Pripreme traju, a na leto, u junu ili julu, nastavlja se najuzbudljivji deo velikog evropskog eksperimenta koji svojim značajem ostavlja bez daha ljude na svim kontinentima. Traži se i dalje Higsov bozon, ili božanska čestica, „kriva“ za sve materijalno u postojećem svetu posle Velikog praska!


Kada su 10. septembra prošle godine počeli eksperimenti u organizaciji CERN-a (European Organisation for Nuclear Researche – Evropska organizacija za nuklearna istraživanja), sa izuzetno snažnim i brzim sudaranjem protona i to približno brzinom svetlosti, u velikom, 27 kilometara dugom tunelu (na teritoriji veličine Beograda!), koji se nalazi na sto metara ispod zemlje, u blizini švajcarsko-francuske granice, čitav svet kao da je na trenutak stao, jer se očekivao odgovor na pitanje šta se to dogodilo posle Velikog praska i kakva je to „božanska čestica“, ili Higsov bozon, koji je dao težinu čitavom materijalnom svetu koji poznajemo. Ukratko, cilj eksperimenta je rekonstrukcija Velikog praska – kojim je pre 13,7 milijardi godina stvorena Vasiona.

Entuzijasti i skeptici

Sama činjenica da je za čitav posao angažovano 20.000 naučnika iz celog sveta, od čega je 7000 fizičara, te da je počeo sredinom osamdesetih, kada je i odlučeno da se na temeljima starog akceleratora gradi ovaj novi, jasno je da se od svega izuzetno mnogo očekuje. Još od 1994. godine krenulo je svojevrsno odbrojavanje prema kojem bi rad LHC (Large Hadron Collider), ili Veliki sudarač čestica, dostigao kulminaciju tokom 2010. godine. Ne manje značajna jeste činjenica da je do sada u ovaj posao uloženo devet milijardi dolara.

Mnogi su se naučni umovi pobunili (među njima i Stiven Hoking ciničnom opkladom od sto dolara da Higsov bozon neće biti pronađen) smatrajući da se tu nauka suviše približila „božanskim poslovima“ i da su mogući različiti scenariji. Ima i onih koji otvoreno govore o kataklizmičnim scenarijima, uključujući i taj da će golemi akcelerator LHC, kako bi se to moglo prevesti, sa svojim brzinama bliskim brzini svetlosti (99,9 odsto od te brzine!) jednostavno i bespovratno izbušiti Zemlju stvaranjem crnih rupa! Na sreću ništa se od toga nije dogodilo. Čak je u poslednje vreme i Hoking ublažio svoje opservacije, barem što se kataklizmičnih scenarija tiče.

Najpre su stigle informacije da je sve pošlo u dobrom, zamišljenom pravcu, da su se tamo, u sudaraču, za vreme od jedne sekunde dogodili predviđeni procesi, a to znači nekoliko desetina miliona sudara snopova protona, što je sve naučno registrovano, a čije analize još uvek traju, kako u samom CERN-u, u Švajcarskoj, tako i u svetskim naučnim centrima, od Njujorka do Moskve, te od Ženeve i Pariza do Beograda.

Kataklizme nije bilo

Nedugo posle te prve informacije, 15. septembra prošle godine, u javnost je procurilo da sve ipak nije prošlo u najboljem redu, iako nagoveštene kataklizme nije bilo. Dogodilo se stvaranje i pražnjenje električnog luka koji je pomerio jedan od golemih i nekoliko tona teških magneta, koji je napravio rupu u sistemu kroz koju se izlilo šest tona tečnog helijuma.

James Gilles, direktor za komunikacije u CERN-u, komentarisao je da je CERN malo delilo od scenarija Josepha Lidstera u „Torchwood scriptu“. Naime, BBC je paralelno s početkom eksperimenta u CERN-u počeo sa emitovanjem Lidsterove naučno fantastične drame „Torchwood“, prema kojoj se u sudaraču sličnom LHC događa zavera…

Dr Dragan Popović iz Instituta za fiziku Univerziteta u Beogradu ovih se dana sprema na put u Ženevu da bi učestvovao u svom delu posla, a to je nadgledanje „Atlasa“, jednog od četiri detektora u eksperimentu, koji ima zadatak da registruje „novu fiziku“, posebno poreklo mase i ekstra dimenzija. Pored „Atlasa“ postoje još tri detektora i to CMS, sličan „Atlasu“, čiji je glavni zadatak „lov“ na Higsov bozon i traganje za prirodom crne materije, a zanimljivo je da su na njemu angažovani i naši stručnjaci iz Instituta za nuklearnu fiziku iz Vinče. Zatim tu je „Alice“, takođe detektor u čijem se opisu posla navodi proučavanje tečnosti i forme materije. Pod nazivom LHCb vodi se četvrti detektor kojemu je cilj da analizira jednake količine materije i antimaterije nastale Velikim praskom, te šta se dogodilo s nedostajućim antimaterijama.

Poruka novog generalnog direktora

Petog januara ove godine stigla je iz CERN-a u Beograd poruka novog generalnog direktora Rolfa Hojera, u kojoj je najavio da i ove godine „snovi i ambicije ostaju isti“, pa dodaje: „Posle spektakularnog uspeha LHC-ovog prvog pravog pokušaja u septembru prošle godine usledilo je gorko razočaranje, posle nekoliko dana, kada je došlo do greške. Ono što ohrabruje jeste način na koji se pristupilo otklanjanju tog problema, pri čemu niko od zaposlenih u CERN-u nije izgubio ništa od početnog entuzijazma i odlučnosti da se konačno uspe u projektu. Naši inženjeri su pronašli kvar i još krajem 2008. utvrđeni su rokovi za otklanjanje problema“.

Hojer je takođe pozvao sve učesnike u projektu da nastave s radom prema utvrđenom tempu.

– Upravo zbog toga i idem u CERN, gde tim našeg Instituta za fiziku završava svoj deo posla oko „Atlasa“, kako bi bio potpuno spreman. Kako sada stvari stoje, mi se spremamo da nastavimo s velikim eksperimentom na leto, u junu ili julu, i verujem da će tako i biti, barem što se našeg dela posla tiče, a prema informacijama koje dobijam i svi ostali uključeni u ovaj projekat žele isto. Na sreću, kvar do kojeg je došlo nije na svemu, već se u jednom delu izlio tečni helijum. Ono što je sada važno jeste da u „Nedelji Atlasa“ pripremimo naš detektor, koji je jedan od četiri razmeštena duž trase na kojoj se izvodi eksperiment sudaranja snopova protona od kojih jedni idu u pravcu kazaljke na satu, a drugi u suprotnom smeru. Kada se dogodi sudar nije reč o jednom već o milionima udaraca koje treba registrovati i detektovati uz pomoć „Atlasa“ i ostala tri detektora. Informacije koje dobijamo praktično istog trenutka su na više adresa u svetu, gde se analiziraju dobijeni podaci. Ono što se traži jeste Higsov bozon! Kako se predviđa, tokom eksperimenta bi ciklički, otprilike na svakih pola sata, trebalo da se pojavi bozon – kaže direktor Instituta za fiziku Univerziteta u Beogradu dr Dragan Popović.

Treba reći da zainteresovanost i učešće srpskih naučnika u ovom projektu nisu nimalo formalni. U beogradskim institutima u Zemunu i Vinči, te u fabrici ‘Lola’, napravljeni su višetonski točkovi od nerđajućeg čelika koji čine sam kostur CERN-ove čudesne laboratorije, koja u svetu izaziva ponos, nevericu, ali neretko i strah.

Strah od Crne rupe

Uporedo sa entuzijazmom onih koji veruju u uspešan nastavak eksperimenta, traje i skepsa protivnika ovog poduhvata. Tako je nemački hemičar Oto Rosler izjavio: „Moji proračuni pokazuju da je prilično verovatno da će ove male crne rupe opstati, eksponentno se uvećavati i pojesti planetu iznutra. Pozivam CERN da sazove konferenciju o bezbednosti…“. „Predviđanja da bi u eksperimentima na Velikom sudaraču mogla nastati crna rupa (rupe) analizirala je i Grupa za sigurnost LHC-a, koju su činili naučnici iz CERN-a, sa Univerziteta u Kaliforniji i Instituta za nuklearne nauke Ruske akademije nauka. Njihov izveštaj pregledao je panel od pet nezavisnih naučnika, da bi ga posle razmatrao i Komitet za naučnu politiku, čijih je dvadeset članova tajno glasalo o izveštaju i usvojilo ga. Posle toga Savet CERN-a je saopštio da nema nikakve pretnje po čovečanstvo.

Ukoliko se pronađe „božanska čestica“, odnosno ako se dokaže teorija Petera Higsa o postojanju bozona, materije koja je nakon Velikog praska dala težinu svemu poznatom materijalnom, stvari u fizici i u nauci uopšte na planeti Zemlji nikada neće biti iste. Otvoriće se niz novih, iz današnjeg ugla gledano, čudesnih istraživanja.

 

Srpska kandidatura

Srbija ponovo želi da postane punopravni član CERN-a i zato je potpredsednik Vlade Srbije i minister za nauku Božidar Đelić 19. januara ove godine podneo zvaničan zahtev. Srbija je ranije u okviru Jugoslavije već bila članica ove organizacije. Nešto ranije zahtev je podnela i Rumunija i, kako stvari stoje, ona će u roku od pet godina biti primljena u članstvo. Sličan scenario očekuje se i za Srbiju, jer to postepeno ulaženje u članstvo podrazumeva olakšice pri plaćanju članarine, što je najlakši put da se dođe do cilja. Tim članstvom trasira se važna staza ka integraciji u društvo zemalja članica EU.

 

Plavi Dunav

Pod imenom „Paradoks“ vodi se najmoćnija garnitura kompjutera na Balkanu, koja se nalazi u Institutu za fiziku Univerziteta u Beogradu. Istovremeno, u tom Institutu rade sa evropskim kolegama na ultrabrzom umreženom kompjuteru „Plavi Dunav“, koji će biti jedan od najvećih veštačkih mozgova u svetu, pored onih u Hjustonu ili Moskvi i Bajkonoru, u Kazahstanu, gde se nalazi ruski kosmodrom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari