Nema izuzetka

Ivan Džidić Proteklih evo umalo petnaest dana, dakle dva tjedna, tiždna, nedelje, sedmice…, bila me je zakačila nekakva postmodernistička konfuzija. Nisam se snalazio u izvlačenju iz nje, nisam nalazio odgovarajući ključ za muku koju sam mučio. A onda iznebuha, ko ima sreće ipak ima sreće, naleti avangardizam – čitam, prepisujem, potpisujem. I evo.
Harizmatsko vođstvo zasnovano je prvenstveno na herojskom, svetom ili neodoljivom obilježju ličnosti vođe, kao i na svetoj ili nadahnutoj prirodi njegove misije. Harizmatski vođa svoj autoritet ne zasniva na statusnoj moći već na posebnim osobnim sposobnostima da kod svojih sljedbenika izazove bezrezervnu odanost i saglasnost za svoje odluke i djela. Harizma se u širem smislu odnosi na kvalitet koji se pripisuje i ličnostima, zbog njihove pretpostavljene veze sa božanskim, nadljudskim, fundamentalnim vitalnim snagama. Ovaj kvalitet je osnova snažnog uticaja onih osoba za koje se smatra da te snage posjeduju, te se stoga prihvataju kao vladari, vođe, proroci, partijske vođe…
… Harizmatska vlast je po svojoj prirodi nestabilna, jer svoju legitimnost ne zasniva ni na običaju ni na zakonu, već na ličnoj moći. Ona na djelu mora potvrditi da raspolaže zadivljujućom snagom, sposobnošću da stvara „čuda“, ili čini herojska djela … Harizmatski vođa svoj autoritet zasniva na misiji koju njegova ličnost otjelovljuje i koja ne mora imati nužno revolucionarni karakter, već joj je cilj rušenje postojećeg morala, zakona i tradicije. Harizmatsko vođstvo se javlja u izvanrednim situacijama i uvijek je plod neobičnih okolnosti, bilo spoljnih (političkih, ekonomskih) ili unutrašnjih (duhovnih, naročito religioznih), a zajedno povezanih sa odanošću pripadnika grupe, ili društva, herojskim osobinama ili „božanskim“ moćima … „Harizmatske teokratije“ su istorijski tip globalnog društva. Zbog svoje nestabilnosti ova društva integraciju ostvaruju objedinjavanjem državne, vojne i crkvene vlasti. Vlast je „posvećena“, a njena inkarnacija je „harizmatska ličnost“… koja je sve odjednom. Promjena okolnosti, uspostavljanje čvršće organizacije, smrt vođe, rutinizacija svakodnevice, potkopava harizmatsko vođstvo. Ono postaje institucionalizovano, mehaničko, ili ga pak nasljeđuju sasvim drukčiji oblici vlasti i društvenog ponašanja…
Harizmatskim vođama se u savremenim analizama nazivaju oni nacionalni lideri čija je snaga i privlačnost ličnosti bila, između ostalog, izbor autoriteta nove vlasti.
Pridavanje rijetkih ili skoro nadljudskih crta ličnostima ili čemu li, znak je nedovoljne razvijenosti demokratskog donošenja odluka.