Kada čuje za izložbu ikona, zapadni čovek očekuje da vidi tamne muzejske eksponate iz srednjeg veka, poreklom verovatno iz Rusije, nagrizene zubom vremena, prekrivene slojem čađi, ugašenih boja, jednom rečju – ostatke, koji su možda lepi, dragoceni, neobični, ali ipak samo ostaci jedne izumrle umetnosti i davno nestale civilizacije.

Kada čuje za izložbu ikona, zapadni čovek očekuje da vidi tamne muzejske eksponate iz srednjeg veka, poreklom verovatno iz Rusije, nagrizene zubom vremena, prekrivene slojem čađi, ugašenih boja, jednom rečju – ostatke, koji su možda lepi, dragoceni, neobični, ali ipak samo ostaci jedne izumrle umetnosti i davno nestale civilizacije. Sjaj i snaga boja, bogatstvo i raznolikost ikona koje su u okviru međunarodnog projekta „Ikone Balkana“ prezentovane publici Severne i Zapadne Evrope nikako se ne uklapaju u taj stereotip, jer predstavljaju dela savremenih autora koji nastavljaju i razvijaju tu umetnost – kaže u razgovoru za Danas Lazar Predrag Marković, kustos i organizator izložbe „Ikone Balkana“.
Reč je o kolekciji od 110 savremenih ikona, nastalih u poslednjih nekoliko godina, koja putuje po crkvama, galerijama i muzejima Evrope. To su radovi 30 umetnika iz Bugarske, Rumunije, Grčke, Srbije i Crne Gore. Projekat je nastao sredinom 2003. na poziv Norveške crkve – organizatora Generalne skupštine Konferencije evropskih crkava koja je tokom juna meseca te godine održana u gradu Trondhajmu. Izložba je kasnije predstavljena i u drugim većim gradovima Norveške – Oslu, Bergenu i Stavangeru, kao i u Helsinkiju (Finska), Barseloni (Španija), Londonu (Velika Britanija) i Rejkjaviku (Island). Sledeća velika izložba trebalo bi da bude otvorena 1. aprila u Kembridžu. Posle toga u planu je Italija – Rim.

Princ Čarls i pravoslavna ikonografija

– U Londonu smo održali simpozijum na temu „Značaj obnove pravoslavne ikonografije za savremenu umetnost Anglikanske crkve“ u toku dvomesečnog trajanja izložbe u crkvi Svih svetih. U tom dijalogu je učestvovalo 80-tak ikonografa, istoričara umetnosti, teologa i ikonofila zainteresovanih za crkvenu umetnost. Među učesnicima bili su, između ostalih, biskup Londona Richard Chartres, protoprezviter Stamatis Skliris, otac Stefan Rene. Bilo je reči o ukorenjenoj predrasudi da je ikonograf sputan kanonima koji navodno do najsitnijih detalja određuju kakva ikona treba da bude. U stvari, umetnik ima slobodu da unese mnogo toga novog u ikonu, u meri svojih sposobnosti, talenta, znanja, hrabrosti i predanosti da stvori nešto što je zaista autentično, a ne samo kopiju. Zanimljivo je da je u Londonu u to vreme bilo organizovano i nekoliko paralelnih kurseva ikonopisa u okviru izložbe ikona savremenih autora iz Rusije, Rumunije, Egipta, Etiopije i Engleske. Reč je o projektu Fondacije princa Čarlsa koji ima posebnu Školu tradicionalnih umetnosti – kaže Marković.

Upitan u kojoj meri zasluge za britansko interesovanje za ikonopis pripadaju princu Čarlsu, čiji je otac vojvoda od Edinburga pravoslavac, a i sam naslednik britanskog prestola često boravi na Svetoj gori, Marković ocenjuje:

– Nesporno da je angažman i prisustvo princa Čarlsa u javnosti doprinelo popularizaciji ikonografije a i pravoslavlja, mada treba reći da se njegova interesovanja protežu još dalje na Istok, jer gore pomenuta Škola prevashodno izučava islamsku umetnost. S druge strane, on je u maju 2005. u Manastiru Vatopedu na Atosu inicirao desetodnevni kurs ikonopisa za polaznike iz Engleske, u kome je i sam uzeo učešće. Ako postoji, veoma bih voleo da vidim njegovo ikonografsko ostvarenje.

Na pitanje da li će se zadržati samo na Zapadu ili razmišlja i o Istoku Evrope, Lazar Predrag Marković odgovara da postoje preliminarni kontakti sa Moskvom, Vroclavom i Sofijom, ali da je rano da o tome govori. Njegova velika želja je da, posle Evrope, izložbu predstavi i Americi i Japanu.
– Ovaj projekat se razlikuje od drugih izložbi pravoslavne ikonografije u tome što prezentuje tri stilske grupe ikona. Pored tradicionalnih -neovizantijskih ikona koje su replike ili interpretacije predložaka iz vremena Vizantije, najčešće iz 14. veka, tu su i radovi koji spadaju u grupu manje poznatih naivnih ikona na staklu. To je živopisna, ekspresivna ruralna umetnost koja je imala procvat u 18. i19. veku u oblastima današnje Rumunije ali i našeg Banata i čija je obnova u toku. Treću stilsku grupu čine moderne ikone – dela malobrojnih savremenih ikonopisaca, uglavnom iz Srbije. Oni su napustili kopiranje i tragaju za novim likovnim izrazom koji bi teološku poruku izražavao savremenijim vizuelnim jezikom. Upravo ove ikone čine izložbu veoma neobičnom i jedinstvenom. Dok se za svaku neovizantijsku i naivnu ikonu po pravilu uvek može pronaći konkretni prototip – istorijska ikona koja biva prepisana, prepričana ili tumačena, modene ikone nemaju takve direktne uzore. One su plod sinteze vizantijskog izraza sa likovnim elementima koji vode poreklo sa najrazličitijih vremenskih i prostornih koordinata, ukjučujući i modernu umetnost prve polovine 20. veka. Kao i naivne, i one se retko mogu videti u crkvama. Sve tri grupe ikona zajedno čine celinu koja reprezentuje deo autentične kulture koju mi sa Balkana možemo predstaviti Zapadu- kaže Lazar Predrag Marković.
Odgovarajući na pitanje koliko je ikonopis kao karakterističan izraz pravoslavlja, razumljiv ljudima na Zapadu, sagovornik Danasa kaže:
– Svakako manje razumljiv nego nama koji smo rođeni na Balkanu, ali postoji značajno interesovanje koje motiviše na traganje za značenjem. Zahvaljući velikoj mobilnosti, savremeni čovek Zapada na putovanjima dolazi u dodir sa ikonama, najčešće u Rusiji, Grčkoj, Egiptu… Donoseći ih u svoj dom, imaju potrebu da razumeju to što svakodnevno gledaju na zidu. Takođe, ikone se sve češće sreću i u drugim crkvama Zapada: Pre svega u rimokatoličkim, pa anglikanskim ali i kod protestanata. U Helsinkiju sam video kako u luteranskoj katedrali pronose veliku ikonu tokom mise. Interesovanje za ikone je proces koji ima tendenciju da se razvija u budućnosti.
– Do sada su sredstva obezbeđivali partneri – domaćini izložbe. Mislim da im nije bilo teško naći donatore, jer ova izložba privlači brojne posetioce, najčesće turiste, zatim lokalne stanovnike koje prevashodno zanima kultura i vernike – s obzirom na to da je hrišćanstvo nešto što još uvek zanima savremenog čoveka Zapada, uprkos bogatoj tržišnoj ponudi najrazličitijih religija i oblika duhovnosti. Izložene ikone svojim likovnim vrednostima i „egzotikom“ privlače zaljubljenike u kulturu bez obzira što nisu vernici, iako se tu susreću i sa „bogoslovljem u bojama“, što je možda najbolja definicija ikona. Zanimljivo je da sam u svim zemljama sretao lokalne ikonopisce, od kojih su neki prešli u pravoslavnu veru, a ima i udruženja ikonografa, kao i lokalnih pravoslavnih parohija u kojima se koristi isključivo engleski ili norveški jezik , kao što je bio slučaj u Londonu i Stavangeru – kaže Marković.
– Broj ikona zavisi od prostora koji je dostupan. Najmanja izložba imala je samo 33, Helsinki-Uspenski, a najveća 110 ikona Stavanger -Kulturhus.
Dok ne vidim prostor i ne postavim ikone na zidove, ne znam šta će na kraju ući u izbor, jer nije lako uskladiti tako raznolika dela. Naravno, ne pretendujem da je u tim okvirima moguće predstaviti sve što je kvalitetno u ikonopisu Balkana. Trudim se da jedini kriterijum bude likovni kvalitet. Da li sam u tome uspeo treba drugi da prosude. Do sada je ovaj projekat imao odlične prikaze u medijima. Izložba je predstavljana i u crkavama i u galerijama, i mislim da je to dobro. Ikone ne pripadaju samo sakralnim prostorima. Kvalitetnoj savremenoj ikoni, ako je prevazišla nivo replike, mesto je i u galeriji savremene umetnosti. Naravno, govorimo o vrhunskim delima, a ne o suvenir-ikonama i radovima koji su samo manje-više uspele kopije srednjovekovnih. Samo autentična ikona zaslužuje mesto u uglednim likovnim galerijama. Nedavno smo imali prilike da vidimo moderne ikone Todora Mitrovića u Galeriji FLU i tom prilikom da čujemo uspešnu odbranu prvog magistarskog rada na FLU o ikonopisu kao savremenom slikarstvu – kaže Marković. Na kraju razgovora za Danas Lazar Predrag Marković iznosi svoje viđenje savremenog srpskog ikonopisa u poređenju s drugim zemljama Balkana, a i šire u okviru pravoslavnog sveta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari