „Znam, međutim, dobro da se branim i da u svemu uvijek idem do kraja. Ne predajem se.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari