Ibrahim Hadžić rođen je 1944. godine u Rožajama (Crna Gora), gimnaziju je završio u Novom Pazaru. Studirao je svetsku književnost na Filološkom, a diplomirao istoriju umetnosti na Filozofski fakultet u Beogradu. Objavio je petnaestak pesničkih i proznih knjiga, kao i pet o gljivama.

 Za svoj pesnički rad dobio je nekoliko književnih nagrada (Isidora Sekulić, Milan Rakić, Pero Đamila Sijarića, Biljana Jovanović). Dugo godina bio je urednik Školskog programa TV Beograd. Živi u Beogradu.

Listajući knjigu Ilustrovani rečnik gljiva, nameće se pitanje otkud nit koja spaja vrsnog poznavaoca gljiva i poznatog pesnika?

– Književnošću se bavim više od četrdeset godina, a gljivama dvadesetak. A otkuda nit koja povezuje pesnika i gljivara, teško mi je da objasnim. Okrenutost gljivama verovatno potiče iz dve činjenice: detinjstvo i dečaštvo proveo sam u kraju koji je izuzetno šumovit i gde je priroda dominantna u odnosu na sve ostalo, i drugo, u ranom detinjstvu došla mi je u ruke zanimljiva knjiga ruskog autora Verzilina Tragom Robinsona, knjiga čije je svako poglavlje počinjalo lirskom pesmom nekog od poznatih ruskih pesnika. Sadržaj knjige me je uveo u čudesan svet biljaka i gljiva. Gljive su se, kao čudo prirode, nametnule, i izdvojile iz celog sveta prirode.

Da bi se ova knjiga objavila, koliko je bilo potrebno vremena i truda oko prikupljanja građe koja na kraju, pored detaljnih objašnjenja i uptstava, sadrži 600 originalnih fotografija u koloru?

– Knjigu Ilustrovani rečnik sveta gljiva radili smo zajedno, skoro četiri godine, profesorica Biološkog fakulteta u Beogradu, Jelena Vukojević i ja. Iza te knjjige stoji naše ogromno iskustvo, Jelenino kao izvrsnog poznavaoca sistematike i genetike gljiva, i moje kao terenca koji je upoznao, pa i fotografisao, preko hiljadu vrsta gljiva.

Jedan od tri rečnika u knjizi je i Rečnik narodnih imena gljiva, pažljivo prikupljenih u raznim krajevima Srbije i Crne Gore. Kakav je značaj tog rečnika i dokle se otišlo na standadizaciji narodnih imena za gljive?

– Rečnik narodnih imena gljiva nastajao je skoro dvadeset godina. Mikonime, tj. imena gljiva skupljao sam od proverenih gljivara ili sam držao određenu gljivu u ruci i pitao meštane raznih mesta da mi kažu kako oni zovu tu vrstu. Na taj način prikupio sam brojne sinonime i homonime za oko četrdesetak vrsta gljiva.

Ovaj rečnik govori o bogatstvu narodnog jezika ali i o nemogućnosti sporazumevanja među gljivarima iz raznih krajeva Srbije, jer skoro svaka oblast ima svoje ime za određenu vrstu gljiva, a neka sela čak i različita imena za jednu te istu vrstu. Izlaz iz ove situacije je standardizacija gljivarskog jezika, onako kako su uradile mnoge zemlje sa dužom gljivarskom tradicijom. Pokušaj predstavnika Mikološkog društva Srbije da sa Akademijom nauka i umetnosti, odnosno Odborom za standardizaciju jezika, ugovori sastanak i da se otpočne sa ovim delikatnim poslom, nije urodio plodom. Profesorka Jelena Vukojević i ja dali smo u ovoj knjizi jedan predlog za 770 tzv. narodnih imena gljiva.

Koje su to specifičnosti ove knjige što je odvaja od drugih knjiga ove vrste?

– Knjiga Ilustrovani rečnik sveta gljiva po mnogo čemu je jedinstvena knjiga za našu i za svetsku mikologiju. Jedinstvenom je čini bogato ilustrovano veoma važno poglavlje koje se bavi morfologijom, tj. oblicima gljiva. U svetskoj literaturi ovaj problem je do sada rešavan shematski, crtežima, a u našoj knjizi on je predstavljen brojnim fotografijama, koje osim što govore o oblicima, govore i o kolorističkim osobenostima pojedinih delova gljiva.

Smatrate li da se, uz pomoć ove knjige, gljivari amateri mogu upustiti u sabiranje jestivih gljiva, bez opasnosti po život?

Ilustrovani rečnik sveta gljiva je kompleksna knjiga. Ona nije standardni priručnik, tzv. ključ za gljive. Naravno, knjiga može poslužiti za identifikaciju i za razrešavanje nekih dilema, ali ona se prevashodno bavi gljivama kao predstavnicima carstva Fungi.

Kako objašnjavate činjenicu da Gradski sekreterijat za kulturu nije imao sluha da pomogne izdavanje ove knjige, koja sadrži tri rečnika (rečnik narodnih imena gljiva, rečnik standardnih naziva gljiva i rečnik mikoloških pojmova), a oni su od značaja za srpski jezik?

– Ljudi koji sačinjavaju određene komisije pri gradskim ili republičkim sekretarijatima nisu objektivne ili nepotkupljive sudije koje rade po pravdi. To su ljudi od kojih se mnogi ne razumeju u ono zbog čega se tu nalaze, ili rade u svoju korist, odnosno lobiraju u korist sebe ili svojih prijatelja kojima su naklonjeni izdavači. Nije nevažno da li će izdavač biti finansijski podržan pri realizaciji nekih kapitalnih projekata. Imao sam priliku da vidim spisak dela koje je Komisija pri Gradskom sekretarijatu za kulturu podržala (naravno, ne znam koja su sve dela konkurisala a nisu prošla), ali, zapanjio sam se kada sam primetio veliki broj prevedenih dela. Dobro je što se štampaju prevodi, ali ni u kom slučaju ta dela ne mogu imati veći značaj od originalnih, domaćih kapitalnih dela.

Drugo, navešću jedan primer uz svu bojazan da budem pogrešno shvaćen. Naime, jedan član Komisije u isto vreme je i predsednik Zadužbine “Crnjanski”. Na spisku odabranih dela za finansiranje je i izvanredni Roman o Londonu Miloša Crnjanskog, delo koje se više od tri decenije štampa i preštampava. Dakle, to nije novo delo. Ako se želelo pomoći Zadržbini „Crnjanski“, postojali su drugi, primereniji načini.

Tri rečnika koje pominjete, a koji su sastavni delovi Ilustrovanog rečnika sveta gljiva, od posebnog su značaja za srpski jezik i kulturu i oni ovo delo izdvajaju iz čisto prirodnih nauka, što ruši eventualni alibi Komisije koja ga nije podržala. Ovo delo zaslužuje određenu pažnju i Vukove zadužbine, ali, čini se, i tamo kuca na zatvorena vrata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari