Grafičke novele u proširenom obliku predstavljaju ono što već decenijama obeležava strip kao formu. Likovi (super) heroja, jasan zaplet u vidu borbe između dobra i zla i svemu tome imanentno nasilje, neki su od osnovnih činilaca naracije uz pomoć kojih autori grade svoje priče. One najpopularnije, pre svega zahvaljujući hrabrosti ljudi iz izdavačke kuće Beli put, probijaju se i na naše tržište.

Grafičke novele u proširenom obliku predstavljaju ono što već decenijama obeležava strip kao formu. Likovi (super) heroja, jasan zaplet u vidu borbe između dobra i zla i svemu tome imanentno nasilje, neki su od osnovnih činilaca naracije uz pomoć kojih autori grade svoje priče. One najpopularnije, pre svega zahvaljujući hrabrosti ljudi iz izdavačke kuće Beli put, probijaju se i na naše tržište.
Mnogo manje pažnje među čitaocima međutim izazivaju stripovi složenijih narativnih struktura u kojima je naglašeno odsustvo super heroja, jasnog, gotovo holivudskog zapleta, nasilja i erotike. Jedna od takvih grafičkih novela je i sjajna knjiga Krisa Vera Džimi Korigan – najpametniji klinac na svetu (Jimmy Corrigan – The Smartest Kid on Earth, Pantheon Books, 2000).
Ver (rođen 1967) karijeru je započeo na univerzitetu u Teksasu, a onda ga je zapazio i ponudio mu posao u magazinu Ro (RAW) niko drugi do slavni Art Špigelman (našoj čitalačkoj publici poznat po svojoj dvodelnoj grafičkoj noveli Maus, u izdanju B92, koja je dokazala da se i najozbiljnije teme, poput Holokausta, mogu obraditi u formi stripa). Od tad Verova karijera ne zna za padove. Bez obzira da li se radi o nezavisnom strip magazinu Acme Novelty Library u kojem je i serijalizovan strip o Džimiju Koriganu, ili je reč o mišu Kvimbiju koji se redovno pojavljuje u Čikago rideru, Verov rad nailazi samo na uspehe, o čemu svedoči i nagrada Nacionalnog udruženja strip crtača, kao i Gardijanova nagrada za najbolju prvu knjigu.
Verovu umetnost u Džimiju Koriganu karakterišu jasan, gotovo geometrijski precizan crtež, usporena naracija i složeni likovi. Zaplet romana je krajnje atipičan za strip: Džimi Korigan u svojim tridesetim prvi put sreće oca i u toj tački počinje ova porodična hronika. Priča se dalje odmotava unazad u prošlost (sve do Svetske izložbe u Čikagu 1893. godine) i bavi se otuđenim odnosima između očeva i sinova unutar porodice dežmekastih Koriganovih. Ver priznaje da je priča donekle autobiografska, jer je i sam oca prvi put sreo tek kad je počeo rad na stripu.
Na Verov rad najviše je uticao grafički dizajn prve četvrtine dvadesetog veka i on svoj dug uzorima odužuje kroz crtež i boju. Međutim, narativni ritam Džimija Korigana najviše podseća na japanske manga autore. Veliki broj sličica po strani i često odsustvo teksta, pomažu Veru da vešto kontroliše ritam i da izgradi psihološki složene likove koji žive u svojim (ah, tako ljudskim) svetovima i odnosima. Takođe, česta upotreba snova i simbola poput figurice Supermena, minijaturnog konja, robota ili breskve, ukazuje na to da je Ver mnogo zainteresovaniji da čitaoca natera na lirsko čitanje slika nego da ispriča priču.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari