Kakva je medijska situacija u Srbiji? 1

Omer Karabeg: O medijskoj situaciji u Srbiji razgovaraju Lila Radonjić, urednica nezavisne televizijske produkcije Mreža u Srbiji, i Snježana Milivojević, profesorka beogradskog Fakulteta političkih nauka.

Lila Radonjić: Vladajuća garnitura je manje-više preuzela najveći broj medija, posebno elektronskih, tako da nema velike šanse za nezavisno novinarstvo. U Miloševićevo vreme u jednom trenutku moje kolege i ja iz Studija B i kolege iz B 92 mogli smo da otvaramo debate o vrlo ozbiljnim pitanjima. Danas takvih debata skoro da i nema ni na jednoj televiziji.

Snježana Milivojević: U današnjem svetu vlada tabloidna logika i tabloidni način razmišljanja koji dovodi do urušavanja svih vrednosti. Ne bi, međutim, tabloidi okupirali centralni prostor javnog života da nisu isturena ruka politike. Mislim da tabloidni govor i te kako odgovara zvaničnoj politici. Posledice su, zaista, razarajuće i videćemo na šta će to izaći.

Radonjić: Nekada su u medijima postojali uređivački i programski saveti, a danas se emituje ono što je po oceni vlasnika medija rentabilno, što je profitabilno, što donosi visoke rejtinge, a mi na nesreću imamo premijera koji uživa u rejtinzima i koji bukvalno svakodnevno beleži koliko gledalaca prati njegove nastupe. To je nešto što diktira i programsku šemu. NJegovo svakodnevno pojavljivanje na tabloidnim televizijama preselilo se i na neke ozbiljnije televizije, tako da se ponekad dešava da njegove konferencija za štampu prenose sve televizije koje postoje u Srbiji. To je do sada neviđeno.

Milivojević: Čim je došla na vlast 2012. godine, ova politička garnitura je shvatila da će joj Radio televizija Srbije, kao javni servis, biti lojalna i da oko nje uopšte ne treba da se trudi. Shvatili su da su komercijalni mediji prostor koji treba da osvoje, pre svega Pink. Stalo im je do popularnosti koju može da im obezbedi Pink.

Radonjić: Javni servis je popustio pred Vučićevim željama da bude u svakom trenutku prisutan u svakom domu. Ne verujem da su oni uplašeni, ali verujem da pokušavaju da prebrode vreme koje nije dobro za novinarstvo. Jer, danas imate perfidnu cenzuru. Nisu samo cenzurisani mediji i novinari – ne verujem da možete da nađete lekara koji će da komentariše fotos ministra Lončara sa vođom Zemunskog klana. Opšti je stav da treba izbegavati medije, jer ako kažeš nešto što neće biti po volji onima koji danas vladaju, onda ćeš proći kroz toplog zeca i doživeti razne neprijatnosti – sve do onih najtežih.

Milivojević: privatizacija u Srbiji sprovedena JE tako da se ugase kritički mediji i da vlasnici lokalnih medija postanu partijski lojalisti, ljudi bliski vlasti, koji će kroz projektno finansiranje dobijati državni novac i raditi na promociji vlasti. U medijima je uspostavljen jedan potpuno novi klijentelistički sistem.

Radonjić: Nijedan od medija koji je privatizovan, nije pokazao nikakve profesionalne kvalitete. Danas se na Studiju B, koji je nekada bio ozbiljan medijski prostor, po ceo dan prodaju minđuše. Danas u novinarstvu ne važi ono pravilo da su činjenice svete, a komentari slobodni. Niti su činjenice svete, niti su komentari slobodni. Mi živimo u vremenu u kome može da poskupi hleb, a da mediji jave da je pojeftinio. Uzmimo ovu besprimernu krađu na računima za struju. Umesto da o tome imamo debatu, neku vrstu pobune, iskazivanje solidarnosti sa pokradenim ljudima, vlast to pretvara u svoju pobedu hvaleći se kako je uočila krađu.

Milivojević: NIN je osuđen zbog toga što je pisao o odgovornosti ministra unutrašnjih poslova za događaje u Savamali. Reakcija javnosti na rušenje u Savamali bila je jedini trenutak buđenja kritičke javnosti poslednjih godina. Ono što se dogodilo u Savamali primer je zloupotrebe policije, pravnog sistema i državnih institucija da bi se zaštitili interesi jednog investitora, jednom rečju to je metafora nezakonitosti u kojoj živimo. I nakon izlaska ljudi na ulice, nakon onolikih protesta, nakon prisluškivanja i privođenja aktivista građanske inicijative Ne da(vi)mo Beograd – jedini sudski proces koji je vođen u vezi sa Savamalom je proces povodom tužbe ministra policije koji je navodno kao građanin bio uvređen zbog kritičkih tekstova o njemu. Sve je tu farsično – i to da privatni građanin tuži novine, i to da sudija smatra da ima zakonskog osnova da se osude novine zbog toga što su tražile odgovornost ministra policije. To je potpuna besmislica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari