Slika prva: Oca na slici nema. On slika ikone, pravoslavne ikone, koje su poređane na najvišoj polici u pekari. Hlebove mese, peku, prodaju Robertova majka i baka, žena velike snage. Ona je u Robertove vene unela četvrtinu „srpske krvi“.
U crvenoj boji figura majke. Ispod majčinog skuta zrači žuta boja svetlosti.

Slika prva: Oca na slici nema. On slika ikone, pravoslavne ikone, koje su poređane na najvišoj polici u pekari. Hlebove mese, peku, prodaju Robertova majka i baka, žena velike snage. Ona je u Robertove vene unela četvrtinu „srpske krvi“.
U crvenoj boji figura majke. Ispod majčinog skuta zrači žuta boja svetlosti. Majka rukom dotiče narandžasto-žut hleb. Deset hlebova, deset sunčanih kolutova na polici vršačke pekare iz sirotinjskog predgrađa, bojom i brojem svedoče o toplini i kosmičkoj harmoniji. Majčina ruka je sunčano kormilo u Robertovom životu. U poslednjem pismu tuži što mu majka polako ali sigurno nestaje i što je više ne može pitati sve ono od čega se ona tako zdušno čitavog života trudila da ga zaštiti. Kaže moraće po arhivama da traga za istinom koju ona zna, ali ga je od kobi te istine čuvala.
Ispod sunčano hlebnog bogatstva dva dečaka zaneta igrom klikera, Robert i Miši. Nerazdvojni. Učiteljica je rekla Mišijevoj majci: „Njih dvojica su stalno zajedno, a vaš bi sin trebalo da ima boljeg druga. Mišijevi roditelji, kao prosti nadničari, nemaju čak ni da se čestito obuku“. A kad su ih razdvojili, Robert je bio jogunast i plačljiv „sve dotle dok se moja tetka, takođe učiteljica, nije izborila da Miši i ja ponovo sedimo zajedno“( str. 8). Oko njih su žabe, jer ih je zvuk kojim se klikeri odbijaju od sanduka sa brašnom trgao iz dnevnog dremeža. A žabe su u pekari bile cenjene. One su, pod okriljem noći, gutale brojne insekte namamljene mirisom brašna i hleba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari