I kapitalistički i socijalistički sistem utemeljeni na ideologiji 1

Nova knjiga Tome Piketija Capitalism and Ideology (The Belknap Press of Harvard University Press, 2020) nadovezuje se na prethodni bestseler – Kapital u 21 veku (2014).

Piketi eksplicitno tvrdi da je svaki privredni sistem i sistem nejednakosti proizvod neke ideologije.

Ovo je težak udarac za većinu mejnstrim ekonomista, koji veruju da su mnogi ekonomski principi na kojima je moguće organizovati privredni sistem posledica zdravog razuma, a ne neke posebne ideološke orijentacije.

Piketi eksplicitno izjednačava kapitalističke i socijalističke sisteme u ovom pogledu – oba su utemeljena na ideologiji.

Iako analizira različite sisteme nejednakosti kroz istoriju, Piketijeva glavna namera je da argument o nejednakostima dovede do današnjeg dana i dokaže kako su postojeće nejednakosti proizvele štetne posledice po ceo svet.

One se vide u raspadu posleratnog političkog konsenzusa, rastu desnog (antiestablišment) populizma, dominaciji identitetskih političkih rascepa, koje iz temelja menjaju sistem, ali ne tako što će smanjivati postojeće jednakosti i dovesti do pravednijeg društva, već tako što će ih produbiti i napraviti društvo još nepravednijim.

Nejednakost kao istorijski konstrukt Piketi identifikuje u svim globalnim privrednim sistemima.

Najviše pažnje posvećuje socijal-demokratskom društvu i njegovom raspadu početkom 1980-ih godina. Ovaj raspad je ključan za razumevanje trenutne krize i uspona populističke desnice.

Ideje (i ideologija) u kojima Piketi vidi problem počele su najpre teorijski da se formiraju u drugoj polovini 1970-ih godina u anglosaksonskoj akademskoj zajednici, a potom u SAD i Velikoj Britaniji 1980-ih godina na nivou ekonomske politike.

Ova hiper anti-egalitarna i neoliberalna ideologija imala ogroman uticaj na ekonomsku politiku u Zapadnoj Evropi tokom 1980-ih godina, a potom i na post-komunistička društva, koja su 1990-ih počela da se takmiče u tome ko će brže i bolje da je sprovede. Kao posledica ovog narativa, nejednakosti su brzo rasle svim delovima sveta.

Neoliberalni narativ najviše je išao na ruku ruskim i ukrajinskim oligarsima, meksičkim magnatima, kineskim milijarderima, indonežanskim finansijerima, saudijskim investitorima, indijskim industrijalcima, evropskim rentijerima i bogatim Amerikancima. Ne zaboravimo centralno-evropske i balkanske tajkune, koji su se pojavili posle 1990. godine.

Koncepti koji dominiraju neoliberalnom ideologijom su vlasništvo, preduzetništvo i zasluga (meritokratija).

Za razliku od prethodnih društava kad su nejednakosti bile izvedene iz društvenog statusa, nejednakosti su sada izvedene iz naših shvatanja (ideologija) o tome da ljudi koji poseduju privatno vlasništvo i preduzetnički duh zaslužuju da zauzmu bolje društvene pozicije.

Zasluga ide i u suprotnom pravcu. Oni koji nemaju vlasništvo i preduzetnički duh, zaslužuju da ostanu na nižim pozicijama.

Ovakva ideologija je po Piketiju dovela do stvaranja velikih razlika, nezadovoljstva i ozlojeđenosti među nižim slojevima što je potom dovelo do uspona političkih snaga koje mimo postojećih procedura žele da razmontiraju sistem koji perpetuira ovakve nejednakosti.

Ovo je potpuno drugačije razumevanje društvene zasluge, jer su u prethodnim sistemima (recimo, robovlasništvo ili feudalizam) nejednakosti bile posledica tradicionalnih društvenih pozicija.

Siromašni u takvim sistemima nikad nisu optuživani za lenjost, nerad, ili odsustvo preduzetnički duha.

Prethodni pravdajući narativi su jednostavno naglašavali funkcionalnu komplementarnost različitih (nejednakih) društvenih grupa.

Kmetovi, iako siromašni i obespravljeni, podjednako su bili korisni za održavanje sistema kao i feudalci. Svi slojevi bili su podjednako vredni članovi zajednice.

Meritokratija je ključni predmet Piketijeve kritike.

Ovaj koncept već izvesno vreme doživljava kritike sa različitih strana.

Politički filozof Majkl Sandel u knjizi The Tyranny Of Merit (2020) tvrdi da sistem meritokratije uništava zajednicu, jer deli više i manje vredne članove.

U knjizi Capitalism, Alone (2019), Branko Milanović objašnjava da meritokratski sistem kapitalizma više nije superiorniji na svetskom nivou.

Kineski sistem političkog kapitalizma (koji podrazumeva značajnu korupciju) može da bude podjednako uspešan i samo je pitanje vremena kad će manje zemlje početi izrazitije da imitiraju kinesku varijantu kapitalizam umesto američke i evropske.

Kao i u prethodnoj knjizi, Piketi i ovoga puta nudi rešenje u temeljnoj reformi privrednih i političkih institucija.

Ovo je (kao i prošli put) manje zanimljiv deo knjige. Ipak, progresivno oporezivanje i pravednija redistribucija dohotka i kapitala čini se neizbežnim delom bilo koje reforme koja za cilj ima smanjenje nejednakosti i štetnih političkih posledica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari