Minotaur, mistično čudovište sa Krita, obuzet strašću s napetim udom, navaljuje na požudom opčinjenu Mariju Terezu, da je oplodi. Dovoljno, da se Bečlije upitaju, otkuda „smelost“ Kunstforumu Bank-Austrije da jednu takvu grafiku prikaže na izložbi pod naslovom „Eros u umetnosti moderne“.

Minotaur, mistično čudovište sa Krita, obuzet strašću s napetim udom, navaljuje na požudom opčinjenu Mariju Terezu, da je oplodi. Dovoljno, da se Bečlije upitaju, otkuda „smelost“ Kunstforumu Bank-Austrije da jednu takvu grafiku prikaže na izložbi pod naslovom „Eros u umetnosti moderne“. No, kada su pročitali tekst kraj slike, ostali su, ako ne, zadovoljni, a ono primireni. Jer ne radi se o Austrijancima omiljenoj carici, već se Pablo Pikaso, u bračnoj krizi sa svojom prvom suprugom Olgom Kolakov, poigravajući se, ovom slikom vratio svojoj prvoj ljubavi, Mariji-Therezi-Valter. Nešto dalje slika autora Lučijana Frojda (Lucian Freud) i dve nage žene. Jedna od njih, posle burno provedene noći, kao ošamućena sedi na ivici ležaja, dok ruku drži na partnertki koja spava s besciljnim pogledom u „prazno“.
Ovom izložbom, koja će trajati do 22. jula, Kunstforum je u svome izložbenom prostoru koji se nalazi u strogom centru grada, između trga Heldenplaca i Grabena, i ovog puta, još jednom iznenadio austrijsku javnost. Sa izloženih 200 slika, dela oko 80 vrhunskih umetnika iz 19. veka i velikana 20. veka, ali i sasvim mladih, kao što je švedska slikarka, Nathalie Djurberg, rođena 1978, i njene tri slike

Eduard Mane: „Doručak na travi“

na kojima tigar pitomo liže zadnjicu devojke, mnoge je naveo na pitanje šta je to „eros“ u umetnosti. Svakako da to nije onaj planetoid, koji lebdi između Zemlje i Marsa, i zajedno sa njima kruži oko Sunca, ni grčki bog ljubavi, dečak pun lukavstava-mučitelj bogova i ljudi, a nije ni Platonov nagon za saznanjem. Ovo je pitanje kojem tokom vekova svoje radove posvećuju brojni mislioci, da bi nešto, poput tačke, stavio Sigmund Frojd, konstatacijom da se radi o čovekovom stvaralačkom instinktu koji u sebi sadrži i seksualni instinkt. Odnosno, kada je u pitanju umetnost, skulptura ili slikarstvo, od vremena antike, preko renesanse i baroka, u delima Botičelija, Rafaela, Koređa, Broncina, Rubensa, Mikelanđela i drugih stvaralaca, sve do naših vremena, jedna od njenih okosnica jeste erotika.
Erotika se kao tema sreće već na samom začetku moderne u radovima Sezana, Tuluz-Lotreka, Rodina, Pikasa, što nastavljaju Mane, Renoar, Dega i Bonar, čija su dela zastupljena na izložbi. U bečkoj školi, tu je trougao: Klimt-Šile-Kokoška. Dok se od dela nadrealista, među ostalima, mogu videti radovi Salvadora Dalija, Maksa Ernsta, Pola Delvoa. Jedna ovakva postava, teško da bi se mogla zamisliti, bez američkog pop-arta, kao i dela Alberta Đakometija, Hansa Belmera, Ives Klajn, Bakona, Lučiana Frojda, do erotičnih fotografija Raja, Šermana, Njutna i drugih svetskih imena.
Iz dalekog Japana, na izložbu je pristiglo sedam radova, na kojima se mogu videti Japanke u kimonu, smirenog izgleda sa pogledom negde u stranu, raširenih nogu, kao da s pažnjom prate izlive osećanja partnera, koji nju usrećuje. Iz Sjedinjenih Američkih Država izložena je fotografija džentlmena u sivom odelu, raskopčanog šlica, iz kojeg visi nešto, po obimu i izgledu datog tako, da izaziva požudu, rad poznatog fotografa Roberta Maplesorpea (Norbert Mapplethorpe). Ili čuvena fotografija Helmuta Njutna „Američki plejboj“ (American Playboy) snimljenu 1989. na Beveri Hilsu. Kao i plastika na gipsu Luisa Burdžesa, sa penisom i mošnicama, koji se obešeni suše poput bakalara. Svoje mesto, iako je teško reći da li tu pripada, ima i ulje Viljema de Kuniga, „Žena u vrtu“, sa gotovo poigravajućim potezima kičice svetlih boja, na kojem je teško razaznati lik žene i cveća.
Da ne bi ostali dužni svome gradu, izloženo je sedam radova Egona Šilea, koji je umeo da tako privlačno, sa finom crvenom nijansom, slika vagine prostitutki. Tako da jedno njegovo retko vredno delo, „Stojeća dama u crvenom“, na kojoj, od slikareve kičice upravo zatečena žena, nenapadno, ali izazovno, uzdiže crvenu čarapu, deluje gotovo bezazleno. Od Gustava Klimta, prikazana je, ali ne Adela, ili Zlatna Adela, već poput nje, od glave do pete naga dama sa cvetovima u kosi koju prati pozadina sa šarama u jugendstilu, pod nazivom „Nuda veritas“. Ili, „Sedeća žena“, koja sanjivog lica, sa razmaknutim butinama, oko kojih leprša donji veš u čipkama, vrhovima prstiju se poigrava sa …

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari