Huje pesme Vere Srbinović 1Da li se bliži strašni sud: Vera Srbinović

Huje u meni pesme

Kao valovi morski

Ali ne mogu da ih dohvatim

Kao baloni dečiji i latice cveta

Lete opkoljavaju stražare

I čekaju da im se vratim kao horizonti

Ovako peva pesnikinja Vera Srbinović u svom poslednjem lirskom dnevniku – zbirci pesama Huje pesme, koju je nedavno objavila Srpska književna zadruga. To je njena 31. knjiga pesama u kojoj i dalje traga za nestalim svetovima, jugom, starinom i mitovima ne bežeći ni od refleksija komplikovane stvarnosti u kojoj je pogađaju rušenje drevne Palmire, užasi u Nigeriji i druge nesreće širom sveta zbog kojih u svojim stihovima naslućuje dolazak Strašnog suda.

Posrćem i teturam se

Zbog ruševina na planeti

Brave ljubavi ne mogu da nađem

U galaksijama i sazvežđima godina

Sudarile su se zvezde zbog zala… upozorava pesnikinja pitajući se:

Da li se bliži strašni sud

Četiri konjanika apokalipse

Očajanje odasvud i greh

Bezakonje čemer život u vihoru

Odletelo vreme i vekovi

Lome se sablje krv na sve strane…

Najnoviji stihovi Vere Srbinović potvrđuju mišljenja književnih kritičara da je ova pesnikinja koja je, „poput Miloša Crnjanskog svoje najpoznatije kadence ostvarila na razdaljini od Beograda“, poodavno iskoračila iz kruga neosimbolizma iz svojih pesničkih početaka i daleko odmakla stazom intimističke lirike u kojoj „izvan svake patetike otkriva treperave i senovite predele svog bića, uz razmišljanja o prolaznosti i krhkosti sveta“. Kako je svojevremeno zapisao književnik Dragomir Brajković, „njeni stihovi poručuju da samo ono što je naslikano i opevano – ukrovljeno i objedinjeno muzikom, bojom i rečju, odoleva prolaznosti, a pevanje je, ma koliko bilo lično, doprinos opštem otporu propadanja“.

Vera Srbinović rođena je u Beogradu, gde je završila sudije engleskog jezika i književnosti. Sredinom 20. veka bila je najzapaženija mlada pesnikinja u književnom krugu u kome su stvarali Branko Miljković, Bora Ćosić, Slavko Vukosavljević, Slobodan Marković – Libero Markoni… LJubav je odvela u Holandiju, od 1963. njen dom je u Hagu, a sticajem životnih okolnosti prošla je ceo svet. Prve stihove počela je da objavljuje u književnim časopisima 1951, godinu dana pre nego što je njen stariji brat slikar docnije akademik Mladen Srbinović imao prvu samostalnu izložbu. On je često inspiraciju tražio u poeziji, a u njene stihove utkano je i njegovo likovno stvaralaštvo. NJenu prvu knjigu poezije, Nezaključane kapije objavila je 1961. Matica srpska. Potom je nastao muk dug tri decenije, da bi od 1991. objavljivala svake godine jednu do dve knjige poezije. Dobitnica je nagrada Milica Stojadinović Srpkinja i Rastko Petrović, a od 2011. je počasna članica Udruženja književnika Srbije. Vera Srbinović i njen suprug Antoni Dake dobitnici su Povelje prijatelja dnevnog lista Danas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari