(Anti)dejtonski referendum

Šilinga ili nekog novog koji bi došao poslije njega. Polazim od one poznate teze američkog predsednika Džefersona da svaka generacija ima pravo, ja bih dodao i obavezu, da sama uredi svoje odnose pišući svoj ustav. Mislim da su građani BIH, a i njeni političari, zreli i sposobni da urede svoju državu na način da ona bude i funkcionalna i efikasna. Ne mislim da bi odlazak Ureda Visokog predstavnika usporio reforme.
Šefik Džaferović: Ovdje nije riječ o zakonima, već o tome da li postojeći ustav omogućava normalno funkcioniranje BIH bez interveniranja međunarodne zajednice. Postoji mnogo mehanizama blokade u Ustavu BIH koji mogu biti zloupotrijebljeni. Pomenuo bih jedan primjer. Mjesec dana prije izbora, u oktobru prošle godine, došlo je do blokade rada Parlamenta BIH. Poslanici iz Republike Srpske rekli su da neće da učestvuju u radu ukoliko Parlament ili Vijeće ministara ne formira komisiju za zločine u Sarajevu. Da nije bilo Ureda visokog predstavnika ne znam da li bi ta blokada bila otklonjena i da li bi Parlament nastavio sa radom.
Krstan Simić: Gospodin Džaferović je naveo jedan primjer koji se zaista dogodio. Ali medalja ima dvije strane. Postavio bih pitanje – ko je u Savjetu ministara i u Parlamentu BIH blokirao zahtjev da se oformi ta komisija koja treba da ispita zločine koji su tokom rata počinjeni nad Srbima u Sarajevu. Zbog čega nije oformljena? Svi se slažemo da je preduslov da BIH počne funkcionisati kao normalna država da dođemo do potpune istine o zločinima počinjenim tokom rata i da se procesuiraju svi oni koji su ih počinili. Nije bilo nikakvog razloga da se komisija ne oformi s obzirom na to da je oformljena komisija za slučaj Srebrenice. Ta komisija je nametnuta od strane bivšeg visokog predstavnika gospodina Ešdauna, pa ljudi u Republici Srpskoj kažu: Gospodin Ešdaun je nametnuo komisiju o Srebrenici, a komisije za Sarajevo nema.
Šefik Džaferović: Gospodine Simiću, vi znate da se mi zalažemo da se oformi komisija za cijelu BIH kako bi se utvrdila istina o stradanju svih građana. Inače, mi smo glasali da se oformi komisija za Sarajevo, ali smo također predložili da se odmah nakon toga formira komisija za zločine počinjene u Prijedoru, ali su poslanici iz Republike Srpske listom bili protiv toga.
Krstan Simić: Ja se slažem sa stavom gospodina Džaferovića o potrebi ustavnih promjena, ali problem nastaje onog momenta kada se postavi pitanje kako to uraditi. Ja smatram da mi to možemo uraditi sami, a vidim da je gospodin Džaferović za to da se to radi u prisutnosti međunarodne zajednice. U tom slučaju će svi očekivati da konačnu riječ ima međunarodna zajednica. Nama je Institut za mir iz SAD bio mentor ustavnih promjena. Zašto? Došli su kao neko ko se ponudio da pomogne u pisanju ustava, a kasnije su se pretvorili u nekoga ko piše taj ustav. Slažem se da je dejtonski ustav u svojim odredbama vrlo kratak i štur, da je uspostavio samo kostur države i da je potrebno mnoge stvari doraditi, ali to ne treba da nam radi međunarodna zajednica. Evo, uzmimo reformu policije. Ona za nas nije upitna. Ali nama, Savezu nezavisnih socijaldemokrata, smeta što se u rješenjima koja se nude zanemaruje da BIH ima dva eniteta. Ova reforma koja se sada nudi je odlična, ali za Hrvatsku i Sloveniju, koje su uređene kao unitarne države, ne i za BIH koja ima složenu strukturu.
Šefik Džaferović: Gospodine Simiću, vi smatrate da se mi zalažemo da Ured visokog predstavnika ostane u ovom obliku jer se, eto, kao nadamo da će, ukoliko se ne bude mogao postići dogovor, visoki predstavnik nametnuti rješenje. Svima je, međutim, poznato da visoki predstavnik neće nametati ni ustav, ni reformu policije, niti bilo šta drugo. Visoki predstavnik je to već nekoliko puta poručio i domaćoj i međunarodnoj javnosti. Ali morate biti svjesni da, ukoliko nema visokog predstavnika sa bonskim ovlastima, pa makar i sa mogućnošću da reagira, možemo doći u situaciju da zbog neke opstrukcije ne znamo šta i kako dalje.
Omer Karabeg: Da li mislite, gospodine Simiću, da se predstavnici međunarodne zajednice previše mešaju u poslove BIH. Recimo, nedavno je premijer Republike Srpske Milorad Dodik poručio Doris Pak, članu Evropskog parlamenta, da poštedi Republiku Srpsku svog daljeg angažovanja jer je ona, po njegovom mišljenju, primer kako ne treba da se u BIH ponaša visoki međunarodni zvaničnik.
Krstan Simić: Potpuno se slažem sa gospodinom Dodikom, ne samo kad je u pitanju RS, nego i cijela BIH. Otkud pravo gospođi Doris Pak da uređuje odnose u BIH? To je legitimno pravo gospodina Džaferovića, moje i drugih predstavnika koje je narod izabrao na izborima. Nemam ništa protiv toga da se javno govori o uređenju BIH, mogu i ja govoriti o uređenju Njemačke, ali da gospođa Doris Pak nudi ustavna rješenja za BIH – to nikako ne ide. Pa, kada se to poslanik bilo kog parlamenta u svijetu mogao uplitati u unutrašnje stvari druge države? Ona bivša Jugoslavija nikome to nije dozvoljavala, a nama gospodin Sanader, premijer Hrvatske, poručuje kako treba uređivati BIH, on saziva međunarodnu konferenciju. Zaboga! Je li BIH nedonošče? To je ono što meni smeta. BIH mora imati svoj dignitet.
Šefik Džaferović: Ne bih u isti koš stavljao lidere iz neposrednog bosanskohercegovačkog okruženja i gospođu Doris Pak, koja je ipak član Evropskog parlamenta i predsjednik Komiteta za jugoistočnu Evropu. Slažem se da nama nisu potrebni savjeti zemalja iz našeg neposrednog okruženja koje nisu u Evropskoj uniji. Neka one rade svoj posao, a BIH će raditi svoj. Ja, međutim, ne vidim razloga za neku nervozu kada jedan evropski parlamentarac, a pogotovu ako je to osoba kao što je gospođa Doris Pak koja je, kao što sam rekao, i predsjednik Komiteta za jugoistočnu Evropu, da BIH neki savjet ili ponudi neku inicijativu. Ja to razumijem kao dobronamjeran gest, jer neće EU ući u BIH, nego BIH treba da uđe u EU.
Krstan Simić: Slažem se da svaki savjet treba čuti, ali imam osjećaj da pojedini međunarodni predstavnici, uključujući tu i gospođu Doris Pak, često znaju preći granicu dobre mjere. Ipak je ovo suverena država.
Omer Karabeg: Da vam postavim jedno hipotetično pitanje. Recimo, međunarodna zajednica je otišla iz BIH, nema više visokog predstavnika. U jednom trenutku jedan deo BIH zatraži da se odvoji i da raspiše referendum o izdvajanju iz Bosne i Hercegovine. Ko u tom slučaju treba da presudi da li se takav referendum može raspisati ili ne?
Krstan Simić: Ja mislim da je pitanje referenduma regulisano propisima i da de facto ne postoji mogućnost da neko posegne za referendumom, ukoliko ne bi došlo do određenih poremećaja u funkcionisanju BIH koji bi dali legitimitet takvom činu. Kad smo mi u Savezu nezavisnih socijaldemokrata prije i tokom predizborne kampanje pominjali referendum, mi smo o njemu govorili kao sredstvu koje će biti upotrijebljeno ukoliko neko bude negirao RS i ukoliko je bude pokušao ukinuti. To je, moram priznati, bilo djelotvorno, pa su prestale poruke o ukidanju RS. Čak je i Stranka za BIH, koja je na svojim predizbornim plakatima isticala da je za ukidanje RS, priznala RS kao konstitutivni dio BIH, pa pitanje referenduma više niko ne postavlja.