Kultna TV emisija U Njemačkoj „Vrijeme kulture“ („Kulturzeit“, „3SAT“) je – u povodu pete obljetnice rata u Iraku – izračunala šta se s tri bilijuna američkih dolara, koliko je ovaj rat prema analizama Jozefa Štiglica i Linde Bilmes već do sada koštao, moglo sve napraviti? Mogle su se isplaćivati plaće za 45 milijuna učitelja cijelu jednu godinu.

Kultna TV emisija U Njemačkoj „Vrijeme kulture“ („Kulturzeit“, „3SAT“) je – u povodu pete obljetnice rata u Iraku – izračunala šta se s tri bilijuna američkih dolara, koliko je ovaj rat prema analizama Jozefa Štiglica i Linde Bilmes već do sada koštao, moglo sve napraviti? Mogle su se isplaćivati plaće za 45 milijuna učitelja cijelu jednu godinu. Moglo se izgraditi i svih 219.000 osnovnih škola. A moglo se i finansirati i studiranje 129 milijuna studenata. Moglo je, ali nije ništa od toga…

Dobitnici i gubitnici

Možda je i bezosjećajno s obzirom na svu patnju govoriti o troškovima ovog rata, kaže na jednom mjestu Štiglic, ali sve ima svoju cijenu i ovih šest bilijuna dolara plaćat će i SAD i svijet još godinama, otprilike po polovicu. Ali, najveće troškove ovog rata platio je već sam Irak. Polovica iračkih liječnika je ubijeno ili su napustili zemlju. U porušenoj zemlji je stopa nezaposlenosti 25 odsto, a i pet godina nakon rata u Bagdadu ima struje nepunih osam sati na dan. Od ukupno 28 milijuna stanovnika četiri milijuna su i dalje izbjeglice, a dva milijuna Iračana je napustilo zemlju, upozorava Štiglic.

Po Štiglicu, dobitnici u ovom ratu su samo naftne kompanije i ugovorne privatne zaštitarske firme, kakve su „Halliburton“ i „Blackwater“. Jedan stražar firme Blackwater može u ovom ratu zaraditi i više od 1000 dolara po danu, veli Štiglic, a to plaća država. Vrijednost dionica Halliburtona, bivše firme američkog potpredsjednika Dika Čejnija je, pak, u međuvremenu odletjela nebu pod oblake. Štiglic se, veli, počeo ozbiljnije baviti troškovima rata u Iraku tek 2005. godine kada je jedan odbor američkog Kongresa priopćio da su se dotadašnji troškovi rata u Iraku popeli na 500 milijardi dolara. Samo privatna firma Halliburton, specijalizirana za vođenje rata, primila je od američke vlade za njen rad u Iraku 19,3 milijardi dolara, izračunali su Štiglic i Bilmes, koji tvrde da je obični američki vojnik u Iraku mogao zaraditi tek 40.000 dolara, ali da namještenici pomenutih privatnih firmi koštaju američke poreske obveznike pojedinačno i do 400 000 dolara.

Već pomenuti porast barela nafte s 25 na 100 dolara u posljednjih pet godina prouzrokovao je godišnji porast troškova rata za 25 milijardi, a do 2015. godine samo će po ovom osnovu troškovi narasti na 1,6 bilijuna dolara. Koliko god da je ovakav razvitak „fatalan“ po američku i evropsku privredu, po afričku je smrtan.

Umjesto toga za pet je godina ubijeno u Iraku 3.974 američkih vojnika i 151.000 Iračana, koji su direktno umrli od nasilne smrti. A tom direktnom umiranju treba dodati i između 450.000 i 600.000 onih koji su podlegli smrti uslijed posljedica rata i nasilja, teško optužuje profesor s Columbia University i dobitnik Nobelove nagrade za analizu tržišta Jozef Štiglic…
Direktan povod za ove Štiglicove redove nije bila samo peta obljetnica „rata zasnovanog na lažima“, nego upravo njegova studija, u koautorstvu s Lindom Bilmes, objavljena pod naslovom „Rat od tri bilijuna dolara. Stvarni troškovi iračkog konflikta“ („The Three Trillion Dollar War. The True Cost of the Iraq Conflict“). Ona se pojavila na engleskom jeziku točno za petu obljetnicu rata u Iraku.
S velikom nestrpljivošću se očekuje, i njemački prijevod ove knjige, kojeg je već najavio „Bertelsmann-Verlag“ za svibanj/maj ove godine. Ne bi se, pak, trebalo čuditi da se pojavi pod naslovom „Rat od šest bilijuna dolara“. Jer, podaci s engleskog covera nisu, de facto, cijela istina o troškovima ovog rata. Korigirao ih je već Štiglic u razgovoru za londonski „The Guardian“, jer je postojećim troškovima dodao i pretpostavljene troškove za daljnje vođenje rata, kao i tzv. posljedične troškove.
Uzgred, onima kojima se učinilo da smo ovdje olako „prekrstili“ američko-engleski izraz za trilijun u bilijun dužni smo kazati da je trilijun (trillion) de facto isto što i bilijun (billion) u ostalim evropskim jezicima, pa i našima. Jedan „trillion“ u engleskom i jedan bilijun u njemačkom i našem jeziku imaju, dakle, po 12 nula i znače hiljadu milijardi, pa vidite…
Ako i prihvatimo da će se američke trupe stupnjevito povući iz Iraka do 2012. godine, veli Štiglic, onoj već stravičnoj sumi od tri bilijuna treba dodati i daljnje milijarde za vođenje rata, potom i milijarde za povrijeđene veterane, kao i milijarde za kamate na uzete kredite, dakle najmanje još tri bilijuna dolara. Zato će po Štiglicovoj računici rat u Iraku koštati čitavih šest bilijuna dolara. U prilog ovoj računici ide, i to što je bivši glavni ekonomski analitičar „Svjetske banke“ i ex-savjetnik predsjednika Billa Klintona za izračunavanje troškovne strane rata u Iraku primjenio upravo onu metodu analize za koju je i dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju, tvrde upućeni u ovu problematiku. Treba reći da da ni koautorka ove knjige Linda Bilmes nije bilo tko u svijetu znanosti, nego je ugledno ime s Harvard University…
Kao što je znano, Džordž Buš i njegovi „jastrebi“, zamisli su bili na brzinu srušiti jednog diktatora, što Sadam neprijeporno jeste bio, pa urediti Bliski istok, sukladno važećoj unilateralnoj američkoj doktrini (Pax Americana), pa potom početi koristiti naftna bogatstva ove zemlje i držati i Irance i Saudijce u šahu. Uzgred rečeno, i nekim se misaonim ljudima na Zapadu učinilo prije pet godina da se demokracija može donijeti nekomu na bajonetama. U takve se u Njemačkoj uvrstio tada i Hans-Magnus Encensberger, ali ne i Jirgen Habermas. U međuvremenu se situacija u Iraku „otela“, kako je i prorekao Habermas, a i barel nafte se uspentrao s tadašnjih 25 na sadašnjih 100 dolara… „Naša financijska uprava je proračunala da će rat koštati manje od 50 milijardi dolara“, izjavio je na početku rata na konferenciji za novinstvo tadašnji ministar obrane Donald Rumsfeld. Na toj istoj konferenciji je jedan novinar uzvratio da bi rat mogao koštati i cijelih 300 milijardi dolara. „Koještarija“, uzvratio je Rumsfeld. Po Štiglic-Bilmesovovoj računici, međutim, rat u Iraku je već koštao do danas deset puta više , a do 2012. godine koštat će i 20 puta više i od najcrnjih prognoza. Profesor s Columbia University naglašava, inače, da se ne bi ni bavio analizama ovog vojnog sukoba da se američki predsjednik nije služio obilato lažima u svrhu opravdanja ovog sukoba. Štiglic, k tomu, u pravilu ističe da su on i Linda Bilmes pošli od konzervativnih, umjerenih procjena troškova rata u Iraku, te da je tek poslije američke invazije Irak postao mjestom terorizma.
O kakvoj je strahobalnoj sumi riječ može se shvatiti tek kada se kaže da bi za šestinu ratnih troškova mogao biti uveden i uređen socijalno-osiguravajući sustav u SAD za narednih pola stoljeća. Iz Štiglicove analize proizilazi, također, da je Bušova vlada pokušala zatajiti i troškove rata i njegovu bit i posljedice. Tek udruge veterana su uz veliku muku došle, primjerice, do podataka o ranjenima, a njihov je broj 15 puta veći od poginulih, tvrdi Štiglic. Kod 52.000 bivših boraca je, pak, dijagnosticiran post-traumatski sindrom. SAD će morati plaćati invalidninu za oko 40 odsto od čak 1.650.000 vojnika koji su prošli u ovih pet godina kroz irački rat. A njihov će broj rasti jer i rat traje. Troškove rata nisu, pak, još ni osjetili toliko poreski obveznici, koliko će ih osjetiti sljedeće generacije Amerikanaca, koje će morati otplaćivati uzete ratne kredite cijelih narednih 100 godina…
Po Štiglicovoj argumentaciji, predsjednik Bush je htio ovaj rat po svaku cijenu, ali je htio i da njegovi stvarni troškovi ostanu u tami. Dakle, poveo je rat, a snizio poreze, pa je morao uzeti kredite u inozemstvu, od međunarodnih zajmodavaca. Ovaj je rat tako nekadašnju najbogatiju zemlju svijeta doveo u ovisnost od naftnih milijardi s Bliskog istoka i kineskih valutnih rezervi, zaključuje Štiglic. Posljedice su ogromne, Bušova vlada je proigrala budućnost svoje zemlje, zaključuju Štiglic i Bilmes.
Njih dvoje nisu, inače, neki pretjerani pacifisti. U knjizi će tako i izrijekom pohvaliti rečenicu Baraka Obame – „ja nisam protivu rata – ja samo imam nešto protivu glupih ratova“!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari