Pisanje filmskom kamerom 1

Kultni roman, dvostrukog dobitnika „Ninove nagrade“, Živojina Pavlovića, „Zadah tela“ pojavio se (ponovo) nedavno u izdanju beogradske „Lagune“.

Priča prati sudbinu polupismenog mašinovođe, silom prilika nomada, koji više nikome nije preterano zanimljiv i koji pravu životnu strast i kratak prekid svakodnevne patnje oseća još samo u trenucima potpunog predavanja surovom kafanskom delirijumu. NJegova standardna životna forma, „posao-porodica“, iznenada počinje da se menja, u pravcu potpunog raspada. Napušta dom i odlazi u drugi grad, gde u društvu pravih kafanskih veseljaka upoznaje novu ženu i nove probleme koji počinju da ga tište jednako kao i oni stari…

„Zadah tela“ najčitaniji je roman doajena srpske kinematografije, nosioca „crnotalasne poetike“ i pisca nagrađivanog najznačajnijim književnim nagradama. Stvaralac koji „piše filmskom kamerom i snima pisaćom mašinom“ ispisao je žestoku priču o potrazi za uporištem, o čoveku razapetom između okova porodice i iluzije o slobodi, između tamnice predgrađa i sna o velikom svetu, između stvarnosti i želje da bude neko drugi. Priča ispunjena stradanjem i očajem, ali i sladostrašćem i sirovom životnom snagom koja se suprotstavlja iskušenjima egzistencije, postala je crni klasik s kraja 20. veka, a njen opori dah neublaženom žestinom nastavlja da prodire i do čitalaca savremenog doba. Prema motivima ovog romana snimljen je 1983. istoimeni film, koji je na filmskom festivalu u Puli osvojio tri „Zlatne arene“ – za najbolji film, scenario i režiju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari