Iako su se u protekla dva veka umnogome promenili „odnos snaga“ u ljubavnim vezama i mišljenje o muško-ženskim odnosima, dame svih generacija na Starom kontinentu i dalje s pažnjom čitaju roman „Gordost i predrasude“ Britanke Džejn Ostin.

Možda se tajna popularnosti ovog dela krije u činjenici da glavna junakinja, Elizabet Benet predstavlja oličenje nezavisnog duha u okruženju koje smatra brak „najvećom svetinjom“. Ipak, ne smemo zaboraviti ni tihog i naočitog plemića, Ficviljema Darsija, koji na kraju ostavlja po strani gordost i predrasude, baš kao i Elizabet.

Imajući u vidu prilike u Engleskoj u 19. veku, devojke poput glavne junakinje romana Ostinove, samo su stupanjem u brak sa pripadnicima više klase bile u stanju da se uspenju na društvenoj lestvici. One koje nisu imale sreće da se dopadnu nekome poput Darsija, ili njegovog prijatelja Binglija, u najboljem slučaju mogle su ostvariti određenu zaradu kao guvernante, budući da je visoko obrazovanje na univerzitetima bila privilegija isključivo muškaraca iz imućnih porodica.

Nakon smrti roditelja neudate žene živele su uglavnom pod patronatom takozvanih „zaštitnika“, čak i slučajevima kada su nasleđivale veliko bogatstvo. Istorija kaže da je i kraljica Viktorija živela s majkom u palati sve do udaje za princa Alberta, a devojke starije od 20 godina doživljavane su kao usedelice. Ali, glavna junakinja romana ne podleže uticaju okoline i pristaje da postane Darsijeva supruga tek kada oseti istinsku ljubav prema njemu, zbog čega je savremene devojke smatraju uzorom.

Za razliku od Elizabet, koja sluša i razum i srce, njena sestra Lidija predstavlja oličenje „uskih vidika“. Opijena slatkorečivošću glavnog negativca, oficira Vikama, beži od kuće, što je smatrano jednim od najvećih grehova. Samo zahvaljujući Darsiju koji uspeva da u zamenu za pozamašnu svotu novca ubedi Vikama da se oženi Lidijom, lakomislena devojka uspeva da izbegne sudbinu „dama sumnjivog morala“. Prema mišljenju istoričara, bekstvo od roditelja doživljavano je kao „radikalan raskid sa srodnicima“, a osramoćena mlada žena nikada nije uspevala da povrati „dobar glas“.

Mada su Evropljani u 21. veku spremniji da prihvate „zabranjene ljubavi“ i oproste damama koje krenu Lidijinim stopama, tradicionalne vrednosti uspele su da prežive „sud vremena“. U tom kontekstu ne čudi činjenica da glavna junakinja romana „Dnevnik Bridžet Džouns“ autorke Helen Filding, savremene verzije „Gordosti i predrasuda“, na kraju zaključuje: „Radi kao što ti majka kaže“. Doduše, u Elizabetinom slučaju majka sklona preterivanju i ishitrenim zaključcima nije uticajna poput ambiciozne Pem Džouns, zbog čega je otac centralna figura u porodici.

Roman Džejn Ostin možemo čitati i kao „bajku za veliku decu“, jer svadbena zvona na kraju romana i poljubac Darsija i Elizabet u kočijama prizivaju u sećanje priče o siromašnim devojkama kojima je pošlo za rukom da se udaju za prinčeve. Štaviše, balovi predstavljaju značajan motiv u „Gordosti i predrasudama“, a Darsi, poput princa iz „Pepeljuge“, Elizabet prvi put sreće u dvorani za igru, koja je i glavno mesto okupljanja lokalnih udavača.

Scena na jezeru

Serija „Gordost i predrasude“ snimljena 1995. smatra se najuspešnijom adaptacijom romana Ostinove, umnogome zahvaljujući odličnoj glumi Kolina Firta, koji tumači lik Darsija, i takozvanoj „Sceni na jezeru“ iz četvrte epizode. Dok je većina kritičara ovu scenu povezivala sa Firtovom fizičkom privlačnošću, reditelj i scenarista Endru Dejvis kazao je da je imao nameru da „nadogradi misao autorke romana“ i dočara zanimljiv trenutak u kojem Darsi mokrog odela pokušava da sačuva dostojanstvo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari