Republička radiodifuzna agencija je na području Beograda dodelila frekvencije za četrnaest radio stanica. Među poznatim radio stanicama, našla se i jedna nova, Beta RFI. Reč je o zajedničkom projektu ovdašnje novinske agencije Beta i Francuskog međunarodnog radija RFI. Prvog marta počelo je zvanično emitovanje programa, za sada vesti na svakih pola sata i muzika.

Republička radiodifuzna agencija je na području Beograda dodelila frekvencije za četrnaest radio stanica. Među poznatim radio stanicama, našla se i jedna nova, Beta RFI. Reč je o zajedničkom projektu ovdašnje novinske agencije Beta i Francuskog međunarodnog radija RFI. Prvog marta počelo je zvanično emitovanje programa, za sada vesti na svakih pola sata i muzika. Ono što, međutim, kod ovog radija upada u oči jeste činjenica da je prvi put na ovdašnje medijsko tržište ušla globalna radio stanica koja u celom svetu ima 44 miliona slušalaca i program na 22 jezika, među kojima su i južnoslovenski.

Internet i digitalni kanali

Sve više svetskih, ali i domaćih radio stanica, oslanja se na Internet. Preciznije rečeno, radio koji drži do sebe emituje program i putem Interneta, ali je još više onih koje možete naći samo na Mreži – i nigde više. „Internet je samo još jedan način da slušate radio. Pozitivno je to što je izbor radio stanica koje se mogu čuti na Internetu mnogo veći. Na Internetu svako može da otvori radio stanicu, jer radio na Internetu nije pod paskom nikakvih državnih institucija. Naravno, kod Internet radija slušalaca je manje, a i teško je ubediti oglašivače da na Internet radiju plaćaju reklame. S druge strane, Internet je za većinu nepraktičan, jer zahteva da budete pored kompjutera da biste slušali radio“, napominje Zoran Modli.

On smatra da radio ima budućnost, pa zato dodaje: „Radio će opstati kao što su opstali opera, balet, pozorište, novine, film i ostali mas-mediji. Ključna prednost radija je da je jeftin za proizvodnju. Radio ne traži velika ulaganja poput drugih elektronskih medija, emisiona tehnika ne košta mnogo, a i FM prijemnici su jeftini. Super je to što se radiju smeši lepa budućnost zahvaljujući širenju digitalnog radija (DAB, Digital Audio Broadcasting). Na digitalne kanale moguće je stisnuti mnogo više radio stanica, a to znači da će slušaoci biti stimulisani većim izborom programa koje žele da čuju, uz kvalitetniji signal i zaista savršen zvuk.“

Ova pojava internacionalizacije radija ima svoj politički bekgraund. Naime, velike radio stanice koje su se nekada slušale na kratkim talasima, poput BBC, Glasa Amerike, Dojče Velea, RFI, Radio Moske ili Kineskog međunarodnog radija, prestankom hladnog rata izgubile su svrhu svog postojanja. Dolaskom demokratije u nekadašnje sovjetske satelite osvajale su se i medijske slobode, pa je i potreba za programima koji su slušaocima govorili „istinu“ uglavnom prestala. Tako je pad Berlinskog zida pred globalne svetske radio stanice postavio nove izazove. Satnice programa na stranim jezicima su se iz godine u godinu smanjivale. BBC je prošle godine ukinuo programe na svim istočnoevropskim jezicima osim na srpskom i makedonskom, BBC na srpskom više ne emituje program subotom i nedeljom, a sa Radiom B92 pravi zajedničku emisiju „Svet u 2“. Hrvatskom programu Glasa Amerike takođe preti ukidanje, dok je program na srpskom jeziku iste radio stanice sveden na jednu radio i jednu TV emisiju. Program Radija slobodna Evropa na južnoslovenskim jezicima je prepolovljen.
Pod pritiskom nezavidne situacije, stratezi u velikim radijskim kućama došli su na ideju da, s obzirom na to da su emitovanje na kratkim talasima ukinuli gotovo svi, konkurišu za FM frekvencije u istočnoj Evropi. Tako se BBC na engleskom može čuti skoro po celoj Češkoj i Slovačkoj, isto važi i za Dojče Vele i Glas Amerike. Preciznijih informacija o slušanosti ovih programa nema, mada se može pretpostaviti da nije preterano velika.
Ipak, čini se da su u RFI pronašli dobitnu kombinaciju za problem pred kojim su se pre dvadesetak godina, zajedno s konkurencijom, našli. Reč je o stupanju u partnerstvo sa lokalnim radio stanicama u područjima od „posebnog interesa“. Tako se na jednoj FM frekvenciji emituje lokalni program u kombinaciji sa programom na francuskom jeziku. Osnovane su filijale za zemlje Magreba, Portugal, Rumuniju, Bugarsku, a trenutno se „punom parom“ radi i na ekspanziji po Latinskoj Americi.
Upitali smo poznatog beogradskog radio autora, čije su emisije Ventilator 202, Modulacije i Zakon akcije i reakcije odavno ušle u legendu, Zorana Modlija, kako gleda na ulazak jedne velike radio stanice na ovdašnje medijsko tržište: „To je odlično. Dobro je kad možemo da se uporedimo sa nečim što stiže s one strane grane. Neke radio stanice odavno reemituju programe na srpskom, a neke prenose i kompletne (mahom noćne) programe popularnih evropskih radio stanica. Važno je da slušalac ima izbor. Ko ume da sluša radio, slušaće ga kreativno, radiće na vlastitom obrazovanju bilo čime da se bavi.“ informacije i zabava
Kada je o francuskom slučaju reč, stiče se utisak da je u pitanju dobro upakovana propaganda francuske vlade, pa smo glavnog urednika Beta RFI Ivana Ivačića upitali da li je o tome reč: „Nikako. Reč je o strateškom partnerstvu dve jake medijske kuće. Mi se u pravljenju programa oslanjamo na resurse RFI, ali je naša uređivačka politika potpuno nezavisna. Slušaocima pružamo informaciju koja je brza, pouzdana i tačna. Informišemo o zbivanjima u svetu, pokušavamo slušaocima da damo sveobuhvatnu sliku onoga što se na ovoj planeti dešava.“
Do poslednje dodele frekvencija na beogradskoj FM skali vladao je potpuni haos. Hoće li se novom raspodelom uvesti red, videćemo. „Radio ima dva lica. Jedno je informativno, a drugo zabavno. Informativnih radio stanica vrlo je malo, pa je lako odlučiti se kojoj verovati i gde zaustaviti skalu. Kad je o zabavi reč, sve se trude da budu zabavne i većina liči jedna na drugu. Stanje na ovdašnjim radio stanicama je uglavnom sivo, jer većina njih se ne trudi da proizvodi program, već ga samo emituje. Uz ovoliko frekvencija, očekivao sam više dobro formatiranih radio stanica, s muzičkom matricom i/ili temama namenjenim određenoj populaciji. Možda sam razmaženi slušalac radija, a možda se i suviše dobro sećam vremena kada je radio zaista bio institucija“, kaže za Danas Zoran Modli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari