Ovco jedna, kako si dozvolio da te uhvate, kada je ovolikim slovima pre par stotina metara na tabli pored puta pisalo – Radarska kontrola. Sada će te ošišati kako ti i dolikuje. Sve ovo mi govori moj suvozač, iznerviran policijskom patrolom koja upravo pregleda vozačka dokumenta i sprema se da nam uzme meru, da nas novčano kazni, odnosno da nas ošiša.

Ovco jedna, kako si dozvolio da te uhvate, kada je ovolikim slovima pre par stotina metara na tabli pored puta pisalo – Radarska kontrola. Sada će te ošišati kako ti i dolikuje. Sve ovo mi govori moj suvozač, iznerviran policijskom patrolom koja upravo pregleda vozačka dokumenta i sprema se da nam uzme meru, da nas novčano kazni, odnosno da nas ošiša. U svoju odbranu nemam ništa da kažem, izuzev da ih ja na tom mestu nisam video poslednjih pet godina. Uz uručivanje priznanice i ljubazan osmeh, kažu mi da upravo jedan od principa proklamovane politike približavanja Evropskoj uniji jeste i ravnomerno prisustvo na svim saobraćajnim opservacionim punktovima. Narodski rečeno – ispao sam ovca.
Ako izuzmemo tele i šarena vrata, vola u kupusu i guske u magli, izgleda da su ovce najprimerenije zabeležene u narodnim umotvorinama. Najpoznatija je ona najkraća – Ovco jedna, jer ona kao da sadrži čitav spektar poznatih karakternih osobina ovoga naroda ili njegovih predstavnika. Ona je važna i zbog toga što se u jednoj reči nalaze i imenica i njen pridevski prepev. Ovakva koncentracija daje toj reči izuzetnu snagu. Ta reč može da bude uvreda bez presedana. Jer u našim krajevima svi misle da znaju šta je ovca. Jednostavno, to je životinja koja ne misli. Živi u stadu gde je samo obična, nikome važna jedinka.
Posle ove saobraćajne neusklađenosti nisam bio raspoložen. Moj suvozač je rekao da se na meni vidi da mi nisu sve ovce na broju. Ova narodna misao pokazuje kolika je nekada bila važnost ovaca, ali indirektno pokazuje i ljubav pastira prema toj životinji. Gubitak samo jedne ovce, može da promeni raspoloženje. Zato je neophodno da sve ovce budu na broju. Ponekada ovca može i da zaluta. Da se izgubi. To je onda termin koji se sveopšte primenjuje na slučajeve udaljavanja od porodice, od dogovorene ideje, od partijskog sporazuma… Vukovi ne smeju da priđu toru, ali zato mlado jagnje na ražnju, oduvek je bilo primerena gastronomska zabava na ovim prostorima. Ono se mora spremiti a to podrazumeva klanje i dranje kože. I tu se u narodnoj priči pojavljuje vuk u jagnjećoj koži ali ova parabola kao da je namenjena nekoj literarnoj verziji. U tom smislu tačna je i primedba gospodina Ršumovića koji kaže: čini mi se vekovima, vuk sa ovcom nešto ima.
Svaka ovca svome stadu teži. Politički višeslojno izbalansirana poruka. Hoće da se kaže da i ovca zna gde je njeno stado i gde je njeno mesto u društvu i da ona prirodno teži da se priključi matici zbivanja koju prepoznaje kao svoju. Problemi nastaju u onim slučajevima kada ovce a naročito ovnovi pokušavaju da priđu stadima koja su u lepšem toru a i rangirana su na višem nivou. Tu dolazi do izražaja individualna osobina baratanja rogovima i guranje kroz gomilu ovaca. Da je ova osobina genetski prepoznata govori i narodna poslovica koja kaže da umiljato jagnje dve majke sisa. Ova posebnost ima čudni kontrapunkt sa stadom koje je personifikacija zajedništva To znači da su neke ovce već rođene da se izdvoje od nekih drugih ovaca. Naravno, pastiri znaju šta se krije iza ove umotvorine. Ako ovca ojagnji dvoje jaganjaca, ona prihvata samo jedno, dok je ono drugo osuđeno na potpunu neizvesnost. I mora se snalaziti kako zna. Tako je to sa ovcama.
Od svih replika u našem narodu, u kojima na neki način figuriše ovca, najviše je u upotrebi ona u kojoj se kaže – nisam ja sa tobom ovce čuvao. Ova, u osnovi, separatistička misao pokazuje sve slabosti i vrline sindikata čobana. Sa jedne strane, onaj ko je sa vama čuvao ovce ima sva prava pripadnosti plemenu odnosno stadu. On je i prijatelj i drug i saborac i istomišljenik. Onaj ko čuva neke druge ovce sa druge strane brda može da bude naš zakleti suparnik. U ovoj nelogičnosti nalazi se možda logičnost svih srpskih podela i neusaglašenosti. Pre svega mislim na ovce ali i čobane koji se bave poslovima organizovanog uzgoja sitne stoke. Razloge za ovoliku odbojnost prema nekom drugom stadu, možda treba tražiti u Bibliji, gde je stado i pastiri koji se o njemu brinu, elementarni teološki nukleus na kome počiva svetovno ustrojstvo. Sve religije sveta tretiraju nas, a to znači običan narod, kao svoje stado, o kome oni, a to znači sveštenstvo, treba da brine i da nas čuva od svakojakog zemaljskog iskušenja. Ovako posmatrano pojam stada se iznenada širi i postaje univerzalan. Svi smo mi vođeni od strane nekih samoproklamovanih pastira koji su nam obećavali bolju ispašu i veću kamatu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari