Drama sa elementima trilera, latinoamerička sapunica u kojoj odavno mrtvi junaci naglo oživljavaju u velikom finalu serije, ili saga o prisutnim i odsutnim herojima političke scene Srbije? Za koji god se scenario odlučili, kraj je isti – Srbija je najzad dobila vladu, premijer je i dalje Koštunica, a radikali ostaju opozicija.

Drama sa elementima trilera, latinoamerička sapunica u kojoj odavno mrtvi junaci naglo oživljavaju u velikom finalu serije, ili saga o prisutnim i odsutnim herojima političke scene Srbije? Za koji god se scenario odlučili, kraj je isti – Srbija je najzad dobila vladu, premijer je i dalje Koštunica, a radikali ostaju opozicija. Upkos činjenici da je Evropa oberučke i nekako brzopleto prihvatila ovakav rasplet, posle gledanja poslednjih epizoda iz Skupštine Srbije građanima ostaje gorak ukus u ustima, jer će demokratski blok u Srbiji ubuduće morati da se piše s navodnicima, a vladi će tek najdobronamerniji priznati „demokratski“ predznak i „proevropsku“ orijentaciju. Birači će, pak, svoj odgovor dati nekom drugom prilikom.

Partijski ključ prevagnuo

Ocena da je prevladao partijski ključ u formiranju vlade potvrđuje i sasvim ovlašna analiza resora i postavljenih ljudi na njihova čelna mesta. Kakve su dodirne tačke energetike i vere, ili odnosa sa NATO i sporta? Bivši ministar za energetiku i rudarstvo Radomir Naumov u ovoj kombinatorici baviće se verama i verskim zajednicama, dok će preokupacija magistra hemije Aleksandra Popovića umesto ekologije biti energetika. Snežana Marković-Samardžić, dosadašnji pomoćnik ministra odbrane, u novom Koštuničinom timu biće zadužena za omladinu i sport. Ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu Zoran Lončar, inače docent za ustavno pravo, postao je ministar prosvete. Strah od feudalnog principa podele resora.

Sada svi sa nestrpljenjem očekuju kako će glavni junaci odigrati uloge koje su im podeljene za nastavak serijala. Uvod je, svakako, najavio komplikovane zaplete: najpre je Borka Vučić sela na mesto predsedavajućeg, zatim je stvorena privremena koalicija Koštuničinih demokrata

Kako će sarađivati: Članovi nove vlade

i Šešeljevih radikala, koja je rezultirala četvorodnevnim boravkom Tomislava Nikolića na mestu predsednika parlamenta. Ostaće upamćen i vapaj Mlađana Dinkića sa govornice: „Ne mogu da verujem šta se dešava“, podsećajući poslanike da parlamentu predsedava Borka Vučić (SPS), a da je Tomislav Nikolić na korak do izbora za predsednika. Usledio je munjeviti dogovor Koštunice i Tadića da, nakon brojnih „packi“ iz zemlje i sveta, ipak formiraju vladu od stranaka takozvanog demokratskog bloka. I kad se tome retko ko nadao, u samu završnicu je uleteo niko drugi do Ratko Mladić. Da li se neko seća kada je to ime, pre tog 15. maja, pomenuto u javnom govoru?

Prve dobre vesti

Jedan od prvih znakova podrške novoj vladi Srbije Evropska unija je pokazala parafiranjem sporazuma o viznim olakšicama i readmisiji. U Briselu su nastavljeni razgovori predstavnika Evropske komisije i Vlade Srbije o beloj šengenskoj listi. Očekuje se da će sporazum biti potpisan u julu, a do kraja godine odobren u Evropskom parlamentu, kako bi građani Srbije od 1. januara 2008. godine lakše putovali u zemlje Evropske unije.

Tačno dva sata pred sklapanje kazaljki na satu u skupštinskoj sali najgrlatiji slobodni radikal Aleksandar Vučić pokreće lavinu koja umalo da spreči polaganje zakletve novih/starih ministara. Za govornicom je zavladala „patriotska“ retorika, uz povike da se zaustavi „vijanje srpskih oficira po ulicama Beograda“ i uznemiravanje poštenih stanovnika hotela Deligrad. Primetna je bila pometnja i u prvim redovima. Upiranja prstom, osvrtanja, šaputanja i nervozni prsti na mobilnim telefonima. Sa govornice pršte ultimatumi radikala i socijalista da im prvi ministar objasni šta se događa na ulicama. Prekid sednice. Televizijski prenos iz parlamenta ostaje bez tona, a slika dočarava opštu pometnju. I u hodnicima zbrka. Zvanično je pauza i traju konsultacije šefova poslaničkih grupa iza zatvorenih vrata. U tim trenucima niko ne može sa sigurnošću da zna da li će sednica uopšte biti privedena kraju, s obzirom na to da radikali najavljuju opstrukciju. Uslov da se nova vlada ozvaniči je „razumno objašnjenje“ za celodnevnu akciju potrage za haškim beguncima. Vraćanje poslanika u klupe označilo je početak rasprave o tome kome odgovara da se vlada ne formira zbog potrage za optuženima pred Haškim tribunalom. Gutanje knedli i zadizanje rukava s pogledom na sat, prekinuo je Koštunica, rečima da bi potera u ovim trenucima najmanje odgovarala Vladi. „Pre mislim da odgovara nekome drugome ko hoće da vrši opstrukciju i da se vlada ne formira“, rekao je mandatar za govornicom, samo nekoliko trenutaka pošto se u svom ekspozeu zakleo u odanost evropskim integracijama i saradnju s Haškim tribunalom.
Vlada je, kao što se zna, ipak formirana, i to u zaustavnom vremenu. Ostale su spekulacije o tome kako to da je ta akcija morala da bude izvedena baš u danu za koji se znalo da je dramatičan cajtnot za formiranje vlade. Nekako se poklopilo da je evropski komesar za proširenje Oli Ren za svega nekoliko sati trebalo da sleti na beogradski aerodrom. Sve je to dalo povoda „ostavljenim“ radikalima i socijalistima da odigraju igru nerava sa novokomponovanom većinom u parlamentu. Kao što je izgledalo da je ceo tok konstituisanja Skupštine sa Nikolićem na čelu bio režiran iz službe za marketing Srpske radikalne stranke, tako se mora steći utisak da je i izbor nove vlade u poslednjim minutima bio zapravo njihov propagandni spot. Sasvim je jasno da je Nikolić, samo da je hteo, veoma lako mogao da spreči formiranje vlade. Čak je i lider Liberalno-demokratske partije Čedomir Jovanović ocenio da je Tomislav Nikolić bio principijelan prilikom određivanja tajminga, odnosno poštovanja zakonske procedure i rokova. Radikalima jednostavno nije bilo do vlasti u trenutku kada se očekuje konačan status Kosova i Metohije, te su džentlmenski prepustili taj teret novoj koaliciji koja je bespomoćno i sa zebnjom čekala da joj se taj vruć krompir stavi u ruke.
Tako je inženjer Milutin Mrkonjić (SPS) dobio priliku da još jednu stvar uradi pre roka. Sticajem čudnovatih okolnosti, njemu je pripala čast da u poslednjim minutima 15. februara u Skupštini Srbije sa mesta predsedavajućeg proglasi izbor nove vlade. Tačka na tromesečno konstituisanje parlamenta i dramu pred istek roka za izbor nove vlade stavljena je ponoćnom zakletvom starog/novog premijera i njegovog tima.
Biće zanimljivo gledati kako se i u kojoj meri milozvučni ekspoze premijera Koštunice sprovodi u delo. Za novu vladu „Kosovo će uvek biti pokrajina unutar Srbije i novoformirano ministarstvo za KIM na svaki način mora još više da pomogne svakom našem građaninu u Pokrajini“. Demokratska stranka ušla je u savez sa Demokratskom strankom Srbije od koje tek treba da čuje šta tačno znači stav, prilično proizvoljnog sadržaja, da će Srbija preispitati odnose sa zemljama koje priznaju eventualnu nezavisnost Kosova. Koalicija, a zajedno s njom i cela Srbija, može da zaboravi značajne pomake u evropskim integracijama bez, kako je to Ren formulisao, rigorozne primene svog programa, pre svega saradnje s Hagom.
Upadljivo je da je ta saradnja umesto devete postala treća rupa na svirali reizabranog premijera. Upravo će od te rupe zavisiti i harmoničnost čitave vlade, pre svega na relacijiji DS – DSS. Haški optuženik Ratko Mladić vešto se migoljio tokom prve runde vladavine Vojislava Koštunice. Dragan Jočić zadržao je prvi pendrek Srbije, ali će u drugoj rundi i njemu, kao i svima iz DSS, za vratom disati novi koalicioni partner. Kadrovska rešenja u bezbedonosnom sektoru moraju sa simulacije da pređu na istinsko hvatanje Mladića i ostalih begunaca na međunarodnim poternicama. Tako nešto najavio je i Tadić – Mladić će biti, uhapšen ako je u Srbiji, a ako nije bićemo u prilici da ponudimo valjane dokaze o tome.
Izgleda da je najveći gubitnik nove vlade Božidar Đelić, jer ne samo što nije postao premijer, već je izgubio i unutarstranačku bitku sa Aleksandrom Vlahovićem. Njih dvojica su kao najjači ekonomski kadrovi Demokratske stranke dugo u sukobu, a on je kulminirao na nedavno održanom Biznis forumu na Kopaoniku. Tamo su, naime, Đelić i Vlahović izložili dva potpuno različita koncepta privatizacije javnih preduzeće, koja figurira kao jedan od ključnih poslova vlade na početku mandata. Nakon što je otpao za ministra finansija, Đelić je predložio svoju bivšu zamenicu Milicu Bisić, ali je kadrovskom kombinatorikom Demokratske stranke to mesto pripalo Mirku Cvetkoviću, nekadašnjem zameniku Vlahovića dok je bio ministar privrede i privatizacije. Iako izgleda da je Dinkić najveći gubitnik formiranja nove vlade, jer je izgubio mesto ministra finansija, a stranka mesto ministra poljoprivrede i kulture, Dinkić će ipak vući ekonomske konce vlade. Njegova stranka imenovaće i direktora Agencije za privatizaciju, a ne treba zaboraviti da su Dinkić i Vlahović u jako dobrim odnosima i da dele slične poglede na pravac ekonomske politike.
Zanimljiva će biti i saradnja ministra zaduženog za Nacionalni investicioni plan Dragana Đilasa i ministra za infrastrukturu Velimira Ilića. To je i radikalima, baš iste noći kada je vlada izabrana, palo u oči. Na prozivku sa govornice da su toliki protivnici da ne mogu ni jedan pored drugog u klupi da sede, Đilas je brže bolje poskočio i namestio se pored kapitalnog ministra, praveći skeč koji je ispao nekako usiljeno zabavan.
Veliki deo javnosti kivan je na način na koji se sastavljala nova vlada. Teško da je ijedan glasač Demokratske stranke dao svoj glas za obnovu Koštuničinog mandata. Koliko je birača Demokratske stranke Srbije kojima nije bilo muka u stomaku posle Aligrudićevih tirada „za“, a potom i „protiv“ Nikolića i njegovih radikala. Izgleda da je G 17 Plus i u ovoj epizodi, po ko zna koji put, uspela da ostane „neoštećena“. Na stranu to što su njeni apetiti morali da budu obuzdani.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari