U toku svoje dugogodišnje novinarske karijere objavljivao sam razne šahovske priče od kojih mi je jedna ostala i danas u sećanju, pa želim da vam je ponovim. A što i ne bih kada je ona objavljena pre više od dve decenije u nedeljniku „Duga“ (8. oktobra, 1983.) pa i ako ima onih koji su je pročitali, do danas su je zaboravili.

U toku svoje dugogodišnje novinarske karijere objavljivao sam razne šahovske priče od kojih mi je jedna ostala i danas u sećanju, pa želim da vam je ponovim. A što i ne bih kada je ona objavljena pre više od dve decenije u nedeljniku „Duga“ (8. oktobra, 1983.) pa i ako ima onih koji su je pročitali, do danas su je zaboravili.
Naslov je bio „Nušić i šah“.
Branislav Nušić je voleo šahiste među kojima je imao dosta prijatelja i rado ih je posmatrao kada igraju. Čak je i jednu scenu u komediji „Običan čovek“ posvetio svojim prijateljima šahistima! Tu on opisuje trgovca Arsu i penzionera Vićentija kako počinju jednu partiju šaha.
Arsa: Ali slušaj! Jedan uslov da igramo kao ljudi i braća…
Vićentije: A kako smo do sada igrali?
Arsa: Prvo i prvo, ne smeš da uzvikuješ , jer ti, brate, kad mrdneš jednu figuru tako

se razdereš kao da otimaš neki grad, a to mene prestravi, znaš da sam meka srca!
Vićentije: Eto ti sad! Ako si ti meka srca, ja sam mekih kostiju, pa ćutim i trpim!
Arsa: Eto, onomad kad si mi dao mat, tako si dreknuo da ja za malo nisam dobio lupanje srca…
Vićentije: Dobro, dobro – golube! Kad ti od jutros postavljaš uslove, onda ću i ja! Prvo i prvo neću da misliš po dva sata za svaki potez. Ti, brate, kad hoćeš da povučeš neku figuru, drhćeš kao da potpisuješ neku menicu, pa onda stenješ, čupaš brkove, grizeš nokte i činiš takve nekakve stvari da te je strašno pogledati!
Da je Nušić doživeo 1963. godinu on bi bio svedok jedne veoma zanimljive šahovske studije ruskog kompozitora P. Kuznjecova:
A zašto je postavljen znak pitanja?
Zato što zaključak nije tačan! Ova studija je prvi put objavljena 1963. godine

u poznatom časopisu „Šahmati v SSSR“ i meni je poslužila kao ilustracija za nastavak izmišljenog dijaloga između Arse i Vićentija.
Arsa (kao crni): Šta si se, brate, toliko zamislio? Ovde ti ne pomažu ni kožne čakšire… Imaš topa više, ali nemoj slučajno da mi nudiš remi!
Vićentije: Ko će tebi da nudi remi? Još ćeš ti mene da moliš da te ne matiram.
Arsa: Nije nego! Samo ti mrdni nekom figurom, odmah ću da izvadim novu damu. Zar ne vidiš, bre da će te moji pešaci dokusuriti?
Vićentije: Marim ja za tvoje pešake. Imam da te poduhvatim pa ćeš da bežiš oko cele table kao kiša oko Kragujevca…
Arsa: Ajde i to čudo da vidim…
1. Tb8 Ka2 2. Kc2 (pretnja mata) Ka3 3.Kc3 Ka4 4.Kc4 Ka5 5. Kc5 Ka6 6.Kc6 Ka7 (a-ha!) 7.Tb1 fg2 8. Tal Kb8 9.Tb1 Kc8 10.Ta1 (s pretnjom mata) Kd8 11.Kd6 Ke8 12. Ke6 Kf8 13. Kf6 Kg8 14.Ta8 Kh7 15. Ta7 Kh6 16. Ta8 Kh5 17.Kf5 Kh4 18.Kf4 i crni nema kud već da se vrati nazad jer bi dobio mat ako odigra Kh3, tako da posle 18… Kh5 19.Kf5 „Hajde,Jovo,nanovo“.
Završna pozicija u kojoj se ponavljaju potezi. Dakle… remi!
Tako se ostvarila Vićentijeva pretnja da će crni kralj da beži kao „kiša oko Kragujevca“ jer je zaista neobično da on sa polja b1 dođe na sasvim suprotnu stranu table i klacka se između polja h4 i h5!
ali… (sad dolazi ono „ali koje devojci sreću kvari“)
kroz nekoliko dana u redakciju stiže pismo jednog čitaoca :
Veljko Martinović, tada student iz beograda (ul.bačka 21) piše:
„Izvinite, ali mislim da je cela ta trka crnog kralja oko table potpuno nepotrebna jer beli u ovoj studiji lako dobija!“
Jednostavno posle 1.Tb1 Ka2 beli top će pokupiti opasne pešake posle 2.Th8 fg2 3.Th2 i zatim Tg2!, a ne ide ni 2… f2 zbog 3.Ke2!
I tako, jedan beogrdski student oborio je studiju koja se do tada „krijumčarila“ skoro 20 godina, jer je 1982. objavljena u knjizi „Najzapaženije studije“ G.Kasparjana na 130. strani pod red. brojem 397, a da niko nije primetio ono što je Veljko odmah uočio!
Kasnije su ovu studiju pokušali da poprave na taj način što su crnog pešaka umesto na f3 postavili na h3, ali ni to nije uspelo jer je tu dobitak još prostiji 1.Tb8 Ka2 2.Kc2 Ka3 3.Tb3 uz 4.Th3
Ali ako želite da vidite kako top može da izađe na kraj sa dva vezana pešaka koji prete da izađu u damu onda je možda najprostije da pogledamo jedan primer iz XIX veka!
Malo je neobično da navodimo studiju Klinga i Hurvica iz 1851. godine, ali u šahu postoje istine koje ni vekovi nisu uspeli da demantuju!
I pored zastrašujućeg položaja crnih pešaka, beli će uspeti da iznudi nerešen rezultat samo zbog lošeg položaja crnog kralja.
Procedura je ista kao malopre. Pretnja matom: 1.Kf5 Kh4 2.Kf4 Kh3 3.Kf3 Kh2 Primećujete da bi u ovoj poziciji (kada bi crni bio na potezu) on glatko izgubio jer bi se našao u iznudnici. Ali na potezu je beli i on pažljivo mora da bira šta će da povuče. Jasno je da to mora biti potez kraljem. Na f2 ne može jer bi time posle a3-a2 onemogućio uzimanje pešaka Tb2 sa šahom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari