Medžida Kreso: Već duže vremena evidentan je vrlo jak politički uticaj na pravosudni sistem Bosne i Hercegovine. On nije direktan, političari ostvaruju uticaj indirektno – instaliranjem svojih kadrova u Visoko sudsko i tužilačko vijeće, koje bira sudije i tužioce. Svjedoci smo afera koje proizvodi takav uticaj.

Zoran Ivošević: Izvršna vlast u Srbiji vrši snažan pritisak na pravosuđe. Narodna skupština sve više postaje servis za usvajanje zakonskih predloga vlade i to po hitnom postupku bez parlamentarne rasprave. A sudska vlast ima kompleks niže vrednosti prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Ona nema snage, niti kuraži da se u osetljivim političkim predmetima odupre dnevnoj politici.

Kreso: Sudije u Bosni i Hercegovini bira regulatorno tijelo – Visoko sudsko i tužilačko vijeće u čijim rukama je skoncentrisana nevjerovatna moć. Članovi tog vijeća mogu raditi što hoće, birati koga hoće, jer nikome ne odgovaraju – ni izvršnoj, ni zakonodavnoj vlasti.

Ivošević: U Srbiji Narodna skupština bira sudije, tužioce i njihove zamenike na mandate koji traju do tri godine. Kad im istekne taj mandat, Visoki savet sudstva unapređuje sudije, a Državno veće tužilaca tužioce i zamenike. Sada se to menja. Pod pritiskom Evropske unije, koja insistira na nezavisnosti pravosuđa, vlast je pripremila nacrt ustavnih amandmana prema kome će sudije i tužioce ubuduće birati Pravosudna akademija, a ne Narodna skupština. Međutim, u Pravosudnoj akademiji će pored sudija biti i takozvani istaknuti pravnici. To je širok pojam. Istaknuti pravnik može da bude i predsednik Narodne skupštine ili nekog njenog odbora i svaki ministar, tu nema nikakvih ograničenja. Preko „istaknutih pravnika“ vršiće se uticaj na izbor sudija i tužilaca. Stara poluga uticaja vlasti zamenjuje se novom.

Kreso: Vrlo perfidnim metodama. Pojedini članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća svoju rodbinu zapošljavaju preko određenih političara, odnosno stranaka, i postaju njihovi dužnici. To se radi u rukavicama – ruka ruku mije, kako se to kaže. Ne znam koliko smo mi u Bosni i Hercegovini odmakli time što sudije i tužioce ne bira parlament, nego Visoko sudsko i tužilačko vijeće, jer su političari uspjeli da stave šapu kako na sud, tako i na tužilaštvo. Mnogo je slučajeva gdje se optužnice uopšte ne podignu protiv određenih političara, ili, ako se se podignu, onda su napisane tako da je posve sigurno da će pasti na sudu.

Ivošević: Po percepciji građana pravosuđe je skoro u vrhu korupcije. Tako misle građani.

Sadašnji član Vrhovnog kasacionog suda je u funkciji predsednika Apelacionog suda u Novom Sadu sudio nekom svom prijatelju, taj je dobio blažu kaznu i onda je on – da li po ugovoru o doživotnom izdržavanju ili po ugovoru o poklonu – dobio čitav stan. Bilo je onih koji su ugađali dnevnoj politici i učestvovali u raznim oblicima korupcije. Bivši predsednik Prvog opštinskog suda u Beogradu je učestvovao u izbornoj krađi na lokalnim izborima 1996. godine. Nakon što je to uradio, izabran je za ministra pravde.

Kreso: Mnogi predmeti završavaju u ladicama, nisu ni ugledali svjetlo dana. LJudi u Bosni i Hercegovini više nemaju povjerenja u pravosudni sistem. Kolega Milan Blagojevića iz Banjaluke, koji je vrlo kritički pisao o problemima u bosanskohercegovačkom pravosuđu, završio je na disciplinskom postupku. Kolega Branko Perić je disciplinski odgovarao zbog svojih kolumni u kojima redovno ukazuje na probleme u pravosuđu. I sama sam bila predmetom određenih postupaka, jer sam stalno ukazivala na probleme i tražila pomoć međunarodne zajednice. Ali uzalud. Jača je ova druga, negativna strana.

Ivošević: U Srbiji je sudija Majić zaista bio izložen ogromnoj harangi . On se pored svog profesionalnog posla sudije bavi i naukom. On je doktor nauka. Majić je rekao da novouvedena kazna doživotnog zatvora bez mogućnosti uslovnog otpusta nije u skladu sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Tu konvenciju je usvojio Savet Evrope, a Srbija je članica tog saveta. Nakon toga Majić je bio izložen uličarskim uvredama od nosilaca zakonodavne i izvršne vlasti. Pa i od samog šefa države.

Kreso: Među sudijama vlada strah da neće napredovati u karijeri. Ne možete od sudije opštinskog suda očekivati da donese presudu koja će biti protiv interesa člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, jer bi time zapečatio svoju karijeru – nema napredovanja. Takve su porodične, prijateljske i kumovske veze da ne možete napraviti karijeri ako nemate nekoga u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću.

Ivošević: Sadašnje stanje je nepodnošljivo i mora se menjati. Da li će to biti sutra, za koju nedelju ili za koju godinu – to je, čini mi se, manje važno. Ali sam uveren da to toga mora doći.

Kreso: Ovome mora doći kraj, jer nijedna država ne može funkcionisati ako ne postoji povjerenje u pravosuđe. Vjerujem da bi prijatelji iz međunarodne zajednice mogli pomoći.

Povezani tekstovi