U Đerdapu, na dunavskoj terasi Lepenski vir, otkrivena je u periodu od 1965. do 1969. godine jedna od najblistavijih kultura praistorije čoveka. Postavlja se pitanje zašto ovo jedinstveno dobro Srbija ne predlaže za upis u Svetsku bašinu UNESCO-a. Najčešće objašnjenje je da ovo dobro nema uslova, jer je izmešteno.

Radovi na zaštiti i prezentaciji Lepenskog Vira novom konstrukcijom (od 2008) aktuelizirali su ovo pitanje, utoliko pre što je pre toga više dobara upisano u Svetsku baštinu, a izmeštena su (npr. hramovi u Abu Simbelu). Moj je predlog da se Lepenski vir i klisura Đerdap na Dunavu predlože za upis u Svetsku baštinu kao integralno kulturno i prirodno dobro; čime se i objašnjenje o izmeštanju relativizuje.

U knjizi Spomenička baština kao svjedočanstvo prošlosti (Službeni glasnik, 2010) utvrdio sam da su spomenički kompleksi neuporedivo vrednije svedočenje o prošlosti od pojedinačnih spomenika. Ne samo što potpunije tumače kulture i istorijska razdoblja, nego su i značajan činilac savremenog razvoja. Lepenski vir i Đerdap su upravo takav kompleks

Na II zasedanju Komiteta za svetsku baštinu UNESCO-a (1977), kao njegov član, predložio sam, tumačeći čl. 1 i 2. Konvencije za zaštitu svetske kulturne i prirodne baštine (iz 1972), da se uspostavi integralno kulturno i prirodno dobro. Naveo sam primere kojima sam to obrazložio i predlog je usvojen. Predlog sam podneo u nameri da Jugoslavija predloži Ohrid sa Ohridskim jezerom kao integralno dobro (Ohrid sam nije imao uslove). To prvo integralno dobro upisano je 1979. u Spisak svetske baštine. Iste godine, pripremio sam da se u Svetsku baštinu kao integralno dobro upiše i Kotor s Bokokotorskim zalivom (posle zemljotresa 1979), što je Komitet prihvatio (sa još četiri dobra za čiji sam upis bio odgovoran).

Lepenski vir i Đerdap imaju više uslova da budu proglašeni integralnim dobrom Svetske baštine.

Đerdapska klisura se obično vidi kao geološki i prirodni fenomen, a zanemaruje njen milenijski kulturno-istorijski značaj. Duga je oko 100 km od Golupca do Kladova i dužinom, raznolikom strukturom, živopisnošću i neponovljivim pejzažima jedinstvena je klisura u Evropi. Ima obeležja rečne probojnice koja je prosekla celu karpatsku planinsku zonu između Panonske na zapadu i Pontske nizine na istoku. Panonsko jezero oticalo je tako kroz Vlaško-pontijski basen, a po njegovom dnu obrazovala se reka Dunav s pritokama koja se usecala u klisuru i ulila u Crno more.

Urbana i stambena kultura

Naselje Lepenski vir (7000. do 5500. godina pre n.e.) nastalo je na desnoj obali Đerdapske klisure, uzvodno od Donjeg Milanovca, na putu naseljavanja stanovnika iz Male Azije, preko Crnog mora, u srednju Evropu. Jedinstveno je praistorijsko naselje u evroazijskom području i sa 12 skromnijih nalazišta (Vlasac, Padina i dr.), dalo je ime kulturi Lepenskog vira. Svedočanstvo je jedne od najstarijih evropskih kultura mezolita i neolita. Višeslojno je naselje koje je opstalo nepuna dva milenija. Čini ga pet naselja (Proto, Vir I, Vir II, Vir IIIa i Vir IIIb), površine 2.500 m2. Naselja su podignuta na polukružnoj terasi Dunava usred koje je neka vrsta „trga“ i njim dominira glavna kuća naselja. Od nje se račvaju, levo i desno, dve glavne „ulice“ i ostale su paralelne s njima; sporedne „ulice“ ih poprečno presecaju. Već u naselju Vir I prostor je uređen razmeštajem „ulica“ i redova kuća s ujednačenim rastojanjem; svaka kuća ima „pravo na pogled“ i „pravo pristupa na ulicu“. Ta urbana kultura ravnopravnih stanovnika održava se i u kasnijim horizontima.

Ništa manje ne iznenađuje stambena kultura. Uzimajući sve horizonte, očuvani su ostaci stotinak osnova kuća koje imaju oblik zarubljenog kružnog isečka, sve „gledaju“ prema Dunavu, veličine do 17 m2. U osnovama kuća su „ognjišta“ uokvirena kamenim pločama, a oko njega su, u kasnijim fazama, veće ploče. Ognjište, odnosno vatra, ima središnje mesto; uz njega je kameni „recipijent“, često skulptura. Krovna konstrukcija je na dve vode i nju su činile grede oslonjene na kamene stope. Činjenica da u svim naseljima nalazimo isti tip kuće svedoči da je stambena kultura stanovnika Lepenskog Vira proizlazila iz istog načinu života, kao i urbana. Jednom nađeni izraz materijalne kulture koja u potpunosti izražava njihove potrebe, njihovo društvo, dobija značenje običajnih pravila. Tom načinu života pripada i privredni život stanovnika koji se bitno ne menja; oni su skupljači hrane; opredeljeni za sedelački život. Sva oruđa i oružja vezana su za ribolov i lov.

Stanovnici Lepenskog Vira, ostvarivši visok stepen kulture življenja, moglo se očekivati da se u vreme zime ili nevremena i umetnički izraze. Za razliku od ranijih nalazišta – Laskoa, Altamire, Tasili-n-Adžera – oni su prvi iskucavali ili klesali figuru čoveka. U kamenim oblucima prepoznali su umetnički oblik i uobličavaju ga najčešće u ljudsku figuru sa glavom jasnih obeležja i neraščlanjenog tela sabijenog u kamen oblutka. Skulpture Lepenskog Vira predstavljaju vrhove umetnosti prelaznog razdoblja iz starijeg u mlađe kameno doba.

Dva milenijuma limesa

Đerdap je bio i limes Rimske imperije. Deo limesa, zapadno i istočno na Dunavu, u odbrani severne granice, podrazumeva se i za vreme Vizantije. To je bio sistem utvrđenja (castelli), na određenim rastojanjima, međusobno povezanih vojničkom cestom. Delom su očuvani kasteli Cuppae (Golubac), potopljen Taliata (D. Milanovac) i Transdierna (Tekija) i delom očuvana Diana (Kladovo). Ostaci ceste nalaze se s desne strane Dunava, usečeni u stenu. Značaj gradnje i rekonstrukcija ceste označavaju table: Tiberijeva iz 34. godine, Klaudijeva iz 43, Domicijanova iz 93; Trajanova iz 100. godine, u mermeru. Nizvodno od Kladova očuvani su ostaci obalnog stuba Trajanovog mosta, podignutog za osvajanje Dakije; grandiozno delo arhitekte Apolodora (104-105), s dvadeset zidanih stubova, a preko njih pružala se 1 071 m duga drvena lučna i rešetkasta, konstrukcija koja je imala zidane portale. Rimski put postojao je i na levoj strani Dunava. Indikativno je da ceste i utvrđenja na levoj obali Dunava, od Rimljana do Habzburške imperije, imaju svoju „braću“ po nameni; to potvrđuje i produženje Vojne krajine (Militärgrenze) do Oršave.

Posebnu pažnju privlače utvrđenja na ulazu (Golubac) i izlazu (Fetislam) Đerdapske klisure. Na ulazu, na grebenu iznad Dunava, očuvani su ostaci rimskog, potom vizantijskog kastela Cuppae (165 x 165 m). Godine 1337. pominje se kao mađarsko (Galambócz) u borbama s Vizantijom. Posle Kosovske bitke utvrđenje preuzimaju Turci, a 1402. predaju ga despotu Stefanu kao nagradu za učešće u bici kod Angore. Uskoro, od 1458, Turci ga izgrađuju u jedan od najznačajnijih turskih pograničnih gradova (Güverdjinlik) i drže ga do 1867. Osnova utvrđenja je prilagođena terenu, na vrhu je donžon kula od koje se levo i desno spuštaju prema Dunavu dva reda zidina, na obali je kula sa platformom za topove. Na izlazu iz klisure, kod Kladova, nalazi se pravougaono utvrđenje s kulama na uglovima, najverovatnije ostaci logora građenog u vreme Trajana, a obnovljenog za vreme Justinijana. U XI veku utvrđenje se pominje pod imenom Novigrad. Obnavlja ga i preuređuje sultan Sulejman (1542) u ratovanju s Ugarskom i dobija ime Fetislam. Dograđivano je početkom XVIII i XIX veka. Poligonalnog je oblika (480 x 260 m), s jakim zidovima, puškarnicama i šest bastiona. Sada nerazumno zapušteno.

Sva ova utvrđenja imaju zajednički imenitelj koji se ne uočava: obeležavaju, skoro dva milenija, graničnu liniju na kojoj se „prelama“ istorija Balkana.

Hidroelektrana Đerdap I (PHE) je monumentalni spomenik industrijalizacije i elektrifikacije koje je XX vek dodao prirodno-kulturnoj celini Đerdapa. Na energetskom potencijalu Dunava u Đerdapskoj klisuri (oko 14 milijardi kWh) Jugoslavija i Rumunija zajedno su izgradile hidroelektranu, a vodotok uredile tako da postane deo plovidbenog kanala Rajna-Majna-Dunav. Prelivna brana sa prevodnicama duga je 1278 m. Uzvodno je nastalo akumulaciono jezero dugo 120 km, koje nije izmenilo prirodne vrednosti Đerdapa.

Marginalizacija od strane vlade

U toku je proces usvajanja Dunavske strategije, makroregionalnog projekta Evropske unije. Mesto u ovom dokumentu Vlada Srbije definisala je brojnim strateškim aktivnostima. Među njima su i spomenici koji su prethodno navedeni. To otvara mogućnost korišćenja sredstava iz Strukturnih fondova EU. Međutim, način na koji su zapisani u Strategiji bitno se razlikuje od načina na koji su stručno obrazloženi u ovom predlogu. Ostavljam po strani da su dati kao spomenički fragmenti, van društveno-istorijskog konteksta i uzimam samo primer Lepenskog Vira. Pominje se u okviru „projekata razvoja marina“ koje poseduju više opština, pa i opština „Majdanpek (arheološki lokalitet Lepenski vir sa pristaništem)“. I dalje, „izrada prostornog plana za Nacionalni park Đerdap“; unutar njega je Lepenski vir, ali se ne pominje. Zaključak sledi: Lepenski vir kao dobro Svetske baštine Vlada ne vidi u dogledno vreme.

Autori strateških aktivnosti i Vlada Srbije (usvojila 10. 06. 2010) mogu biti slepi pred ovom činjenicom, ali oni koji imaju reference u ocenjivanju šta je strategija u čuvanju spomeničke baštine to pravo nemaju. Da li Srbija namerava da Lepenski vir i dalje ostane samo „arheološki lokalitet“ i da ga Evropi marginalizovano predstavlja kao element u „Nacionalnom parku“? Ili nadležni treba da shvate da je Srbija baštinik kulture društvene zajednice koja anticipira urbanu kulturu koju ćemo naći zapisanu milenije kasnije, koja je ostvarila visok stepen stambene kulture, koja stvara umetnost posvećenu čoveku, u kojoj nema vladara, sveštenika i vojskovođa i koja milenij i po ne poznaje vlasništvo, ratove i osvajanja teritorija.

Ova dva oprečna pristupa Lepenskom Viru i Đerdapu mogu se prevazići. Nadležni organi države treba da podnesu zahtev za njihov upis kao integralnog dobra u Spisak svetske baštine. Srbija bi dobila dobro koje, ako se revitalizuje i proglasi dobrom Svetske baštine, postaje kulturno i turističko područje prvog ranga u srednjoj Evropi. Među dvadesetak integralnih dobara upisanih u Svetsku baštinu istorijski ima vrednijih (npr. Maču Pikču), ali Lepenski vir i Đerdap je najdugovečnije i sadržajno najbogatije integralno dobro koje bi u Evropi bilo upisano u Svetsku baštinu.

Ovim poduhvatom prostornog uređenja izuzetnog područja, pojedinačni spomenici u Strategiji razbacani u tri ministarstva, dobili bi veću specifičnu težinu i u raspodeli sredstava EU.

Iduće godine, Srbija sa UNESCO-om domaćin je skupa predsednika zemalja Jugoistočne Evrope na temu kulturne baštine. Bio bi kulturni događaj da ova jedinstvena celina, pripremljena koliko je moguće (Lepenski vir sa novom konstrukcijom za zaštitu i prezentaciju i Golubac sa projektom koji je već usvojen u Briselu veoma su izgledni; projektanti M. Jovin i S. Temerinski), bude predstavljena učesnicima kao potencijalna svetska baština, s pripremljenim zahtevom za upis u Spisak te baštine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari