Milan R. Simić: Istrajni esejističko-aforistički stvaralac 1

Šumadijski pesnik, romanopisac, pripovedač, dramatičar, urednik, a ponajpre vrsni kritičar, vispreni esejista isnažni aforističar – Milan R. Simić, u četiri decenije svogknjiževno-plodonosnog rada stvorio je i objavio osamnaestknjiga proze, pesama, eseja, književne kritike, radio-drama i aforizama.

Potsetimo, tu su zbirke priča Nedovršena priča (1994) i Priručnik za buduće mučitelje i ubice(2003), romani Poricanje stvarnosti (2001), Ode mi da poludim (2002) i Beli svet konačno (2003), zbirke filozofema Priručnik za pobunu verujućih (2011) i Aristotel po drugi put među Srbima (2012), zbirke ogleda i kritika Eseji da ti blaže gorčinu(2010), Ali nećemo više o tome (2010), Ali hoćemo upravo o tome (2011), A to tonuće u prostoru (2012), Dnevnik čitaoca (2015) i Dnevnik čitaoca 2 (2017), kao i zbirke aforizama Čizma režim čuva (1996), Glasaćemo se još (1997), Eno sekire, kamo ga kum (2008), Zovite me Aristotel (2013) i Žulj na žulj (2017).

Glavno književno analitičko određenje Simićevog opusa jeste, međutim, snažna, zdravoironijska crta, tačnije boca koja u piščevom visprenom stvaralačkom oku, suvim, majstorskim realizmom slika današnju, i negdašnju stvarnost, realiju koju živimo – tako verno, sugestivno, da se njena literarna istinitost i književna vrednost ne mogu dovesti u pitanje. Iz celog Simićevog opusa, po prirodi stvari, ova bulatovićevska osobita književna odlika, tačnije, taj snažni kritičko-satirički prosede, najočitije se prepoznaje u Simićevim esejima i aforizmima, jer kritik Milan R. Simić savršeno je na hartiju svojih dela utisnuo naš, narodni mentalitet, srpsko političko i svako drugo psihologiziranje, mentalni sklop naroda ovog balakanskog, često tribalnog podneblja.

Te se od njegovih ubojitih aforizama o našoj trenutnoj političkoj i društvenoj stvarnosti i kritičkih eseja o Kafki, Borhesu, Pinteru, Džojsu i Beketu ne može napraviti jasna, validna, vidno prepoznatljiva razlika, pa se time skoro Simićevi eseji i aforizmi ne mogu razgraničiti i razdvojiti po jasnoj, različitoj tematici i posebnom književnom stilu.

Jer svakom ko se bavi književnim poslom sve je to, dakako, tako skladna, za oko vidljiva i razum ugodna i ritmična mešavina u borhesovskom maniru, da ima, svakako, univerzalno, homogeno, jedinstveno književno zračenje i simbolizovanje.

Apsolutno isto jeste Simićev aforizam – Naša slavna prošlost izgleda grozno. Vekovi su učinili svoje (Politika, 23. Avgust 2015), kao i esej Borhes kao da je igrao šah sa Svedenborgom (Danas, 4. oktobar 2015). Jer, obe su ove književne tvorevine takvim osobitim sonetom i milozvučnim tonom odsvirane, da sjedinjuju i objedinjuju nešto što je poput neba i zemlje u vidu ispoljavanja: aforizam i esej, dakako, u nešto gotovo isto i slično, slično i tematski, i epohalno, istorijski, i književno, u svakome smislu – to jest, aforizmi Milana R. Simića postojani su ubojiti eseji u tri, četiri reči, nasuprot opsežnim esejima i kritičkim prikazima od tri, četiri strane koji tek na kraju, kao čupavci iz kutije, iskoče, pokažu svoju glavu, i još jednu ubojitu vrednost: esejističku aforističku satiru najvećeg, najsnažnijeg i najdubljeg inteziteta. I mogu se uravnati glatko i jednostavno samo sa još jednim našim velikim književnim demijurgom, stvaraocem ironije kao temeljnog i glavnog postupka u književnosti, ali i najučinkovitijeg medikamenta za sve naše zlovolje – Miodraga Bulatovića i njegove osinje i stršljenovske zdravoironijske univerzalne i odavno evropski priznate proze. Mogao bi se izreći i svim književnim merilima dokazati i potkrepiti  takav nedvojbeni usud da je Milan R. Simić, zasigurno, kritičarski i esejističko-aforistički Miodrag Bulatović naše današnje aforistije i esejistije, jer kako sam lično, glavom i bradom, reče kritik Simić:

Dobar esejista jedna je vrsta pamćenja književnosti. A i švedski filozof, teolog i mistik, Emanuel Svedenborg bi se sigurno složio, dakako, uz Borhesov amin.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari