Ivan Džidić Opet srijeda. Ova za promjenu dušu dala za posttraumatski stres. Uz pretpostavku da je ko bio traumiran, naglašeno proteklih valjda deset dana. Ali je zato istraumiranom lijepo čuti, dobro došli bolje vas našli antistresna terapija, ko je u koje vrijeme i kako danas, od jučer po kratkom postupku izabranih, za s portfeljom ili bez njega, piškio, kakio, popio kafu, doručkovao, uselio se, iselio, predao, primio, promijenio kancelariju, vratio se u kojoj je bio, popio šampanjac, pojeo tortu… Pa, opetovano, kakva je razlika između predstavnice grada i predstavnika Javnog servisa osim u polu, gabaritu i stilu… Ili ko voli demokratiju jer mu je nekako lijepa… Baš onako pravo proevropski, proreformski i proštagodtreba. Baš kao Kaptol, koji usklađeno sa europskim demokratskim pravilima se spomina žrtava komunizma. Bez navodnika, bez tzv. Baš kao HRTOVA SMS anketa uz pjesmu odakle to vila kliče zdravo dragi poglavniče. Pa ti Stipe pjevaj kako nešto nije u redu. Ili recimo, ako ti odgovara, daleko je biser mora, europski duh. A da ne pomješaš pjesme.
A opet kakve to veze ima. Budžet je proovcima ovdje, koji su si sami skontali, dobar ko kad je dobar. Milijardu i nešto europljana, stotine miliona zelenih i, reče li, petnaest šesnaest milijardi domaće valute. Sumovito. Skoro kao budžet koji bi kad bi se dogovorili napravilo njih dvadesetak. Od regulisanog Miškovića do neregulisanog Karića i neoslobođenog Kipra i drugih Kajmana. Kad bi bilo zbrojito bilo bi ohoho sumovitije. Jaka država za lajat na zvijezde.
Kakve i to veze ima. Jer je zakon o restituciji samo što nije. Jasno, glasno, transparentno. Ono nije baš sve jasno oko provođenja, ali ne može sve. Ne valja pretjerivati u zahtijevanju. Kao što se ne može zakačiti ni sve periode koje bi cjepidlake da zakače. Dok kače i slojevitost uzimanja i davanja. Na primjer ko bi se još baktao sa proevropski i proreformski usklađenim Nedićevim mažnjavanjem jevrejske imovine. Posebno onim dijelom koji je ostao i bez vlasnika i bez nasljednika. Jer su završili svoje ili u odgovarajućem vozilu, ili na Banjici, ili na Sajmištu, ili diljem objedinjene Europe unutar šireg objedinjenog prostora, a bez bilo kakve potrebe udovoljavanja kojekakvim zahtjevima. A kad već pomenuh slojevitost, tek se niko neće baktati sa ko zna može li ko upitati kad će i da li će kada doći na red restitucija koja se odnosi na otimačinu u proteklih umal pa dvadeset godina. Od zajedničke svojine, preko kojekakvih zajmova, društveno korisnog rada, sindikalne imovine, para za nerazvijene, ili potrešene, pa sve do neiskorištene love uzimane za stambene fondove.
Ma šta ima veze. Neka se ovdje napokon pro. Malo je jedino šteta, nema više dobre dramaturgije, što se, kad je sve išlo dobro kako je išlo, nije nekako uistovremenilo i skupštinsko pojavljivanje onog djeteta koje je finski pomognuto osiguralo neki šićar u idućoj godini, deligradska akcija i recimo Vojin poziv. Čestitke iz Haga.

Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa

U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.

Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.