Milenko Bodirogić se, knjigom koju potpisuje kao urednik i izdavač, pre svega predstavlja i kao pisac basnolike istorije srpskih mitova koja za temu imaju postojanje zlih, manje ili više, nepodobnih bića, koje njegovo istančano pero vidi i kao produženje onih čovekovih posebnosti instrumentalizovanih u njegovoj mračnoj strani i osećanjima koja se tog mraka boje i od kojeg se brane. Nesumnjiva je erudicija i etnološko-istorijska građa od koje pisac polazi gradeći tumačenje svakog „prognanog bića“, spasavajući ga od zaborava, te nedođije koja je najveća kob progonstva.


Većinu bića prati i povest nastala koliko na potki koju prepoznajemo kao eruditni sloj, toliko i na „dopisanom“, izmaštanom, izmišljenom i fantastičnom svetu Milenka Bodirogića, koji je sagradio za svoja neverovatna bića. Jedno od opštih mesta tih bajkolikih pripovesti, koje povremeno imaju crtu basne, narodne priče ili legende, jeste prisustvo ljudi. Bez njih ni demoni svakovrsnog porekla ne bi imali svoje mesto niti svrhu. Rusalke prati Priča o divnom utorku i prokletom utorku oko Duhova, alu Priča o alosanom velikom županu Stefanu Nemanji i njegovom izbavljenju, usuda Priča o Usudovom Usudu, Usudu jednog čoveka i Usudu jednog magarca, čumu Priča o Čumi i o dečaku sa nasmešenim psom, moru Kratka priča o dugoj ljubavi, zduhača Priča o poslednjem boju Mate Glušca i njegovoj ljubavi prema lišću, patuljke Priča o Henricusu Teutonicusu koji je zaboravio svoje ime, todorce Priča o noćnim konjima i njihovim jahačima. Većina ljudi u njima doživljava preobražaj, na gore ili na bolje, a većina demona nije toliko ni zaposednuta zlom, i pisac nam uspostavlja ravnotežu sila dobra i zla kroz igre moći, dogovora i preobraćanja koje prate zapleti, fantastično motivisani i nekad pavićevski iznevereni radi jačeg efekta i prodornijeg uvida u načelo, pouku, poduku. Knjiga je kako za odrasle, tako i za mlađe naraštaje i njegov stil pogoduje brojnim naraštajima, te familijarnost tona, dečja zapitanost i setnost, kao i ponekad naivna formulacija pouke jesu mesta kojima pisac pravi ustupak mlađim naraštajima.

Ono što kod ove knjige prvo upada u oči, a što tek sad spominjemo jeste dakako i njen format u koji je smešten veliki broj ilustracija, slika i crteža petorice umetnika, do te mere inspirisanih Bodirogićevom naracijom da prepoznajemo psihičke muke čoveka obolelog od vukodlačenja, da u očima bića i ljudi mučenih njima čitamo strah, glad, bolest, zlobu, ljubav i slično, a da u kompleksnim prizorima vidimo groteske ravne onoj kod Brojgela ili Tisnikara, ili pak humor koji iskri u parodiji Borbe petlova Paje Jovanovića kojom je propraćen deo povesti o divovima. Za ovu knjigu ilustracije potpisuju Miloš Vujanović, Dragan Bibin, Ivica Stevanović, Vanja Todorić i Petar Meseldžija, a lepota njihovih fantazmagorija dovela je do organizovanja izložbe koja je pratila ovo već više puta nagrađivano izdanje (Najbolja dečija knjiga Beogradskog sajma knjiga 2010, Najbolja knjiga za mlade Politikinog zabavnika i nagrada Udruženja likovnih i primenjenih umetnika i dizajnera Srbije za najbolju ilustrovanu knjigu). Izložba ilustracija iz knjige Prognana bića – srpska mitologija bila je organizovana od 1. do 15. juna 2011. u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari