Mića Vujičić Nova edicija „Savremena proza“ nije osvežila samo domaći književni svet, nego i samu „Prosvetu“, udahnuvši sasvim novi vazduh u pluća izdavaču. Među tim knjigama, kao prva u nizu, pojavila se zbirka pripovedaka Majmun Milana Đorđevića. Poznati pesnik, ali i pripovedač, esejista i prevodilac, pre ove knjige, objavio je dve kolekcije priča: Glib i vedrinu i Slepu ulicu.

Mića Vujičić Nova edicija „Savremena proza“ nije osvežila samo domaći književni svet, nego i samu „Prosvetu“, udahnuvši sasvim novi vazduh u pluća izdavaču. Među tim knjigama, kao prva u nizu, pojavila se zbirka pripovedaka Majmun Milana Đorđevića. Poznati pesnik, ali i pripovedač, esejista i prevodilac, pre ove knjige, objavio je dve kolekcije priča: Glib i vedrinu i Slepu ulicu. Najnovija zbirka Majmun sastoji se od šesnaest novih priča koje su tematski vrlo raznolike, ali koje ipak na okupu drži jedan osobeni pogled na stvarnost – stvarnost koja liči na baru iz istoimene storije, baru u čijoj je „dubini bilo nečeg kužnog i gnusnog“.
Iako se često

Diskretno dozirana načitanost: Milan Đorđević

menjaju pripovedači, neke od pripovedaka možda bi se mogle čitati u (pseudo)autobiografskom ključu, dok je za otključavanje drugih potreban ključ i to ključ za bravu iza koje se krije svet domaće literature, čije avanture, između ostalog, opisuje Milan Đorđević. Dakle, prepoznatljiva lica poznatih pisaca koji se nekada imenuju celim imenom, a negde tek inicijalima. Doživljaji iz „literarne“ Slovenije, ljubavna sećanja, tuča u Klubu književnika, gde pripovedač demonstrativno baca knjigu koju mu je poklonio „monarhista i rodoljub“, nakon čega pripovedača odvode u policiju. Strah od mobilizacije, krvave devedesete, ratni fotograf koji je pogođen u glavu, ne, u „oko“, fotograf koji je škljocnuo u trenu kada je puška ispalila metak ka njemu i njegovom „objektivu“ – sve su to teme ili sećanja koje pisca ove knjige uzimaju pod svoje. Ali, iako fotograf pada, u aparatu ostaje svedočanstvo: fotografija njegovih ubica, baš kao i pismo iz 1993. godine, tragičan opis naših svakodnevica, upakovan u jedan koverat, u jednu jedinu epistolu. Čovek piše svojoj sestri koja je na drugom kraju sveta i zabezeknut je onim što je pronašao čitajući Cvajga. „Kada sam u knjizi memoara Štefana Cvajga Jučerašnji svet – sećanja jednog Evropejca čitao o inflaciji u Nemačkoj dvadesetih godina ovog veka, sve to bilo je nestvarno i daleko od mene kao neka bajka braće Grim. Cvajg govori kako je doživeo dane kad je ujutro za novine plaćao pedeset hiljada maraka, a uveče sto hiljada maraka (…) A, eto, sad sam se našao usred sličnog ili još goreg haosa.“
Citati upotpunjavaju tematsku osnovu pripovedaka Milana Đorđevića. On je jedan od najnačitanijih pisaca, ali bez obzira na to, sasvim umereno i suptilno ubacuje u knjigu pasuse iz dela koja se podudaraju s njegovim temama. Sitni predmeti i detalji, zajedno sa pomenutim citatima, gotovo uvek izgubljenom glavnom junaku, koji na početku najčešće nemo gleda u zid, služe kao neka vrsta okidača koji će otvoriti novu priču oivičenu stvarnošću, ali ga naterati i da zaviri u prošlost, u istoriju familije.
Još jedan bitan detalj drži ove raznolike priče na okupu. To je doza halucinacije koja razbija stvarnost i čini da glavni junak, koji je uz to pod temperaturom, doživi susret sa duhovima. Iako pravog duha srećemo u samo jednoj priči, čini se, može biti samo ovom čitaocu, da pripovedači većine storija lutaju izgubljeni, svejedno da li gradom ili po sopstvenoj prošlosti, okruženi nekakvim tajanstvenim simbolima, prividima, duhovima koji žele da isprave ono što u istoriji nije bilo dobro.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari