Nijedan put više ne vodi mimo nezavisnosti Kosova

Postoje sveze između Bosne i Kosova. Oboje su protektoratu slične tvorevine, nisu dovršene, suverene države. To ima razloge, ali, također, i štete. Jedna druga vrsta sveza je za obje neophodna perspektiva pristupa Evropskoj uniji. Ovo važi za sve države nasljednice Jugoslavije, dakle, također, i za Srbiju. Ova perspektiva je jak motiv za razvoj u ovim državama, ali ona prisiljava, također, na ispunjenje uvjeta, takozvanih kopenhagenških kriterija. Oni sadrže ne na posljednjem mjestu i obvezu pridržavanja ljudskih i manjinskih prava. Iz njih proizlazi i njima pripada i omogućavanje povratka izbjeglica, neograničena suradnja s Tribunalom za ratne zločine u Den Haagu i još mnogo toga drugoga – kaže u razgovoru sa ovim novinarom poslanica zelenih u njemačkom Bundestagu Mariluiz Bek. Naša sagovornica je vjerojatno najaktivnija članica vanjskopolitičkog odbora, a odnedavno je i potpredsednica Parlamentarne grupe za BIH, tako da veoma pomno prati politička događanja u ovom dijelu svijeta. Odgovarajući na pitanje o budućem statusu Kosova, gospođa Bek kaže:

Učenje srpskih socijalista putem nemačkog radija

Već nekoliko mjeseci se njemačka radio-stanica Deutsche Welle može slušati i na srpskom jeziku u Srbiji. Doduše, ovaj se program emitira putem Radio S – stanice čiji je vlasnik dosadašnji generalni sekretar Socijalističke partije Srbije. Mogu se čuti kritike da se na ovaj način partija Slobodana Miloševića makar i indirektno sufinancira novcem njemačkih poreskih obveznika?

– Prije svega u pitanju je sadržaj emisija. Potom je riječ i o njihovoj vjerodostojnosti. Ako bi ona trebala biti dovedena u pitanje time što ove emisije emitira jedna radio-stanica Miloševićeve partije imala bih s tim problema. Ali, tako to i ne mora biti. Ako se Socijalistička partija Srbije nalazi u procesu učenja i izraz toga su ove emisije, nemam ništa protiv.

– Nijedan put ne vodi više mimo nezavisnosti Kosova od Srbije. Ovaj stari zahtijev kosovskih Albanaca je – nakon rata i osmogodišnje UN uprave – de facto pojašnjen. Naravno, bilo bi sporazumno rješenje između kosovskih Albanaca i Srba bolje – a iz mojeg kuta gledanja – također i moguće. Ali, ono nije postignuto unatoč višegodišnjim naporima i posredovanjima. Sada nema više vremena, jer na Kosovu postoji silni pritisak i mnoga neriješena pitanja. Sada mora biti odlučeno.
U svijetlu najnovijeg razvoja situacije – na primjer nedavno jednoglasno usvojene rezolucije srpskog parlamenta, koji je uslovio potpis Beograda na sporazum sa EU o stabilizaciji i asocijaciji od podrške EU srpskom odbijanju nezavisnosti Kosova – kako Vi vidite šanse približavanja Srbije Evropskoj uniji?
– Srpska vlada i srpski parlament su demokratski birani i utoliko izraz raspoloženja u srpskom društvu. Postoji Radikalna partija, ali postoji i Liberalno- demokratska partija. Privredna i politička kriza, kao u Srbiji, vodi, naravno, ka političkoj polarizaciji. Ljudi u Srbiji morat će se odlučiti između nacionalizma i približavanja Evropskoj uniji. Ja se nadam da oni ne žele zauvijek ostati izolirani.
Poslije jednog putovanja u Prištinu i Beograd, a neposredno uoči izvještaja pregovaračke trojke, ocijenili ste u izvještaju, zajedno s Jirgenom Tritinom, da je „ograničena nezavisnost Kosova jedina mogućnost da se rizici ovog konflikta učine za EU kontrolivim. U ovom izvještaju govorite, također, i o „frozen conflict“ pred vratima Evropske unije. Biste li mogli pobliže da objasnite ovaj pojam?
– Postoje konflikti koji se ne daju stvarno riješiti mimo odluke o statusu. Stvarnost se ponekad jogunasto opire razumu ili kompromisu. Posao uvjeravanja traje predugo, a ponekad su i konfliktne strane tako otvrdle da su jedva više dostupne.
Kada se gleda spolja dade se to, naravno, lako kazati, pri tomu mislim na situaciju između Gruzije i Abhazije, ili na Nagorno-Karabah. Moramo paziti da nikada više ne dopustimo ili ne stvorimo tako zamrznute konflikte. I Kosovo prijeti da postane jedan takav slučaj ako se ne presiječu Gordijevi čvorovi. Zbog toga je odluka neophodna.
Vi ste i potpredsjednica Parlamentarne grupe za Bosnu i Hercegovinu u Bundestagu. Povodom parafiranja EU sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji s Bosnom i Hercegovinom izjavili ste da Banjaluka nije više loptica Beograda u borbi oko Kosova. Šta ste mislili time?
– Parafiranje ovog sporazuma je bilo mogućno samo nakon što je vlada Republike Srpske povukla prijetnje bojkotom sveukupnih državnih institucija. Time je mogla Bosna i Hercegovina načiniti veliki korak ka Evropskoj uniji.
Vlada u Banjaluci je time dokazala razum i smisao za realnost. I pokazala je, također, da nije jednostavno instrument nacionalista u Beogradu. Ovi brane tobožnje srpske interese, ali štete time u stvarnosti Srbiji i Srbima, također i u Bosni. Nadajmo se da će vlada Republike Srpske ostati tako emancipirana i, također, da će i dalje donositi odluke u interesu suverene, dinamične Bosne-Hercegovine.
U jednom od Vaših izvještaja stoji da nacionalistički političari na Balkanu štete interesima svojih zemalja. Vi pišete „… oni štete naročito mladima, kojima se tako krade njihova evropska perspektiva. Ako se oni (političari) konačno ne probude, trebala bi to učiniti, u svakom slučaju, društva u Srbiji i u Bosni i Hercegovini.“ Šta se treba, po Vašem mišljenju, činiti kako bi se probudila javnost u obje zemlje?
– Mi se prvo zalažemo za vizne olakšice za ulazak u Njemačku i druge zemlje Šengena. Ljudi moraju moći putovati, oni moraju moći proširiti svoje horizonte. Prijeteća izolacija Srbije je enormna opasnost po zemlju. Iskustva u inozemstvu djelovat će ranije ili kasnije također i unutar Srbije – unutar njene privrede, u kulturi i u politici, na primjer u medijima.
Možete li Vi uopće zamisliti da se balkanske zemlje u dogledno vrijeme priključe Evropskoj uniji?
– Naravno da mogu takvo što zamisliti. A prije svega želim nešto takvo. Kako će dugo to trajati, ne znam. Dogledno vrijeme je rastezljiv pojam. Ali, sve države trebaju zajedno pristupiti. To ne bi bilo samo najbolje i ne bi samo povisilo razvojni pritisak, nego bi to bio, također, i jaki znak pomirenja, koje je dio ovog procesa. Kako se ovo može provesti vidjet ćemo.
Vi pledirate već dugo za „odgovornu zapadnobalkansku politiku“ SR Njemačke i Evropske unije. Kako bi ona trebalo da izgleda?