Rusko-američka spisateljica Ajn Rend umrla je pre trideset godina, a još uvek se proda na stotine hiljada njenih knjiga po sezoni. Jedan od njenih sledbenika, Pol Rajan, pridružio se bio Mitu Romniju kao kandidat za potpredsednika SAD, u nedavnoj kampanji na američkim predsedničkim izborima. Zašto su Ajn Rend i njeno najpoznatije delo, roman „Pobunjeni Atlas“, toliko privlačni?


Pobunjeni Atlas“ je roman od nekih 1.200 strana, i kada je objavljen pre pedeset i pet godina kritika ga je sasekla. Ipak, veoma mali broj romana ima tako trajan uticaj kao Atlas, ta distopijska alegorija u kojoj se industrijski baroni bore protiv regulatornih stega i beskrupulozne vlasti tako što, jedan po jedan, zatvaraju svoju proizvodnju i obaraju svetsku ekonomiju na kolena. Filozofija Ajn Rend, koju je ona zvala objektivizam, direktno se uklapala u američki ideal slobode, samopregornog rada i individualizma. U romanima poput „Pobunjenog Atlasa“, ali i ne samo u delima fikcije već i u knjigama poput „Vrline sebičnosti“, ona zagovara uklanjanje svih religioznih i političkih kontrola, koje onemogućavaju ostvarenje ličnih interesa.

U jednom televizijskom intervjuu 1959. godine je objasnila: „Ja sam na prvom mestu tvorac novog moralnog koda za koji se do sada mislilo da je nemoguć – to je moralnost koja nije zasnovana na veri, ni na osećanjima, niti na proizvoljnim zapovestima, mističnim ili društvenim, već na razumu.“ Verovala je, kako je dodala tada, da je čovekova „najviša moralna svrha ostvarenje njegove lične sreće, pri čemu se ne smeju primoravati drugi ljudi na bilo šta, niti prihvatati njihovo nametanje volje, već svaki čovek mora živeti tako kao da se sa njim sve završava, prateći sopstvene interese”.

Radnja njenog najvećeg dela „Pobunjeni Atlas“ smeštena je u vremenski neodređenu budućnost, mada sve podseća na pedesete godine prošlog veka. Štrajk tajkuna je orkestrirao hristoliki čovek, Džon Galt, koji pred kraj romana drži govor na 60 strana, koji je Rend pisala dve godine. Njene reči i ideje su veoma jasno predstavljene kroz plemenite likove Galta, naslednice železničke kompanije Dagni Tagart, magnata bakra Franciska d'Ankonija i tajkuna industrije čelika Henka Riordana. Ovaj kvartet idealizovanih likova, ambicioznih kapitalista, mora da pobedi „pljačkaše“, neprijatelje Ajn Rend – sindikate, lobiste, vladine zvaničnike i one koji podržavaju altruizam i blagostanje.

Rend je tu životnu borbu doživljavala na najtraumatičniji mogući način. Rođena u jevrejskoj porodici Rozenbaum u Sankt Peterburgu, imala je samo dvanaest godina kada su njenom ocu boljševici zaplenili apoteku.

Ajn Rend je u popularnoj kulturi postala sinonim za nemilosrdnu sebičnost, ili pak za intelektualnu ingenioznost, ili za oboje, kaže istoričar Dženifer Berns u biografiji Rendove koju je naslovila kao „Boginja tržišta“. U popularnoj seriji „Momci s Medisona“ Bertram Kuper, stariji partner u marketinškoj agenciji Sterling Kuper, zakleti je ljubitelj Ajn Rend. Dok svom štićeniku Donu Drejperu daje pozamašan bonus, ohrabruje ga da čita Atlas: „Uzmi 1,99 dolara od tih 2.500 i kupi si primerak.“

U filmu „Prljavi ples“ konobar zavodnik Robi nagovara Bejbi da pročita „Veličanstveni izvor“ kada ga ona optuži da je otac deteta igračice Peni.

„Oh, „Veličanstveni izvor!“ gugutala je i Mardž u jednoj epizodi Simpsonovih. „Mama! Zar ta knjiga nije biblija desničarskih gubitnika?“ gunđala je Lisa. U epizodi pre te Megi je bila u Ajn Rend školi za klince gde su „1 i 1 jednako 2“.

„Mnoge scene iz ‘Pobunjenog Atlasa’ su preneti i oživljeni događaji iz detinjstva Ajn Rend,“ kaže njen biograf En Heler. „Scena kada vlasti dolaze da uzmu izum Henka Riordana i on odbije da ga preda predstavlja događaj za koji se ona nadala da će se desiti sa njenim ocem.“ Nikada nije zaboravila tu nepravdu i poniženje, čak ni kada je osam godina kasnije stigla u SAD”, kaže Heler, autorka knjige „Ajn Rend i svet koji je stvorila“.

„Njenoj porodici je rečeno da je to za dobro naroda, ali je ona – potpuno suprotno – smatrala da su ljudi koji su vredno radili, poput njenog oca, sad postali žrtve neobrazovanih koji su dolazili. Kada je u Sjedinjenim Državama na scenu stupio Ruzveltov „Nju dil“, smatrala je da su to iste sile na delu.

O njenoj priči o jednom arhitekti ispričanoj u romanu „Veličanstveni izvor“ ispredala se legenda, tako da je i snimljen film po njoj u kome glumi Gari Kuper. Ta knjiga je privukla grupu sledbenika koji su se svake subote sastajali u njenom njujorškom stanu da bi čitali odlomke iz sledeće knjige. Među njima je bio i ekonomsta Alan Grinspen, kasnije šef Federalnih rezervi SAD, koji je postao njen blizak prijatelj.

Uprkos fanatičnim sledbenicima, kritike o „Pobunjenom Atlasu“ 1957. godine, kada je objavljen, nisu bile povoljne. Poruke ove knjige ujedinile su u osudi i levicu i desnicu. Gor Vidal ju je opisao kao „gotovo savršenu u svojoj amoralnosti“.

Ali ovo nije sprečilo da knjiga postane međunarodni bestseler, jer su milioni ljudi bili privučeni njenom porukom individualizma i nesputanog kapitalizma, čak i kada nisu u potpunosti prihvatali njenu filozofiju. Istraživanje koje je 1990. godine uradila Kongresna biblioteka u Vašingtonu pokazalo je da je Atlas druga najuticajnija knjiga u Sjedinjenim Državama, odmah posle Biblije.

I čak i više od pedeset godina nakon objavljivanja prodaja raste. Po podacima Nielsen BookScan, više od 300.000 primeraka je prodato u SAD tokom 2009. godine.

Dokle seže njen uticaj, dobro se videlo prošle godine, kada se Pol Rajan pridružio kampanji Mita Romnija, iako se u jednom trenutku donekle ogradio. Rajan je 2005. rekao ljudima iz „Društva Atlas“ da ga je Rend mnogo naučila o tome ko je i koji je njegov sistem vrednosti. Međutim, početkom ove godine, u jednom intervjuu, izjavio je da kao katolik odbacuje njen ateizam.

Van politike roman je imao i veliki uticaj u Silikonskoj dolini, gde se preduzetnici identifikuju sa njenim delima u kojima je akcenat na pojedinačnim herojima i njihovoj radnoj etici. Neki od njih su čak svoje kompanije ili novorođenčad nazvali po likovima iz njenih dela. Popularnost Ajn Rend nije ograničena samo na SAD. Veliki broj primeraka prodat je i u Velikoj Britaniji, Indiji, Australiji, Italiji i Južnoj Africi.

Ipak, ona se najdirektnije obraća američkim konzervativcima, kaže Timoti Stenli, britanski istoričar sa Oksforda, koji je pisao o američkoj politici u Dejli Telegrafu. „Američki konzervativizam je u osnovi odnosa između pojedinca i zajednice, u ljubomornom čuvanju individualnih sloboda. Britanski konzervativizam je u vezi sa kraljicom, anglikanskom crkvom i ritualima poput ispijanja čaja. Mnogo manje se brine o ekonomiji i odnosu pojedinca i Vlade.“

Pol Rajan se zaista hladio prema idejama Ajn Rend, kaže Stenli, jer to dolazi sa godinama. „Pobunjeni Atlas je veoma uzbudljiva knjiga za čitanje kada ste mladi, ali onda odrastete, stvorite porodicu i razvijete odnos sa Bogom. Rend nas uči da individua ima potpunu kontrolu nad svojim životom, a adolescenti su užasnuti idejom da im neko govori šta da rade. Ona masira ego mladih.“

Uspon Bostonske čajanke – frakcije američke Republikanske stranke, koja se zalaže za smanjenje državnog aparata – izgleda da je zaslužan za njenu ponovnu popularnost. „Postala je uticajnija nego što je ikada bila, jer je rekla da je potpuno kul biti sebičan. To je loše za sve one ljude koji su van njene favorizovane elite, tj. 99 odsto stanovništva. A to je i loše za moral SAD,“ kaže Geri Vajs, autor knjige „Nacija Ajn Rend: prikrivena borba za dušu Amerike“.

U poznijem razdoblju njenog života neki sledbenici su se udaljili od nje – neki su bili zgroženi kada su čuli za njenu četrnaestogodišnju aferu sa saradnikom Natanijelom Brandenom, navodno uz saglasnost njenog muža, ali i Barbare, Brandenove supruge, inače bliske prijateljice Rendove.

Neke druge su odbili drugi razlozi. Jedan bivši sledbenik, Džerom Tusil, podseća da su se neki sledbenici ponašali kao roboti u svom divljenju. „Mogla je da održi odličan govor, ali je bila veoma stroga i veoma osvetoljubiva prema bilo kome ko bi joj se usprotivio. Nije bila otvorena za debatu. Njen svet je bio crnobeli. Ili ste potpuno dobri ili potpuno loši. Njen svet je dobra fiktivna predstava, ali ne uspeva u realnosti, među ljudima.“

Ova poteškoća se na najjasniji način pokazala u njenim poslednjim, usamljeničkim godinama, kada je živela od socijalne pomoći – što je čin koji su njeni kritičari videli kao njoj svojstveno licemerje, dok su drugi mišljenja da je dobila svoje (ono što je zaslužila).

Objektivizam

Objektivizam je zamišljen kao vodič za život i on uzdiže ideju neverovatnog potencijala i snage pojedinca. Objektivizam takođe dovodi u pitanje doktrinu iracionalizma, samožrtvovanja, brutalne sile i kolektivizma, koji su doveli haos i očaj u živote miliona pojedinaca. Pruža nam sjajan uvid u svet politike, umetnosti, obrazovanja, spoljne politike, nauke itd, objašnjavajući nam kako ideje oblikuju naš svet. Oni koji otkriju objektivizam, često to iskustvo opisuju kao nešto što im je promenilo život i oslobodilo ih.

Likovi – Ključni citat

Tajnovitost okružuje Džona Galta, koji uspeva da ubedi najsposobnije ljude iz sveta biznisa, muzike i nauke da se povuku u skrovište u planini. „Zaklinjem se – svojim životom i svojom ljubavlju prema životu – da nikada neću živeti zarad drugih ljudi, niti ću tražiti da oni žive zarad mene.“ Protagonista romana je i Dagni Tagart, potpredsednica „Tagart Kontinental“ železničke kompanije, koja je potpuno posvećena svom poslu. Ali, istovremeno i uživa u potpunoj seksualnoj slobodi u vezama sa Galtom, Riordanom i D'Ankonijom. „Francisko, koje je najiskvarenije ljudsko stvorenje?“ (On odgovara:) „Čovek bez svrhe.“ Henk Riordan je magnat industrije čelika, koji misli da su njegove proizvodne mogućnosti konstantno ograničavane prevelikim brojem propisa koje nameću zakonodavci i koji plene imovinu kapitalista, da bi onda redistribuirali državno bogatstvo. Riordanova borba, jasno predstavljena kada se pojavio pred sudom, na dobar način ilustruje prenaglašenu moć vlade, kao i opasnosti altruizma. „Ne radim ni za šta drugo osim za sopstveni profit, koji stvaram tako što prodajem proizvod ljudima kojima je potreban i koji žele i mogu da ga priušte. Ne proizvodim ništa za njihovu dobrobit, a na svoj račun, a oni ne kupuju zbog moje dobrobiti…odnosimo se jedni prema drugima kao prema jednakima uz uzajamnu saglasnost i na uzajamnu korist – i ponosam sam na svaki peni koji sam tako zaradio.“ Francisko d'Ankonija je prijatelj iz detinjstva i prva ljubav Dagni Tagart. Istovremeno je i naslednik najveće svetske kompanije za preradu bakra. Međutim, on će namerno uništiti svoju kompaniju da ne bi pala u ruke države. „Ništa drugo nije bitno u životu osim koliko dobro obavljaš svoj posao. Ništa drugo. Samo to. Sve što jesi će proisteći iz toga. To je jedini kriterijum za ljudsku vrednost.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari