Priče o životima umetnika upakovane u trilere odlična su literatura za prekraćivanje letnjih žega. Ovaj put pažnju nam je privukao odličan triler – „Zojino zlato“ Filipa Singltona koji je u dobrom prevodu Aleksandre Čabraje objavila beogradska Laguna. Singlton je vešto kroz životnu tragediju glavnog junaka, propalog trgovca umetninama ispričao priču o tajanstvenoj Ruskinji, koja čitaoce ostavlja bez daha.

Priče o životima umetnika upakovane u trilere odlična su literatura za prekraćivanje letnjih žega. Ovaj put pažnju nam je privukao odličan triler – „Zojino zlato“ Filipa Singltona koji je u dobrom prevodu Aleksandre Čabraje objavila beogradska Laguna. Singlton je vešto kroz životnu tragediju glavnog junaka, propalog trgovca umetninama ispričao priču o tajanstvenoj Ruskinji, koja čitaoce ostavlja bez daha. Šta će glavni junak otkriti o „umetnici koja je osvojila svakog koga je susrela“ može se saznati na stranicama ove knjige.
Tek, Zoja Korvin Krukovska spada u onaj krug osoba o kojima se malo znalo, dok se nije pojavio pronicljivi spisatelj koji je izneo interesantnu priču na svetlost dana. A njena biografija tekla je ovako. Rođena je 1903. kao jedino dete bogate i uticajne porodice u Sankt Peterburgu. S obzirom na familijarno bogatstvo i uticaj Zoji se smešila budućnost dvorske dame carice Aleksandre. Školovana je na prestižnom institutu Smolni rezervisanom za dame iz bogatih kuća. Letovanja sa članovima carske porodice Romanov obeležila su Zojino detinjstvo. Najbolji drug iz detinjstva bio joj je sin balerine Matilde Kšešinske, ljubavnice cara Nikolaja Drugog. Međutim, rat koji je počeo 1915. godine iz korena će preokrenuti život ovog mladog, bogatog i razmaženog deteta. Dolaskom boljševika 1917. na vlast u Rusiji, Zoja i njena majka su prinuđene da pobegnu iz Moskve. Bile su obeležene kao klasni neprijatelji.
Iako je bila prisiljena da napusti Rusiju i protiv svoje volje na to razdoblje svog života stavi tačku, Zojino samosazrevanje i otkrivanje nje kao umetnice tek počinje. Udala se za švedskog političara Karla Kilboma, ali nespremna na ulogu žene – domaćice odlazi u Pariz da nastavi studiranje umetnosti. Tamo, postaje deo inventara na Monparnasu, prepušta se boemskom životu. Druži se sa slikarima Amadeom Modiljanijem, Markom Šagalom i Pablom Pikasom, a Zojinu neobičnu pojavu zapazili su i spisatelji poput Džejmsa Džojsa, Henrija Milera, Frensisa Skota Ficdžeralda i Ernesta Hemingveja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari