Odnosno, da odmah na početku ublažimo eventualnu pretencioznost naslova – „pokušaj anatomije“. Jer, politički, poslovni i lični odnosi pojedinaca iz vrha Demokratske stranke toliko su isprepleteni i fluidni, da čak i oni koji mu pripadaju često nisu sigurni šta se i zašto u kom trenutku dešava.

Prethodnih dana, razgovarali smo s više ljudi iz vrhuške i Glavnog odbor DS, ali i s visokim funkcionerima nekih većih stranaka koje s njom imaju partnerski odnos. Sve infomacije koje objavljujemo potvrdila su najmanje tri izvora, a „crvena linija“ bili su kredibilitet Danasa i prijave za klevetu.

Povod je jasan. Dragan Đilas je u nedelju, 11. decembra, u maloj sali Sava centra, ustalasao prilično neraspoloženi Glavni odbor DS svojim istupom i pogotovo direktnom prozivkom pojedinaca i resora. Kako nam prepričava jedan od učesnika tog okupljanja, „bilo je tiho, ali osećala se tenzija, tražila se krv“. Razlog – neuspeh kandidature za EU, saopšten dva dana ranije. A, šta narod želi, Đilas je spreman da mu da.

Za to što su izvodi iz govora drugog čoveka DS doprli do javnosti, stranka i on treba da zahvale „mangupima“ u svojim redovima, koji su dan kasnije to dojavili medijima. Ime i prezime člana Predsedništva koji je o tome da je „Đilas tražio ostavku Jeremića i Bogdanovića“ obavestio novinare kompanije Ringier (a oni u pokušaju da provere informaciju okrenuli telefone nekih ljudi, koji su to odmah preneli Danasu) – „poznati su redakciji“. Dakle, umesto što Đilas i Jelena Trivan okrivljuju „pojedine medije“ za dezinformacije i slično, trebalo bi da počiste svoje dvorište. A, zašto je taj član Predsedništva odlučio da detalje sa dela sednice GO zatvorenog za javnost proširi po gradu, samo je njemu poznato.

Da budemo jasni. U pravu je predsednik Tadić kada kaže da u DS „nema podela“. Naravno da ih nema. Nikome, pa čak ni Vuku Jeremiću, ne pada na pamet da sada izađe iz stranke, a kamoli da osniva nekakvu frakciju ili novu partiju. Iz javnih istupa nekih funkcionera, stičemo utisak da bi eventualna postizborna koalicija s Nikolićem i Vučićem već bila ozbiljan problem. Ali, hajde da ozbiljno shvatimo predsednIka kada kaže – „ni po koju cenu“ s naprednjacima.

Sukobi unutar vrhuške uglavnom se svode na spletke, intrige, podmetanja, transakcije. Svako svakome radi o glavi. Savezništva se grade i raskidaju po potrebi. Nekada se radi o čisto poslovnim interesima, nekada o funkcijama (in)direktno povezanim s finansijama, često o običnim sujetama, ličnim netrpeljivostima. Najređe o političkim idejama i idelogiji. Ne zato jer ih one povezuju. Naprotiv. Politika im je, prosto, u drugom, trećem planu. Preduzetništvo, oslonjeno na državna jasla, je važnije. I to ne fotelje u javnim preduzećima, upravnim odborima. Oni o figurama na tim mestima odlučuju. Oni se bave milionskim poslovima, uglavnom u zoni partnerstva privatnog i javnog sektora, od stanogradnje, preko asfaltiranja, do medijskog oglašavanja, gde imaju direktan pristup preko svoje političke moći. Krupan biznis je na prvom mestu, a za državu i građane šta ostane.

Srećom, to ne važi za sve, i ne važi uvek. Još u vrhu DS ima pojedinaca koji veruju u ideje reformi i evropejstva, modernizacije i prosvećene Srbije. Svakog dana u blatu srpske politike, nekada ih potisnu, ali nikada ne zaborave. To nam daje veru da demokratama nije kraj. I da za ovu zemlju ima nekakve nade.

SILNI ĐILAS

Dragan Đilas je, kaže jedan od potpredsednika DS, „najkompletniji političar u Srbiji“. Na pitanje zašto, objašnjava – pa, jedini je objedinio sve tri moći – političku, ekonomsku i medijsku. Zamenik je predsednika stranke i gradonačelnik prestonice, bogataš je i direktno utiče na rad većine nacionalnih medija. Plus, skrupuloznost mu nije vrlina, ambiciozan je, prek i tvrdoglav. Lukav, inteligentan. Silan. Opasan. Đilas je čovek s kojim, bar u ovom tenutku, ne treba ulaziti u rat, upozorava naš sagovornik, „stari demokrata“, ujedno pojašnjavajući svoju politiku nezameranja ovom, ipak novokomponovanom, nosiocu žuto-plave karte, jedva godinu dana članu užeg Predsedništva.

Naši sagovornici iz GO DS procenjuju da je Đilas svojim nedeljnim nastupom prenaglio, jer se stekao utisak da je (preuranjeno) udario lično na Borisa Tadića. Kritikujući spoljne poslove i KiM zapravo je „targetirao“ predsednika, jer su ministri koji te resore vode zapravo izvršioci odluka donetih na Andrićevom vencu. Čak i ako mu Tadić nije bio meta, kao čovek posvećen odnosima s javnošću, Đilas je morao znati koji će biti „side effect“. I, čini se, nije ga bilo briga.

Zanimljiva je i njegova prozivka funkcionera iz unutrašnjosti, za koje u stranci važi da su „ljudi Dušana Petrovića“. Đilas je s Petrovićem u žestokom sukobu, a sad ga je udario tamo gde je najslabiji – a to je stanje u centralnoj Srbiji, gde DS jako loše stoji.

Članstvu GO je, kako kažu, najviše zasmetalo Đilasovo neobaziranje na stranačke prioritete. „Pa, ko još kreće u unutrašnje obračune koji mesec pre izbora. Njemu je lako, njega nacionalni nivo (još) ne zanima. Za razliku od svih nas, ne interesuju ga ni izborna kampanja za parlament, ni redosled na izbornoj listi. Plus, kritikom državne politike daje municiju opoziciji“, prilično su ljute neke demokrate iz SC-a.

Za trenutnu Đilasovu poziciju u DS više Danasovih sagovornika tvrdi da je „u slobodnom padu“. Odbio je dva Tadićeva poziva da bude kandidat za premijera. Otvorio je u isto veme više frontova – s predsednikovim kabinetom, Dušanom Petrovićem i starim kadrovima beogradskog DS. Kažu, dokazuje se da „ne zna politički da razmišlja“.

Dragan Đilas je 11. decembra demonstrirao i svoju silu i svoju slabost. Ipak je „broj 2“. Biće na kraju kako Tadić kaže. A njegova odlučna poruka je „ne radite jedni drugima o glavi i dobro me slušajte“.

BORBENI PETROVIĆ

Ko je mislio da je Dušan Petrović usponom Đilasa otpisan, gdno se prevario. Istina, izborom gradonačelnika Beograda na njegovo mesto zamenika predsednika stranke nanet mu je snažan udarac. Brzo se oporavio, uz Tadićevu podršku. Iskoristio je poluge koje ima – resurse u sektorima trgovine i poljoprivrede, koje je preuzeo u vladi, i svoju vernu i brojnu stranačku vojsku.

Petrović, bar od decembra 2010. i Izborne skupštine, u Đilasu vidi ozbiljnog protivnika. Uveren je, a isto misle i Dragan Šutanovac i Bojan Pajtić, da ih je ovaj „zakinuo“ za glasove svojih delegata, time što nije ispoštovao prethodni pakt.

Zakačili su se ministar trgovine i gradonačelnik i oko zakona o oglašavanju, gde je prvi zagovarao interese Srđana Šapera i njegovog Universal McCann-a, a drugi svoje kompanije Direct Media. Prema podacima nezavisnih eksperata angažovanih za potrebe OEBS, a u koje je Danas imao uvid, Direct Media i McCann ostvaruju oko 90 odsto ukupnog prometa na tržištu medijskog oglašavanja u Srbiji. Prema istom izvoru, procena neto investicija u medijsko oglašavanje u našoj zemlji iznosi za 2009. – 142,2 miliona evra, a za 2010. – 137,9 miliona evra. Eto gde se biju bitke u DS.

Da li su Petrović i Šaper odgovorni za ulazak DS u tabloid Kurir, ne znamo. Čaršija priča i da jesu i da nisu (o tom slučaju, više pri kraju teksta). U svakom slučaju, slabljenje Đilasa i njegovog medijskog kartela stiže i iz tog pravca.

I, kaže Danasu potpredsednica jedne od važnijih stranaka vladajuće koalicije, „ne bi me čudilo da Dušan Petrović bude novi premijer“. Na naša pitanja zašto i kako, insistira da je to samo lična procena, ali da bi bilo logično rešenje za Borisa Tadića – Petrović je iskusni „čovek stranke“, lojalan predsedniku bez zadrške i Đilasov protivnik. Tri u jedan.

OSLABLJENI PAJTIĆ

U ovom trenutku politički verovatno najslabiji čovek iz najužeg vrha demokrata je premijer Vojvodine Bojan Pajtić. Više sagovornika Danasa i iz DS i iz stranaka koalicije saglasni su da je gotovo sve Pajtićeve stranačke ingerencije u Vojvodini preuzeo Dušan Elezović, predsednik Pokrajinskog odbora. Sa te funkcije, Elezović ima svako pravo da rukovodi partijom u Vojvodini i to je bio formalni oslonac centrali u Beogradu, to jest Tadiću lično, u političkom slabljenju do skora neprikosnovenog Pajtića, koje je počelo procenom da se Statutom Vojvodine i Zakonom o prenosu nadležnosti suviše osilio. Jer, kažu nam u DS, „Bojan je umislio da može sam. E, pa, ne može“.

Oduzimanje dela moći vojvođanskom potpredsedniku stranke ide dotle da se navodno puta žalio, u uskom (ali ipak ne dovoljno uskom) krugu ljudi da je Elezović preuzeo „sve“, od odluka o odborničkim mestima po opštinama do državne politike. „Pitajte Eleza, ne odlučujem ja o tome“, više puta je rekao visokim funkcionerima drugih stranaka, koji su mislili da je ipak on prava adresa.

Prognozira se da Bojan Pajtić u zgradi Banovine, gde stoluje još od 2004, neće dočekati naredno leto. Koalicioni partneri, to jest konkurenti, čak misle da bi mogao biti kandidat za gradonačelnika Novog Sada, pogotovo ako se na to mesto, pored Maje Gojković (URS), ustremi i Nenad Čanak (LSV). Time bi vrh DS imao jak argument za Pajtićevo spuštanje na gradski nivo. Ne zaboravimo ni ovo – Pajtić svoju pokrajinsku funkciju obavlja volonterski, a platu je odlučio da prima na Pravnom fakultetu.

Ipak, ne treba srljati. „U mnogo čemu se ne slažem s Bojanom Pajtićem, ali poštujem to što u Vojvodini ima snažnu infrastrukturu i biračko telo“, reče te nedelje u Sava centru govorljivi Đilas. Ako mu ambicija pretegne nad melanholijom, biće Pajtić igrač kojeg je teško slomiti.

STABILNI ŠUTANOVAC

Mudro je Dragan Šutanovac odigrao tog 11. decembra. Iskusniji od mnogih u Glavnom odboru, nije zagrizao kosku međusobnih prozivki i ratovanja. Zna ministar odbrane i da se povuče kad treba. Uostalom, šta misli o Vuku Jeremiću znaju svi koji treba da znaju. A on, vojnik DS, dobro je svestan da se u unutarstranačke obračune ne ulazi pred izbore. Odradio je reformu Vojske na najbolji mogući način, kako reče Tadić, „bolje nego što bih i ja to uspeo“.

Šutanovac je posle izbora 2008. sprečio da Jeremić postane predsednik vlade, a kandidovao je Pajtića. Na njegovoj strani bili su Dušan Petrović i Dragoljub Mićunović. Stvari su se od tad promenile i Šutanovac veruje da bi najbolji premijer bio – on. Tadić je pri rekonstrukciji aktuelne vlade, marta 2011, saslušao njegove ideje o reformama poreskog sistema, energetike, poljoprivrede, ali ipak prelomio da Cvetković treba da ostane u Nemanjinoj. Šta će biti uoči izborne kampanje 2012, da li će DS istaći kandidata za prvog čoveka vlade i ko će to biti, i da li će taj uopšte na kraju zasesti u fotelju premjera, ni Tadić ne zna.

Ministar vojni ovih meseci, ako ne i godina, vodi politiku nenapadanja s (potencijalnim i aktuelnim) konkurentima unutar DS, zasnovanu na „ravnoteži moći“. Igrao je grubo samo prema Jeremiću, oko Izborne skupštine, kada su Đilas, Petrović, Pajtić i on sklopili pakt o međusobnoj podršci. Pri glasanju, prešao je crtu, ali kao četvrti. Ostali su se, pre svih Đilas, za to potrudili. Šutanovac (navodnu) prevaru nije zaboravio, ali ju je prevazišao. Niti atakuje, niti je meta napada.

Ipak, ubrzo će proći taj period stabilnosti. Izbori i preraspodela funkcija primoraće ga na ofanzivnije poteze. Kakav mu je strateški plan, samo on zna.

DRUGI EŠALON

U takozvani „drugi ešalon“ vrha najmoćnije političke organizacije u Srbiji smestili smo se one koji ili ne spadaju u uže Predsedništvo DS, a itekako se pitaju za mišljenje o mnogim ključnim koracima koje stranka pravi, ili su u njemu, ali im je praktični uticaj ograničen.

Ovoj vrsti funkcionera pripadaju, redosled nebitan, Jelena Trivan, Oliver Dulić, Slobodan Homen, Dragoljub Mićunović, Marko Đurišić i Dušan Elezović.

Jelena Trivan je potpredsednica DS koja po moći kojom raspolaže ne pripada najužoj vrhuški DS, ali ima ambiciju da napravi taj korak više. Na ličnu Tadićevu intervenciju je izabrana prvo za portparolku, a onda za potpredsednicu, iako se u anketama javnog mnjenja veoma loše kotira. Ni u svom Kragujevcu nije popularna. Ipak, jedina je u užem Predsedništvu njegov „proizvod“ i kao takva je, procenjuju u DS, Tadiću posebno dragocena. Finansijski uticaj joj je takođe ograničen. Tu se više oslanja na svog supruga Dragana, vlasnika Protekte, jednog od biznis moćnika iz trećeg ešalona demokrata.

Oliver Dulić, ponosni nosilac povelje najmlađeg predsednika parlamenta u istoriji Srbije nekako je opstao u rekonstrukciji aktuelne vlade, iako i neki od potpredsednika stranke kažu da bi „na njegovom mestu podneli ostavku“, zbog brojnih afera u koje je umešan, svih povezanih sa mogućim sukobom interesa. Ipak, Dulić se ne da, duboko uveren u sopstvenu nevinost dok se ne dokaže suprotno. U vojvođanskom DS nekada je bio uticajniji, kao balans Pajtiću i njegov kontrolor, ali sada je tu ulogu još čvršće preuzeo Elezović, a on se prepustio čarima medijskih kampanja i multimilionskih poslova zaštite životne sredine, prostornog planiranja i informatičke opreme. Dokle?

Slobodan Homen, samo formalno podređen ministarki pravde Snežani Malović, jedan je od nosilaca reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije u Srbiji, a s pozicije koordinatora Vlade Srbije za odnose s javnošću („Zvoni mi telefon, javim se, zovu iz Predsedništva, dođem kod Tadića, on mi kaže biraj kako će ti se funkcija zvati, biraj gde ćeš sedeti, ali ojačaj koordinaciju unutar vlade i bude kao njen portparol“) zadužen za transparentnost vlasti. Koliko su nam te reforme i borbe uspele, tolika su Homenova postignuća. Kažu i u DS i van njega, „mastermind“ kupovine Kurira, siva eminencija koja stoji iza Dušana Bjelopetrovića i Nebojše Rosića, istaknutih predstavnika (kvazi)demokratske japijevštine. U svakom slučaju, pred Homenom je svetla budućnost.

Dragoljub Mićunović je možda na zalasku, ali njegove zasluge za stranku su istorijske. Tako misle i u najužem vrhu DS. Tadić ga je 2010. ponovo izabrao za predsednika Političkog saveta, što je funkcija koja dobro zvuči, a malo toga znači. Svi ga poštuju, i njegove savete, kako sam priznaje, slabo kada poslušaju. Mnogo toga iza Mićunovića ostaje, od istorijskih činjenica do ideje socijaldemokratske DS, preko njegovih „učenica“ na čelu s Nadom Kolundžijom, Vesnom Marjanović i Natašom Vučković, koja je sada i kooptirana u šire Predsedništvo.

Marko Đurišić, godinama prvi operativac DS, sa Srđanom Šaperom najzaslužniji za izborne uspehe Tadićevih demokrata. Vojnički lojalan stranci, misli svojom glavom, a govori šta misli, ali daleko od javnosti. Ozlojeđen na gotovo sve beogradske medije, strogo pazi šta priča, pa je redak sagovornik novinara. U tome i pretera. Na primer, uveren je da Bogoljub Karić finansira Danas. Pokušali smo da ga razuverimo. Šteta je da retko vredan i „čist“ čovek DS-a misli (baš tako) loše o nama. Ali, džaba.

Dušan Elezović, ako i ima neki značajniji kvalitet, ili krupniju manu, to samozatajno skriva. Zazire od beogradskih novinara, a probrani novosadski tačno znaju gde, u kojoj kafani, mogu da ga nađu. Iz ugla prestonice, potpuno je siv. Što se Novog Sada i Vojvodine tiče, napisali smo, kod Pajtića, kakva mu je uloga. Mnogo je važan.

TREĆI EŠALON

Ovoj ekipi posvetićemo malo prostora, što je u skladu sa odgovornošću koju pred građanima preuzimaju, a obrnuto srazmerno ekonomskoj moći kojom raspolažu. Vuku konce iza scene. Učestvuju u privatizacijama, maheri su sa tenderima, drže konsultantske kuće, savetuju ministre, kontrolišu agencije, manipulišu na berzi, imaju pristup najosetljivijim informacijama, preuzimaju medije.

To je, dakle, siva zona DS-a. Bogati su, uticajni, a prosečnom Srbinu njihova imena (uz koji izuzetak) ništa ne znače. Taj izuzetak je Aleksandar Vlahović, poznat kao bivši ministar, a sadašnji krupni biznismen, uz Nenada Popovića (DSS) i Mladena Grujića (Nova Srbija) najbogatiji narodni poslanik.

Dragoslav Zeka Božović takođe je u javnosti, takođe poslanik DS, poslovni je čovek, ljubitelj karatea, kum Borisa Tadića i otac predsednika Demokratske omladine Balše Božovića. Drži se Beograda i, kažu, malo ima jačih.

Ali ih ima. Među njima su Nikezići, senior i junior. Zvonimir je vlasnik Ces Mekona i (bivši?) šef Mirka Cvetkovića. Dušan je iz Cvetkovićevog kabineta prešao u Ministarstvo finansija, kad ga je (pri rekonstrukciji vlade) premijer preuzeo. Heroji privatizacija, šampioni jadne srpske tranzicije.

Još ima otac-sin kombinacija. To su Bjelopetrovići, otac Milorad i sin Dušan. Milorad savetuje Cvetkovića u „imovinsko-pravnim poslovima“, a Dušan sa svojim poslovnim partnerom Aleksandrom Rodićem obavlja krupne poslove, gde je pokušaj tabloida Kurir da od nemačkog WAZ-a otkupi udeo u gigantima Politika, Novosti i Dnevnik javnosti najzanimljiviji. U pomenutom mediju je i Nebojša Rosić, takođe mlad, takođe ambiciozan, takođe… perspektivan. Ipak, dok njihovi „otporaški“ drugovi Homen, Nenad Konstantinović i Srđa Popović ipak i preuzimaju neke državne obaveze, oni se strogo drže berićetne biznis zavetrine.

Pomenuli smo, pri početku ovog „pokušaja anatomije“, da u vrhu DS još ima vernika ideja reformi, evropejstva, modernizacije i prosvećene Srbije. Da malo preciziramo. U užem Predsedništvu – uz sve brojne mane koje imaju, pogrešne metode koje biraju – gotovo svi su takvi. U „drugom ešalonu“, odnos je pola-pola. A u sivoj zoni DS – pošteni su, golom oku teško vidljiv, izuzetak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari