Kosovo, najskuplja srpska reč, kako ga je svojevremeno opisao Matija Bećković, preti da pokaže svu svoju cenu i kob, barem kada je u pitanju formiranje nove vlade. Milan Nikolić, direktor Centra za proučavanje alternativa, zapazio je uoči izbora da insistiranje međunarodne zajednice na rešavanju kosovskog problema pre formiranja nove vlade, može biti kontraproduktivno, tj.

Kosovo, najskuplja srpska reč, kako ga je svojevremeno opisao Matija Bećković, preti da pokaže svu svoju cenu i kob, barem kada je u pitanju formiranje nove vlade. Milan Nikolić, direktor Centra za proučavanje alternativa, zapazio je uoči izbora da insistiranje međunarodne zajednice na rešavanju kosovskog problema pre formiranja nove vlade, može biti kontraproduktivno, tj. da se ona i ne formira, i da Srbija krene u nove izbore. Kako sada stvari stoje, ovako postizborno rešenje nažalost, nije isključeno.
DSS je prebacila lopticu postizbornog nadmudrivanja oko mandatara na kosovski teren. Iako su mediji spekulisali, a i čelnici stranke izjavljivali da DSS neće odustati od mesta premijera, delegacija ove stranke za pregovore sa predsednikom Srbije Borisom Tadićem umesto imena svog kandidata za mandatara iznela je platformu za pregovore o Kosovu. Tek potom bi se, prema rečima Dragana Jočića, potpredsednika DSS, moglo razgovarati o personalnim rešenjima u vladi.
Mediji su prvo objavili da platforma sadrži „zaoštravanje odnosa sa svim zemljama koje priznaju nezavisnost Kosova, a naročito sa članicama NATO“. DSS je odmah reagovao, demantujući napise i poslavši svim redakcijama tekst platforme u kojoj se navodi da bi odluka o priznanju nezavisnosti Kosova dovela do “ pogoršanja odnosa sa tim zemljama“. Kao i mnogo puta do sada, nije precizirano šta to konkretno znači. Zanimljivo je da su ovu priču, nekoliko meseci ranije, počeli u javnost da guraju čelnici SRS, i da se postavlja pitanje da li je to, zapravo, bio samo probni balon reakcije javnog mnjenja.
Vojin Dimitrijević iz Beogradskog centra za ljudska prava platformu je nazvao grotesknom i smešnom. Zamenik predsednika radikala Tomislav Nikolić je naveo da je ova platforma napisana samo za medije .
Po svemu sudeći, Koštunica ne želi da uđe u istoriju kao političar koji će priznati da je izgubio deo teritorije “ sa kojim se rađa svaki Srbin“. Iako bi se ovaj problem mogao nekako “ ispeglati“ u javnosti (jer kako stvari stoje, ni u jednom dokumentu se neće navoditi nezavisno Kosovo, ali će se postupno ići ka tome), poznavaoci premijera Koštunice smatraju da je to glavni razlog njegove nespremnosti da uopšte ulazi u vladu.
Milan Nikolić ocenjuje da postoji čvrsta Koštuničina odlučnost da ne uđe u istoriju kao srpski političar koji je predao Kosovo.
„Tu možda ima i straha da se uopšte bude na vlasti u vreme gubitka Kosova i želje da taj vrući krompir bude predat u nečije druge ruke“.
Sama činjenica da Koštunica nije predvodio stranačku delegaciju na pregovorima, kao i da stranka nije izašla sa kandidatom za premijera, poruka je mnogim analitičarima da se Srbiji spremaju novi izbori. Ovo dobija na snazi jer se očekuje da je platforma neprihvatljiva za DS, čiji čelnici stalno ističu da neće pristati na nezavisno Kosovo, ali da je još neprihvatljiviji prekid svih odnosa sa svetom, jer nas to vraća u period Miloševića.
Ovim potezom se postavilo i pitanje da li će DSS možda da napravi vladu sa radikalima. Nikolić navodi da nije očekivao tako tvrd stav DSS i da platforma može značiti želju ove stranke da napravi koaliciju sa SRS, ili jak pritisak na DS zbog raspodele ministarstava.
„DSS neće ući u koaliciju s radikalima jer je, na duži rok, to političko samoubistvo“, navodi Nikolić, ostavljajući, ipak, mogućnost da do ove koalicije i dođe.
Međutim, ako se pogleda činjenica da je suštinska odluka doneta, i da ova koalicija ne bi mogla da „odbrani“ Kosovo, postavlja se pitanje svrsishodnostis pravljenja ove koalicije. S druge strane, ovako tvrdim stavom Koštunica lagano tera Tadića ka saradnji sa LDP, G 17 Plus i manjinama.
“ Ako bi DSS napravio vladu s radikalima, morao bi da nosi svu odgovornost koja ide uz to, ako ne predaju Kosova, onda oduzimanje Kosova“, smatra Milan Nikolić.
Upravo iz ovog razloga smatra se da je iznošenje platforme samo pokušaj DSS da se privuku glasovi radikala na predstojećim izborima. Mnogi su skloni oceni da je Koštuničina odluka da ne primi Ahtisarija upravo usmerena u tom pravcu, i da predstavlja pokušaj priklanjanja radikalskim biračima. Svoju odluku Koštunica je objasnio rečima da Vlada sada obavlja samo tehničke poslove, ali u isto vreme nije objasnio kako onda smenjuju državne činovnike i kako Vlada sklapa dogovore o mogućim koncesijama. Ostaje da se vidi da li će na eventualnim izborima, prebacivanje Demokratskoj stranci da su bili kočničari formiranja vlade, biti manja šteta od ovog stava i možda pridobijanja glasova SRS. U tom slučaju bi se DSS po prvi put našao na vetrometini i napadima stranaka sa svih strana, što do sada nije bio slučaj.
Sada se postavlja pitanje u kom će pravcu ići pregovori oko formiranja nove vlade. Radikali, očigledno, ovog momenta nisu zainteresovani za to, pre svega zbog Kosova. To se pokazalo i po delegaciji koju su poslali na pregovore sa Tadićem – Natašom Jovanović i Lidijom Vukićević, i pokušajem da se i od ove situacije napravi šou. Ali kada rešenje problema Kosova bude gotovo, ne treba se iznenaditi da i oni konačno pokušaju da valorizuju uspeh sa izbora i krenu u pokušaj formiranja nove vlade. Vrućeg krompira tada neće biti, a na njima je da pokušaju, ako je moguće, da se reformišu, za šta postoje izvesne najave. Možda tada i DSS prevali preko svojih usta da su im prihvatljivi za saradnju. Nakon donošenja Ustava analitičari su ukazivali da veliki uticaj ove stranke na njegovo donošenje zapravo i predstavlja uvođenje ove stranke u sistemske, jer je podršku Ustavu dala i EU.
U tom kontekstu, treba posmatrati i savet Gorana Svilanovića, funkcionera Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope, da predsednik Tadić prvo ponudi mesto mandatara SRS, kao najbrojnijoj poslaničkoj grupi. Prema njegovim rečima, radikali bi morali da zatraže pomoć od DSS. Svilanović navodi da bi se tada konačno dobio odgovor od DSS, koji se čeka od 6. oktobra, s kim žele dalje.
Prema nekim spekulacijama, Tadić će, ipak, za desetak dana ponuditi mesto mandatara Božidaru Đeliću, ali je veliko pitanje da li će uspeti da obezbedi većinu. Spekulacije o formiranju manjinske vlade, na kojoj insistira LDP, i koja bi imala ograničen mandat – do rešenja gorućih problema, možda i dobija na aktuelnosti. Ova spekulacija, ipak, deluje malo verovatno jer bi jedan od zadataka vlade bilo rešenje problema Kosova, odnosno, na neki način, priznanja njegovog osamostaljivanja. Koštunica, ako bi takvoj vladi davao podršku u parlamentu, ipak, bi indirektno i sam priznao tu odluku, što je teško verovati.
O vladi koja se u prvi mah činila najrealnijom ( DS – DSS – G 17 Plus i manjine) sada gotovo niko i ne govori. Ako i dođe do ovog, javlja se novi problem, mandatar, jer DSS verovatno ne bi odustao od ideje da Koštunica bude premijer.
Prve procene su ukazivale da je i DS istrajan u nameri da daju premijera, kao najveća demokratska stranka. U ovoj stranci trenutno postoje dve struje: jedna koja bi pristala na eventualni kompromis i prihvatila da Koštunica bude novi premijer, jer je cena novih izbora mnogo viša od koristi, pogotovo što slede predsednički izbori, i druga struja koja se zalaže da se DSS ne dozvoli da ih i ovaj put „provoza“, kao što je bilo u slučaju Ustava i datuma izbora. Ovo krilo DS je odlučno u nameri da se ide do kraja, makar i do novih izbora. Možda će i od pobede struje u DS zavisiti rezultat formiranja nove vlade.
A šta bi doneli novi izbori – velika je nepoznanica, osim jedne – smanjene izlaznosti. Izborna kampanja u Srbiji traje od septembra, kada je raspisan referendum za donošenje ustava. Ako bi, zaista, i došlo do novih izbora, to bi značilo da kampanja traje devet meseci, a građani su uveliko umorni od politike. A krajem godine treba očekivati i lokalne i predsedničke izbore. Procene govore, s obzirom na to da radikali imaju najdisciplinovanije biračko telo, da bi mala izlaznost njima odgovarala. Veliko je pitanje kako bi u tom slučaju prošli DS i DSS, najverovatnije bi imale slabije rezultate od postignutih na nedavnim izborima. I to je adut koji može da prelomi da izbora ipak ne bude.
Različite kalkulacije vezane su za rezultat LDP na eventualnim novim izborima. Prema nekim procenama, ulazak u parlament je povećao broj njihovih simpatizera, tako da bi i sada prešli cenzus. Neki, pak, analitičari sumnjaju da bi oni ponovili uspeh sa prošlih izbora i prešli cenzus.
Međutim, u Srbiji ne treba isključiti nijednu drugu mogućnost pravljenja koalicija. Pre deset godina, kada je Mirko Marjanović po drugi put formirao vladu, napravljen je dogovor sa SPO. Mediji su već objavili kako su ministarstva podeljena, da bi u toku noći Milošević sklopio novi dogovor, sa onima koji su manje tražili za ulazak u vlast – radikalima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari